Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U Ateljeu sudskog vještaka otvorena izložba Vere Dajht - Kralj

Zaljubljena u ljubav

Intimistički prostor Ateljea sudskog vještaka u Kompareovoj 5 ponovno je, nakon ljetne stanke, zaživio i to izložbom skulptura, prikaza i crteža Vere Dajht-Kralj. Samoborskoj publici u nedjelju, 28. rujna, Dajht-Kralj predstavljena je ponajprije izborom skulptura nastalih tehnikom galvano-plastike. No, puno bitnije od tehnike, naglasio je prilikom otvorenja izložbe voditelj Ateljea Josip Dujmović, autoričine skulpture zapravo govore o njenoj zaljubljenosti u ljubav, odnosno u sve ono što je čovjek i čovječno.

– Jednom nadahnuće crpi iz antičkog mita, drugi put iz njenje nutrine nastaju uprizorenja i modifikacije životnih nastojanja. Kod autorice nema bitnih i nebitnih situacija i događanja, jer ih sve stavlja pod isti nazivnik veselja – stoji u Dujmovićevom predgovoru izložbi.

U Ateljeu sudskog vještaka mali presjek opusa Vere Dajht – Kralj može se razgledati do sredine listipada.

K.S.

O autorici

Vera Dajht – Kralj završila je likovnu Akademiju u Zagrebu u klasi profesora A. Kršinića i A. Augustinčića, boravila je na poslijediplomskom studiju u svijetu. Radi skulpture u rasponu od psihološkog portreta, monumentalnih spomenika, do kompozicija u kojima ističe pokret, uvijek s prepoznatljivim likovima. Radi i nakit i obojenu skulpturu u kombinaciji kovine i emajla te keramiku. Izlaže od 1960. godine, a sudionica je mnogih kiparskih simpozija.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

33. SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN - Počelo 5. Natjecanje mladih glazbenika Ferdo Livadić

Jelena Pavić i Martina Sačer nastupile i oduševile

Koncertima pijanistice Jelene Pavić i violinistice Martine Sačer na Samoborskoj glazbenoj jeseni započelo je 5. Natjecanje mladih umjetnika Ferdo Livadić.

U idućih tjedan dana glazbenoj publici i prosudbenom povjerenstvu predstavit će se 10 mladih glazbenika, od kojih će najbolji biti nagrađen s 15.000 kuna koje osigurava Hypo Alpe Adria Banka te novom skladbom za solo instrument i komorni orkestar mlade hrvatske skladateljice Olje Jelaske čija će praizvedba biti u listopadu 2009. godine na 34. Samoborskoj glazbenoj jeseni.

Osim toga, prosudbeno povjerenstvo (predsjednik HDS-a Željko Brkanović, skladatelj Krešimir Seletković, glazbeni publicisti Branimir Pofuk i Zlatko Madžar te umjetnički ravnatelj SGJ-a Goran Merčep) ocjenjivat će i izvedbe djela hrvatskih skladatelja, a najbolja će biti nagrađena s 10.000 kuna koje osigurava Grad Samobor.

Jelena Pavić predstavila se Bachovim Preludijem i fugom u fis-molu, BWV 859 te Toccatom u e-molu, BWV 914, Messiaenovim Prélude pour Piano, br. 7 i br. 8., Lisztovom skladbom Le mal du pays iz suite Années de pelerinage, I. Knjiga te potom domaćim izborom: Melodijom Davorina Kempfa i Ricercare Berislava Šipuša. Za kraj emotivnog nastupa mlada je pijanistica ostavila Chopinovu Etidu u C-duru br.1, op.10 i Etidu u cis-molu br.7, op. 25., a na bisu je izvela Haydnovu Sonatu u g-molu.

Violinistica Martina Sačer svoj koncert otvorila je Bachovom Chaconne iz Partite u d-molu, BWV 1004 te je, uz glasovirsku pratnju Petre Gilming, odsvirala Ysayeovu Sonatu u G-duru br. 5, op. 27 i Ravelovu rapsodiju Tzigane. U domaćem dijelu programa izabrala je Slavensku sonatu Josipa Štolcera Slavenskog te Guslački hir br. 1 Pavla Dešpalja za kraj.

