Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U Zagrebu gostovao Inbal Pinto Dance Company

Duh plesa nema boje

Gostovanje izraelske plesne skupine Inbal Pinto Dance Company bilo je samo jedna od prigoda obilježavanja Dana plesa 29. travnja. Skupina Inbal Pinto oduševila je zagrebačku publiku već svojim prvim gostovanjem na 15. Tjednu suvremenog plesa. Ovaj svjetski poznati ansambl je 2006. godine osvojio i nagradu festivalske publike. Ovo gostovanje je ujedno službena najava najveće domaće plesne manifestacije, 25. Tjedna suvremenog plesa, koji će se u Zagrebu i Rijeci odvijati od 26. svibnja do 3. lipnja.

Predstava Shaker, s kojom su se 28. i 29. travnja na sceni Zagrebačkog kazališta mladih predstavili po treći put, nastala je u sezoni 2006/2007. Koreografi Inbal Pinto i Avashalom Polak su za tu predstavu lani primili i nagradu izraelskog Ministarstva kulture i obrazovanja. Iako na tragu njihovih prethodnih uspješnica, Oyster, Boobies i What Good Would The Moon Be, Shaker je u potpunosti nova kreacija autorskog dvojca poznatog po jedinstvenom vizualnom pristupu i inovativnoj uporabi plesača u ispreplitanju mašte i zbilje.

Predstava trajanja 6o minuta odgleda se doista u jednom dahu i ostavlja publiku gotovo bez daha. Na jednostavnoj sceni pratite savršene pokrete tijela, čuju se samo zvuci glazbe, škripanje podloge na kojoj plešu i pokoji uzdah oduševljenja. Savršenstvo i lakoća pokreta, izmjene ritma te spoj gibanja tijela i zvuka glazbe, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Male kućice sa scene, koje su ljudi prerasli, mogu se nalaziti bilo gdje. Glazbena kulisa se kombinira velikim klasicima poput Chopina, Purcella, Gavina Bryarsa i Arvo Parta sa švedskom folklornom glazbom i hitovima iz 50-ih u izvedbi suvremenih japanskih pop sastava. Shaker je, kažu autori, inspiriran "onim staklenim kuglama koje se ispune snijegom kad god ih protresete".

Prigodno je osvrt na ovu predstavu završiti dijelom međunarodne poruke Gladys Faith Agulhas za Svjetski dan plesa:

"Duh plesa nema boje, nema određeni oblik ili veličinu,

on obuhvaća moć ujedinjenja, snage i ljepote koji se nalaze u nama".

R.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

U OŠ Samobor predstavljena autobigrafska knjiga Ranke Novosel

Počelo u Prelogu, završilo na Stražniku

Nakon listopadskih predstavljanja u Prelogu i Samoboru, knjiga Ranke Novosel Međimurje moje malo još je jednom doživjela prezentaciju, ovaj put na mjestu gdje je autorica provela (i završila) najveći dio svog nastavničkog staža, u Osnovnoj školi Samobor.

Knjiga autobiografske proze Međimurje moje malo zbirka je crtica smještenih na početak pedesetih godina prošlog stoljeća, u dane autoričinog prvog nastavničkog zaposlenja u malom međimurskom mjestu Prelogu. U predstavljanju knjige u utorak, 29. travnja, autorici su pomogle njene bivše učenice i suradnice Doroteja Mahović Kudrna i Mirjana Mahović Komljenović, dok je stihove (u knjizi se nalazi i nekoliko pjesama) čitao Milan Žegarac Peharnik. Sama Ranka Novosel okupljenim bivšim kolegicama i učenicima pročitala je pak dvije crtice koje nisu našle svoje mjesto u knjizi. I ovo predstavljanje svojim pjevanjem upotpunile su članice Vokalnog ansambla Samoborke pod ravnanjem Bojana Pogrmilovića.

K.S.

