Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborski pjesnici obilježili Valentinovo prigodnim recitalom

Mali medo ljubavi

Kao i u prijašnjih osam navrata, samoborski pjesnici odlučili su i najaktualnije Valentinovo obilježiti na sebi najsvojstveniji način - poezijom. Ljubavni stihovi ovaj su put svoj eter pronašli u Malom medi, gdje se povodom Dana zaljubljenih okupilo 20-ak članova pjesničkog odjela samoborskog ogranka Matice hrvatske kako bi pokazali da, komercijalizaciji usprkos, lijepa riječ još uvijek spada među najdragocjenije darove.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Popularni Kvartet Gubec u prepunom Društvenom domu Strmec održao koncert za Valentinovo

Popevkice srca za ranjena srčeka

Ak sem ti srčeko ranil, Suza za zagorske brege, Oko jene hiže, Angeluš, Pod starim krovovima, Gde si sad moj prijatel i drugi biseri iz bogate škrinjice kajkavskih popevki razlijegali su se Društvenim domom u Strmcu u nedjelju, 10. veljače. A da bi to razlijeganje bilo pod kontrolom (jer svi znamo što se tim pjesmama može dogoditi ako ih tule grla "podmazana" u kletima), pobrinuo se Kvartet Gubec.

- Mala družina, četiri muži, kojemi je kak vu duši, tak vu pameti, a največ u gorečem srcu vse ono kaj je domovina i reč domača i navade starinske i preštimavanje dike Lepe naše – reći će sami za sebe Adam Končić, Rajko Suhodolčan, Adalbert Turner Juci i Vid Balog (odnosno Siniša Mikleužić kao zamjena dok se Balog oporavlja od operacije). Koncertom u Strmcu Kvartet Gubec je još jednom pokazao zašto su u zadnje vrijeme možda i najtraženiji izvođači sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Svaka pjesma otpjevana je u skladnom četveroglasju, spontano, šarmantno, iskreno i uz svesrdnu potporu Tamburaškog sastava Fakini te svetonedeljske publike.

Koliko se publika zaželjela kajkavskih popevki pokazala je i prekrcanost Društvenog doma, ali i skladan odnos koji je četvorka na pozornici te večeri izgradila s okupljenima. Tako je svaka pjesma s Porinom nagrađenog albuma Ak sem ti srčeko ranil adekvatno popraćena, ako ne baš stalnim pjevanjem uz Kvartet Gubec, a onda snažnim pljeskom.

Dodatni zamah vraćanju popularnosti zagorske kajkavske popevke i zagrebačke starogradske glazbe Kvartet Gubec pokušat će ostvariti novim CD-om koji se predviđa za ovu godinu. U međuvremenu, nastavit će koncertnu promociju svojih "popevkica srca", koje su ovom prigodom u Strmcu omogućile Turistička zajednica Svete Nedelje kao organizator i Gradsko poglavarstvo kao pokrovitelj koncerta.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)

Norveški mješoviti zbor posjetio OŠ Samobor

Tko pjeva, zlo ne misli

Samoborski fašnik privlači mnogobrojne turiste pa nije čudno da je mješoviti zbor imena Kristiansant došao čak iz Norveške posjetiti Fašnik. U hrvatskim školama gostovali su već nekoliko puta pa su rado prihvatili i naš poziv te su u ponedjeljak, 28. siječnja, na oduševljenje svih učenika zapjevali i u našoj školi nekoliko norveških, ali i hrvatskih pjesama. Evo još jednog dokaza kako je svijet malen, jer je dirigent spomenutog zbora Hrvat Vladimir Drozdjak, podrijetlom iz Varaždina.