Jelena Pavić studentica je druge godine Muzičke akademije u Zagrebu u klasama profesora Karla-Heinza Kämmerlinga i Đorđa Stanettija, 2005. godine bila je pobjednica državnog natjecanja, a godinu kasnije međunarodnog pijanističkog natjecanja Etide i skale 2006.

Martina Sačer diplomirala je na Muzičkoj akademiji u klasi prof. M. Dešpalj-Begović, a početkom ove godine završila je postdiplomski studij kod prof. O. Shourgota. Ovogodišnja je pobjednica 41. tribine mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić te je višestruka nositeljica prvih nagrada na Državnim natjecanjima, kao i prve nagrade na natjecanju komornih sastava 1997. godine.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

17. pjesnički susreti Pri svetem Mihalu u organizaciji Matice hrvatske – ogranak Samobor

Nagrada korača u Pariz

Samoborski pjesnici okupljeni u ogranak Matice hrvatske tradicionalno se okupljaju oko blagdana svetog Mihovila kako bi uz druženje prezentirali svoj rad. Ove godine susreti su održani po 17. put u crkvi svetog Mihala u subotu, 27. rujna, a na njih će kao uspomena i prigodni dar podsjećati objavljeni zbornik svih pjesama.

Tijekom susreta ustanovljena je i nagrada Dragica Vrbenski, a ove godine je stručni ocjenjivački sud predvođen Đurđom Vuković odlučio tu nagradu dodijeliti Janki Štahan za pjesmu Razmišljanja. Uz predsjednicu samoborskog ogranka Matice hrvatske Anu Ranku Novosel, nagradu je slavodobitnici uručio Zoran Perović. Istaknuli su da je to i nagrada za dugogodišnje članstvo u Matici i dolaske na susrete, jer Janka Štahan živi i djeluje u Parizu.

U nastavku je slijedilo čitanje pjesama, a to su činili sami autori nazočni na 17. susretu. Ukupno je u osam krugova posvećenih razmišljanjima, jeziku, krajoliku, ljubavi, obitelji i djeci, socijalnoj tematici, prijateljstvu i satiri sudjelovalo 40 pjesnikinja i pjesnika čija su imena već dobro poznata u samoborskim i pjesničkim krugovima, a objavljen je i rad jednog bezimenog pjesnika, koji se vjerojatno zaboravio potpisati. Jedan od krugova bio je posvećen jeziku, u čast poznatog jezikoslovca Ljudevita Jonkea.

Posebnost ovogodišnjeg susreta bio je i nastup Hrvatskog pjevačkog društva Jeka, koje je po prvi put sudjelovalo na susretima. Prezentirali su svoje iznimno pjevačko umijeće otpjevavši sedam skladbi pod vodstvom maestra Josipa degl' Ivellia. Na početku pjevao se Pozdrav Samoboru Ivana pl. Zajca, potom Pozdrav Samoboru Franje Vilhara iz 1884. pa pjesma Svetoj Anastaziji na stihove Jože Prudeusa te pjesme Hvala ti i Kraj kapele svete Ane. Jekaši su podarili nazočnima i praizvedbu pjesme Uzmi ove ruže koju je na stihove Marka Vukasovića priredio maestro degl' Ivellio, kao i njegov Samoborski poliptih. Maestro je na kraju samoborskom ogranku Matice hrvatske darovao knjigu povjesnica i zbirki skladbi Za dom i roda čast pjevat nam je slast - Glazbena škrinja Hrvatskog pjevačkog društva Jeka u Samoboru, čiji je autor. Članovi Jeke primili su pak zbornik ovogodišnjih pjesama.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Uspješan koncert pijanistice Lidije Lovrić

Iz Bihaća do zvijezda

U Samoborskom muzeju održan je u nedjelju, 28. rujna, koncert mlade zagrebačke pijanistice Lidije Lovrić, poslijediplomantice na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Vladimira Krpana.

Pred brojnim štovateljima svog muziciranja nadahnuto je izvela program s djelima Bjelinskog, Bartoka i Griega, naišavši na oduševljen prijem i nepodijeljeno oduševljenje svoje, već vjerne, publike.

Lidija Lovrić rođena je u Bihaću (BiH) 1989. godine, a zbog ratnih zbivanja napušta rodni grad i nastavlja svoj život i naobrazbu prvo u Novom Sadu, a 1996. godine seli u Zagreb. Završila je Glazbenu školu Blagoje Bersa, a 1998. glodine upisuje Muzičku akademiju u klasi prof. Vladimira Krpana.