Srce dovoljno veliko za 602 učenika

Uz Međimurje moje malo, prezentacija u Osnovnoj školi Samobor također je bila prilika da Ranka Novosel upozna okupljene i s novim izdanjem Zbornika Matice hrvatske. Specifičnost drugog izdanja, što je posebno naglašeno, jest popis 602 prognana učenika i samoborskih obitelji koje su im početkom 90-tih, u ratna vremena, otvorile vrata svojih domova te ih primile sebi kad je bilo najteže, pokazujući time, rečeno je, kako Samobor i Samoborci imaju veliko srce.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Primaju se prijave na natječaj za 5. Međunarodno natjecanje Ferdo Livadić

Glazbena jesen traži novog laureata

Do 24. svibnja otvoren je natječaj za prijave mladih glazbenika za 5. Međunarodno natjecanje Ferdo Livadić, koje će se održati za vrijeme 33. Samoborske glazbene jeseni od 20. rujna do 4. listopada. Kao što je već svima u glazbenim krugovima poznato, riječ je o natjecanju mladih glazbenika do 26 godina starosti koji se bore za naklonost žirija i ukupni fond nagrada u iznosu 25.000 kuna, koje osiguravaju pokrovitelji natjecanja Grad Samobor i Hypo Alpe Adria banka, ali bore se i za praizvedbu nove skladbe mladog hrvatskog skladatelja.

Ove će godine skladbu za solo instrument i komorni orkestar napisati za pobjednika mlada skladateljica Olja Jelaska, pri čemu će pobjednika (ili pobjednicu) pratiti ansambl Cantus u ciklusu Cantus ansambl & Lisinski u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Praizvedba će biti u listopadu 2009. godine na 34. Samoborskoj glazbenoj jeseni. Dosadašnji laureati ovog natjecanja su Javor Bračić, Petrit Ceku, Zrinka Ivančić i Petra Kušan. Mladi glazbenici prijave mogu ispuniti i na stranici www.samoborska-glazbena-jesen.com.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

U kazalištu Gavella premijerno izvedena drama Turandot

Tragikomična bajka

Turandot je djelo koje su neki autori nazvali tragikomična bajka. Turandot je ime poznatije kao ime naslovnog lika Puccinijeve opere, a manje poznato kao djelo zapadnoeuropske književnosti, u koju je ušla kroz pero talijanskog dramatičara Carla Gozzija. On spada među one autore koji su pokušali "spasiti" izvornu talijansku komediju zasnovanu na Commediji dell’Arte. Žanr je to koji "poziva izvođače i gledatelje na uzbudljivo kazališno druženje, gdje se dramsko spontano pretapa u komično, zadano u improvizirano, a naoko formalno u neobuzdano".

Ovih je dana upravo ta tragikomična bajka, ta okrutna i hladna kineska princeza Turandot, u modernom ruhu premijerno ušetala na daske kazališta Gavella. Bajku je na scenu postavio mladi redatelj Vasilij Senjin. Bajka je to koju redatelj pokušava umotati u video, plastiku i kožu modernog svijeta kojeg živimo danas. U ozračju crne kože, video ekrana, novih medija, ogoljavanja ljudskih sudbina u reality pričama, smještena je i ova priča. Pojedini elementi, poput plakata, odjeće ili peruške za hlađenje cara, nas podsjećaju na neko drugo razdobolje i prostor, ali ipak smo tu, u svijetu u kojem su ekrani i "big brother" vrlo često jedini prozori u zbivanja.

Uloge su povjerene mlađoj Gavellinoj ekipi - kao princeza Turandot nastupa Ivana Roščić, princa Kalafa igra Hrvoje Klobučar, dok je njen otac car Sven Medvešek. Zanimljive, vrckaste sluškinje su Ivana Bolanča, Antonija Stanišić i Ana Kvrgić. Ranko Zidarić i Filip Šovagović su sluge, a voditelji kroz taj blještavi show su Đorđe Kukuljica i Barbara Nola.

Priča je to o princezi koja svojim udvaračima postavlja tri zagonetke, pa kad ih oni ne znaju, odrubljuje im se glava. Princeza je ćudljiva i okrutna, ali se mijenja kad se zaljubi u tatarskog princa Kalafa. Shvatila je da je teško voljeti, biti voljen ali i dati/primiti ljubav.