Prije trideset i devet godina životni put ga je odveo u Norvešku i na pitanje je li mu lijepo u toj zemlji na sjeveru, odgovorio je da mu je hladno iako živi na jugu. Dirigira već dvadeset i dvije godine i vodi muški, ženski i mješoviti zbor. Kaže da pjevačima nije bilo teško naučiti hrvatske pjesme, jer im je napisao riječi, što je bio malo veći problem, jer Norvežani imaju osam vokala, a mi samo četiri i neki glasovi se drugačije pišu.

Zbor je prije četiri godine navršio sto godina, a broji pedeset članova. Ime je dobio po gradu u kojem žive. Probe održavaju dva puta tjedno, a nama su došli pjevati umirovljenici, jer oni imaju vremena. Moto zbora Kristiansant je "Tko pjeva, zlo ne misli", što bi trebao biti moto svakog zbora, ali i čovjeka, i tada bi nam svima bilo puno ljepše.

Iva Jurčić, 7.A

Novinarska grupa OŠ Samobor

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

OŠ Mihaela Šiloboda izdala knjigu svoje tragično preminule učenice Ivane Terihaj

Nakon točke ostalo je pitanje

Iz tiska je nedavno, u izdanju OŠ Mihaela Šiloboda iz Svetog Martina Pod Okićem, izašla knjiga pjesama Ivane Terihaj pod nazivom "Nakon točke - upitnik". Knjigu je uredio Joža Prudeus, koji o radu tragično preminule Ivane, između ostalog, piše:

"... Mala/mlada stvarna pjesnikinja otkriva se i u činjenici da iako jamačno još nije čula i učila pjesničke stilske figure (personifikaciju, onomatopeju, metaforu, metonimiju, aliteraciju, asonancu, anaforu, epiforu, eliziju...) obilato ih je koristila na pravim mjestima: "zadrijemala stara lipa", "znojile se kuće male", "na njivi suhim lišćem njiše"... Ivana ne mudruje odviše, ona gleda i riše, ona voli i piše.

Ivana je razigrana, vedra i puna zdravog humora, posebice u zoo pjesmama. Svega u Ivaninom stvaralaštvu ima, osim suze, sjete i tuge. Stoga je i naslov knjizi umjestan: Nakon točke - upitnik.

R.Š.

Ivana Terihaj

Ivana Terihaj rođena je 19. lipnja 1991. Odrastala je u Klakama. Voljela je svoju obitelj i prijatelje. Nadahnuta ljepotom svog okićkog zavičaja od djetinjstva, zavoljela je prirodu i životinje, što se odrazilo na njezino literarno i likovno stvaralaštvo.

Imala je puno kućnih ljubimaca: papigice tigrice, ribice i mačke. Već u predškolskoj dobi odlazila bi u šumu tražiti gljive, koje je odlično poznavala, pobirala kestenje, na radost svojim prijateljima i sebi. Od prvog do četvtog razreda pohađala je područnu školu u Klakama, a od petoga do osmoga Osnovnu školu Sveti Martin pod Okićem. Svih osam razreda završila je s odličnim uspjehom i uzornim vladanjem, na ponos svojih roditelja. Sudjelovala je na općinskim natjecanjima iz matematike. Isticala se keramičkim, likovnim i literarnim radovima, ali možda zbog svoje skromnosti i samozatajnosti nije doživjela potvrdu svoje pjesničko-umjetniČke nadarenosti. Također je bila članica školske rukometne ekipe. Voljela je sport, vožnju biciklom... Upisala je Gimnaziju A.G. Matoša u Samoboru i u prvom razredu do polugodišta postizala odlične rezultate. Voljela je slušati pjesme, a i sama je umjela lijepo pjevati i plesati. Voljela je gledati dobre filmove, posebno one s njezinim omiljenim glumcima. Voljela je igrati kompjutorske igrice... Voljela je život, svoju obitelj, prijatelje, i sve oko sebe. I bila je voljena.

Sve je to tiho napustila 17. prosinca 2006. s upitnikom koji će zauvijek to i ostati, preselivši iznenada na trajno počivalište u tišini groblja u Svetom Martinu pod Okićem.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)