Imala je niz zapaženih nastupa i usavršavala se na seminarima kod svjetski priznatih glazbenih pedagoga.

S.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

33. SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN - Jedan od vrhunaca samoborskih glazbenih svečanosti

Savršeni par Golan - Shoji

I subota, 27. rujna, je u Samoboru bila obilježena još jednim odličnim koncertom. Za to su zaslužna dva svjetski poznata glazbenika. Renomirani pijanist Itamar Golan, kojem ovo nije prvi posjet Samoboru i mlada, ali uspješna japanska violinistica Sayaka Shoji, ponudili su i ovoga puta mnogobrojnoj samoborskoj publici odličan program i nezaboravnu glazbenu večer.

Program je bio sastavljen od sonata i sonatine za violinu i glasovir. U prvom dijelu izvedene su Sonatina u g-molu br. 3 op. posthumni Franza Schuberta i Sonata br. 1 Ernesta Blocha. Za početak drugog dijela bila je predviđena Sonata br. 2, mladog izraelskog skladatelja Avnera Dormana, što je ujedno trebala biti i praizvedba, no to djelo na koncu, iz nepoznatih razloga, nije izvedeno. Iako bi Dormanova kompozicija savršeno upotpunila program, koji se sastojao od dvije ranoromantičarske kompozicije, koje su trebale zaokruživati dvije suvremene kompozicije, radeći tako zanimljivu protutežu, u drugom dijelu izvedena je samo Beethovenova Sonata u c-molu, br. 7 op. 30/2. Bez obzira na ovu malu izmjenu u programu, koncert je uistinu bio uspješan, a sami glazbenici su kroz odsvirane kompozicije uspješno prezentirali svu svoju nadarenost i potvrdili reputaciju velikih, svjetski poznatih izvođača.

Već u prvoj kompoziciji, Schubertovoj Sonatini u g-molu, Itamar Golan i Sayaka Shoji pokazali su da su uistinu uvježban par. Kroz sva četiri stavka je njihova preciznost u zajedničkom muziciranju bila nevjerojatna. Iako je violina Sayake Shoji bila većinom u prvom planu, Itamar Golan ju je izvrsno pratio, pokazujući svo svoje umijeće sviranja, koje nije bilo samo puka pratnja. Istovremeno je ostavljao prostora melodiji violine da se istakne u svoj svojoj raskoši, ali je i vrlo predano svirao dijelove u kojima je njegov instrument imao nešto istaknutiju dionicu. Ta vrhunska sinkroniziranost između Golana i Shoji te gotovo savršeno pretapanje zvukova violine i glasovira, mogla se posebno osjetiti u Sonati br. 1, Ernesta Blocha. Iako je možda pretenciozno uspoređivati zahtjevnost djela izvedenih na ovom koncertu, s obzirom na to da svako ima svoje zakonitosti kojima se treba posvetiti, tehnička preciznost kojoj su Itamar Golan i Sayaka Shoji posvetili mnogo pažnje u Sonati br. 1, učinila je njezinu izvedbu upravo fascinantnom. Nevjerojatna preciznost u kombinaciji s velikom količinom energije i predanošću koja je u izvedbi bila i više nego vidljiva, rezultirala je time da je u franjevačkoj crkvi odjekivao cijeli orkestar, a ne jedna violina i glasovir. Ravnopravnost ova dva instrumenta bila je možda najvidljivija upravo u ovoj sonati.

Beethovenova Sonata u c-molu, izvedena u drugom dijelu koncerta, opet je potvrdila veliku razinu uvježbanosti izvođača. Vrlo odmjerena klavirska pratnja, kojoj nije nedostajalo izvođačke individualnosti, savršeno je nadopunjavala čiste zvukove violine. Dinamička raznolikost bila je prisutna ne samo u ovom, već u svim djelima, a o tehničkim sposobnostima obaju umjetnika je suvišno govoriti.

Uz dva bisa na samom kraju, od kojih su poseban dojam ostavili poznati Bartókovi Rumunjski plesovi, izvođači su se na neki način iskupili oduševljenoj publici za neizvođenje Dormanove Sonate br. 2.

Ana Kuštrak

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)