Pretvara li se "dramsko spontano u komično, zadano u improvizirano, a naoko formalno u neobuzdano" saznat ćete ako se suočite s Turandot.

R.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Održani 16. Samoborski haiku susreti

U znaku obljetnica

Majstori kratke forme u kombinaciji stihova 5-7-5 ponovno su se s radošću okupili u Samoboru na 16. susretima i ponovno je pozitivna energija strujala ispunjenim prostorom Gradske knjižnice. Okupljene su na početku pozdravile ravnateljica knjižnice Mirjana Dimnjaković, predsjednica samoborskog ogranka Matice hrvatske Ana Ranka Novosel, a potom i zamjenica samoborskog gradonačelnika Marica Jelenić.

Susreti su imali čestitarski i svečarski karakter, jer je urednik haiku zbornika Darko Plažanin ukratko predstavio i čestitao na 40 godina rada Tomislavu Marijanu Bilosniću, a Marinko Španović je isto učinio povodom 60. rođendana i nove zbirke Dragana Vučetića. Također, u ime okupljenih, voditelj susreta Zoran Perović uputio je i pozdrav jednom od utemeljitelja haikua u Hrvatskoj, Vladimiru Devideu, koji zbog bolesti nije mogao doći u Samobor. Riječ – dvije Darko Plažanin progovorio je i o Kamijimi Onitsuri (1660.-1738.), za kojeg Devide navodi da ga je usmjerio prema haiku pjesništvu. Najavljena je i nova zbirka samoborske pjesnikinje Ljubice Braje, a čitanjem renge Anindol haiku pjesnici su se prisjetili i prošlogodišnjih, 15. susreta.

Uslijedilo je tradicionalno čitanje pjesama, kada su svi okupljeni imali mogućnost pročitati svoj jedan haiku, a svoju osobnu nagradu za najbolji haiku dodijelio je Željko Funda iz Varaždina. On je ove godine nagradu dodijelio Tomislavu Maretiću iz Zagreba za haiku: Ljetna opera – zbog glavne arije - zasta lepeza. Pjesnici su u knjižnici razgledali i izložbu batika na rižinom platnu Nevenke Miklenić te uživali u glazbi Maksimilijana Borića na braču i Tomislava Smolčića na gitari. Potom su se uputili prema Šoićevoj kući gdje su, uz druženje, pisali novu rengu.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Na koncertu iz Ciklusa Virtuoso nastupili mladi i perspektivni glazbenici

Iz Hrvatske, ali i šire

Mladi virtuozi studenti zagrebačke Muzičke akademije okupili su se 25. travnja u Galeriji Prica na koncertu iz Ciklusa Virtuoso.

Nastupili su saksofonist Ivor Reljić, klaviristi Ivana Jelača i Hrvoje Puškarić, oboistica Iva Stilinović uz klavirsku pratnju Marije Ivanović, sopranistica Mia Domaćina uz pijanističku pratnju Tihane Arvaj te bas Marko Mimica uz Maria Šošu na klaviru. Probranom samoborskom auditoriju mladi su se glazbenici predstavili djelima Debussyja, Piazzolle, Rahmanjinova...

Na kraju su programa Mia Domaćina i Marko Mimica, praćeni pijanistom Mariom Šošom, izveli Donizettijev duet Adine i Dulcamare iz opere Ljubavni napitak.

Radi bolesti izostala je posebno najavljivana Marie Speamann iz Beča, koja od ove godine studira violončelo u Zagrebu kod Valtera Dešpalja.

I ovaj je put bilo zadovoljstvo slušati mlade glazbenike okupljene iz cijele Hrvatske - Samobora, Dubrovnika, Rijeke, Splita, Zadra, ali i Novog Sada i Niša.

