Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Drama HNK premijerno izvela djelo nastalo prema drami američkog pisca Eugenea O'Neilla

Elektri pristaje crnina

Drama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu je u utorak, 22. siječnja, premijerno izvela djelo Elektri pristaje crnina, prema drami poznatog američkog pisca Eugenea O'Neilla. Djelo koje je napisano kao trilogija autor je temeljio na Eshilovj Orestiji i napisano je 1931. godine. Mnogi ga svrstavaju u najzanimljivije kazališne autore tridesetih godina prošlog stoljeća, a dobitnik je i Nobelove nagrade za književnost, što ga svrstava u red jedinog američkog pisca koji je ponio prestižnu nagradu.

Redateljica je Mateja Koležnik, mlada, ali već nagrađivana slovenska redateljica, koja često i rado gostuje na hrvatskim daskama. Djelo je postavila na scenu uz pomoć i dramaturšku obradu teksta Lade Kaštelan, na moderan, vrlo jasan i izražajan način. Djelo Eugenea O'Neilla je u originalu trilogija, koja je u prvotnoj postavi trajala šest sati, što je svakako bilo zahtjevno i za publiku i za glumce.

Elektri pristaje crnina je djelo koje se bavi ozbiljnim životnim pitanjima koja uvijek ostaju otvorena: Što je to čovjek? Odlakle dolazi i kamo ide? Kroz dramu života nas provode brojne tragedije jedne obitelji utemeljene na Edipovom i, većim dijelom, na Elektrinom kompleksu. Traženje vlastitog identiteta, izgubljenog u neuzvraćenim emocijama i odnosima.

Alma Prica je osebujna, odlična i dojmljiva majka, a Olga Pakalović je vrlo izražajno uprizorila ulogu sestre i nezadovoljne kćeri koja traži svoj vlastiti ja ne birajući sredstva. Goran Grgić igra oca, brigadnog generala Ezra Manona, kojem srce nije moglo podnijeti sve te "grube životne istine". Sina Orina igra Stjepan Perić, Kapetana Goran Bodan, časnika Luka Dragić i njegovu sestru Ana Begić. Vrlo mlada, ali zanimljiva glumačka postava. Svi oni u predstavi "život žive kao brodolomci na splavi koju valjaju oceanski nagoni".

Nezdovoljstvo, ljubomora, neuzvraćena ljubav, strah, smrt preuzimanje tuđih uloga - sve to se isprepliće neprestanim dolaženjem i odlaženjem. Elektra na kraju ostaje sama, zavijena u crnilo.

Zanimljiva scena, koja vješto spaja spaja stambeni prostor, terasu i vrt s bazenom. Rasvjeta i glazba vješto ritmom i bojom prate atmosferu i pojačavaju sve emocije.

R.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Samoborski muzej prigodnom svečanosti obilježio 40 godina održavanja komornih koncerata

Oživljeni glazbeni duh Ferde Livadića

Svima je poznato da je Livadićevim dvorcem nekad odjekivala glazba Ferde Livadića, brojnih hrvatskih glazbenika i velikih međunarodnih imena (poput Franza Liszta). No, potrebno je bilo čekati 1967. godinu da bi koncertna dvorana, sada Samoborskog muzeja, nakon gotovo jednostoljetne stanke ponovno otvorila vrata za koncerte komornih djela slavnih autora. Samoborski muzej iza tog projekta stoji puna četiri desetljeća, a 20. siječnja tim je povodom održan i koncert u standardom nedjeljnom terminu od 11 sati.

Osim što je druženje u koncertnoj dvorani bila još jedna prigoda uživati u koncertu mezzosopranistice Katje Markotić i pijanista Ljube Gašparovića, okupljenima je pružena prilika da ukratko čuju kako je prošlo 40 godina muziciranja u Samoborskom muzeju. Ivanka Brekalo, koja je organizacijski posao oko koncerata preuzela od Nade Anger i Ivice Sudnika, istaknula je kako se od 1967. godine do danas u muzeju moglo čuti 600-tinjak koncerata na kojima je nastupilo tisuće glazbenika.

Prvi koncert održao je tenor Austin Miskell iz Engleske uz klavirsku pratnju Freda Došeka. Slijedili su koncerti domaćih i stranih ansambala i solista, od 1973. godine u Samoboru se organizira i Tribina za Vjesnikovu nagradu Darko Lukić, a godinu dana nakon u muzeju se priređuju i koncerti Dana hrvatske glazbe. Tako je, osim u skladbama Borisa Papandopula, Rudolfa Matza, Ive Lhotke Kalinskog, Brune Bjelinskog i drugih, samoborska publika mogla poslušati i predavanja poznatih samoborskih muzikologa. Povodom 200-godišnjice rođenja Ferde Livadića ustanovljena je manifestacija Dani Ferde Livadića, a prije 15 godina krenulo se i sa Samoborskom glazbenom matinejom. Osim toga, Samoborski muzej, istaknula je Ivanka Brekalo, godišnjice rođenja i smrti poznatih skladatelja i umjetnika obilježava malim prigodnim izložbama.

Zahvalivši na suradnji brojnim zagrebačkim muzičkim školama i Muzičkoj akademiji te samoborskoj Glazbenoj školi Ferdo Livadić, Centru za kulturu, Gradskoj glazbi, Pjevačkom društvu Jeka i svima koji su surađivali s muzejom, Ivanka Brekalo posebno je istaknula važnost vjernih posjetitelja kojima je obećala da ovih 40 godina koncerata u Samoborskom muzeju neće stati s ovom godišnjicom.

Kruno Solenički

U redu europskih zbirki

Muzička zbirka Samoborskog muzeja upisana je među europske muzičke zbirke koje se nalaze u rodnim kućama kompozitora. Poznati Livadićev klavir, na kojem je svirao Franz Liszt i na kojem je 1833. godine skladana budnica Još Hrvatska nij' propala, zahvaljujući oživljenom koncertom duhu nekadašenjeg doma Ferde Livadića, doživio je temeljitu restauraciju i tako spašen od propadanja. Kako je najavljeno, u pripremi je i preuređenje koncertne dvorane uz stalni muzički izložbeni postav koje će užitak slušanja koncerata u Samoborskom muzeju podići na još višu razinu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)