T.M.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

U Otvorenoj galeriji Samoborskog muzeja Jurjevo proslavljeno uz otvaranje izložbe slika Jurja Vandekara

Puno više od slikara

Jurjevo je oduvijek u samoborskom kraju bilo dočekivano s posebnim žarom. Doslovno i preneseno. Običaj paljenja jurjevskih kresova daleko je od izumiranja, kapelica svetog Jurja na Anindolu stoji još od 17. stoljeća, pohvaliti se možemo i Bratovštinom svetog Jurja, ali i nebrojenim Jurekima i Đukama koji ponosno nose ime čuvenog sveca - ubojice zmaja (kojeg je car Dioklecijan izmučio daleko više no što stanovnike njegova grada danas muči nova riva).

Jedan od njih svakako je i Juraj Vandekar, Samoborac i "potpuni slikar", kako je to sažeto rečeno na otvorenju izložbe njegovih slika u prostorijama Otvorene galerije Samoborskog muzeja. No, kako se dalo osjetiti na otvorenju, Juraj je i puno više od slikara – brojni prijatelji, kolege umjetnici i obitelj potrudili su se u Starogradskoj 12 stvoriti intimnu, prijateljsku atmosferu u čast velikog čovjeka, što Juraj Vandekar svakako jest. Doslovno i preneseno.

Uz autoru izložbe omiljenu Tebe lepo ja pozdravlam, Jurjevo u Otvorenoj galeriji prošlo je u srijedu, 23. travnja, u spoju poezije, slikarstva i jurjevskih običaja (s kotlovinom). Naime, jurjevske pjesme i pjesme o Jurama odrecitirali su Vlasta Mažuranić, Zoran Perović i Ivo Markulin, jurjevske anegdote ispričao je Milan Žegarac Peharnik, a dirljive pjesničke pozdrave autoru uputile su Ana Ranka Novosel i Jurina kćer Vanda Vandekar Bartulica.

O samoj izložbi slika govorio je pak Josip Dujmović, nakon čega se brojnim okupljenima obratio Juraj Vandekar, zahvalivši organizatorima iz Samoborskog muzeja, Andreju Lapaineu i Miroslavu Milonjiću, na trudu koji su uložili u osmišljavanje izložbene večeri te svima koji su doprinijeli da ovo Jurjevo bude drugačije od ostalih. Naravno, kakvo bi to Jurjevo bilo bez jurjevskog krijesa, koji je "vužgan" u dvorišnom prostoru Otvorene galerije.

K.S.

O izložbi Semantički kod tonskog slikarstva

"Na slikama Jurja Vandekara ne tražimo niti očekujemo dubinu i planove, jer to u ovom ciklusu nećemo pronaći, no taj plošni izričaj govori o jednostavnosti razumijevanja poruke autora. Tijelo njegovih slika su četvrtaste forme u koju su ugrađeni kružnica, stožac i kvadrat, elementi od kojih je sačinjen Svemir. Kao da autor želi učiniti sponu - poveznicu između realističkog i post modernog pristupa slikarstvu, transparentno, bez namjere gonetanja neke skrivene poruke, nego naprosto s ciljem da obilježi svečanost nastanka djela i svoje zadovoljstvo pokloni recipientu". (iz predgovora kataloga izložbe)

O Jurju Vandekaru

Juraj Vandekar rođen je 1940. godine u Zagrebu. Živi i radi u Samoboru. Od 1956. je 15 godina djelovao u Narodnom sveučilištu kao voditelj Reklamnog servisa na poslovima izrade plakata, panoa, natpisa, crteža i dijapozitiva. Od 1971. je 20 godina rukovodio dizajnom u poduzeću za umjetničko-zanatske radinosti Sjaj u Samoboru, koje je prvo počelo proizvoditi unikate u kristalnom staklu i nacrtao ih preko 50.000. Osim slikanja, radio je i na primijenjenoj umjetnosti, 40 godina radio je na izradi natpisa, crteža i karikatura za Fašnik, izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu. Započeo je realizmom, a zadnjih 30-ak godina njeguje osobni stil, modernizam s asocijacijama na željenu temu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)