Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Razgovor: Mirjana Jelašac, osnivačica i voditeljica samoborskog Amaterskog lutkarskog kazališta Lutonjica Toporko

Lutanje bespućima međunarodnih festivala

Amatersko lutkarsko kazalište Lutonjica Toporko u protekloj je godini sudjelovalo na tri međunarodna festivala s dvije različite predstave. O tome i o aktualnom trenutku u samoborskom lutkarstvu po završetku PIF-a (Međunarodni festival kazališta lutaka) razgovarali smo s osnivačicom i voditeljicom kazališta Mirjanom Jelašac.

- Recite nam o kojim festivalima i predstavama se radi?

- U rujnu prošle godine sudjelovali smo na festivalu djece i mladeži Alles gutte u Lingenu u Njemačkoj, s predstavom Lutonjica Toporko i pet Župančića, a u lipnju ove godine na Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku, s istom predstavom. Kositreni vojnik je, pak, izveden nedavno na PIF-u, u Zagrebu.

- Jesu li to selektivni programi?

- Da, uvijek.

- Može li se koje nacionalno kazalište pohvaliti s takvom aktivnošću i zašto unatoč tome nosite predznak "amatersko"?

- Neizostavno ga ističem kako bih naglasila uvjete u kojima se radi, iako oni koji to nisu osjetili ne mogu ni zamisliti.

- Kako je raditi festivalske predstave u amaterskim uvjetima?

- Teže no što se može opisati. Uglavnom je tako da zbog prostornih uvjeta predstavu u cijelosti uopće ne vidite iz pristojne udaljenosti. Izvođači u većim predstavama nikad ne igraju ni u sličnim uvjetima kakvi će biti na pozornici. Svjetlo za predstavu imamo samo na važnijim izvedbama, a o kreaciji s majstorom svjetla nema ni govora. Uglavnom se sve mora reducirati, manje-više sve sami morate obavljati i da ne nabrajam...

- Zašto onda radite festivalske predstave?

- Ne radim ih za festivale. Kazalište je ili nije. Na primjer, Kositreni vojnik je mišljen i izveden kao božićna predstava, a došao je na ljetni PIF. Pozvan je i na prestižni subotički festival.

- Volite li nastupati na festivalima?

- Svakom ansamblu to godi, čast mu je i priznanje sudjelovati na festivalima uz bok svjetskih lutkarskih trupa i solista. Osim toga, tu je i stručna, kazališna publika i sve ono što sudjelovanje čini uzbudljivim. No, u našim uvjetima to je i ogromna odgovornost, žrtva i problemi.

- Što je to što vaše predstave čini zanimljivima selektorima festivala?

- Mislim da je to prvenstveno originalnost, svježina ideja. Izvedbeni dio uvijek je slabiji segment predstave.

- Je li to zbog uvjeta o kojima ste govorili?

- Djelomično i zbog toga, ali i zbog razine stručnosti i entuzijazma. Amateri ne bi smjeli biti diletanti. Kad kod amatera izostane entuzijazam prestat će i želja za napredovanjem. Ansambl bez želje za napredovanjem nema budućnosti.

- Znači li to da bavljenje kazalištem nije zabava?

- Ne, nipošto! To je ozbiljan i mukotrpan posao, pogotovo kad se radi o dječjoj publici. Ali, za one koji ga vole, predstavlja i zadovoljstvo.

- Zašto?

- Zato što su svjesni da su podarili nešto onima kojima je predstava namijenjena.

- Kako to postižete?

- Predstava mora pronaći put do publike. Mora uzbuditi gledatelja, nešto u njemu potaknuti... Autor mora imati poštenu želju gledatelju prenijeti neku svoju ideju, viziju... Raznih surogata i jeftine zabave je napretek..

- Kako sredina poput Samobora prihvaća vaše predstave?

- U Samoboru je osnovna kulturna potreba — tamburica. A svakoj aktualnoj vlasti važniji su penzioneri, jer naša publika ne čini biračko tijelo. Automatski cijela stvar gubi na važnosti. Osim toga, valjda su samo sportaši zaslužni za promidžbu nekog mjesta...

- Pripremate li nešto novo?

- Ideja je uvijek nekoliko. No, hoće li ugledati svjetla pozornice, nisam sigurna.

Martina Orelj

(časopis Lutka)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)

Predstavom Dramskog kazališta Maly iz Sankt Peterburga u Zagrebu počeo 4. festival svjetskog kazališta

Trosatna akcija stanara "komunalke"

Dramsko kazalište Maly iz Sankt Peterburga je predstavom Moskovski zbor, značajnog redateljskog majstora Leva Dodina, u petak 14. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu, svečano otvorilo 4. festival svjetskog kazališta u Zagrebu. Predstavi nastaloj prema književnom klasiku Ljudmile Petruševske, koja je obišla mnoge europske kazališne kuće i dobila mnoge nagrade, pripala je čast da otvori vrata Festivala.

Kroz tri sata gledatelji su bili suočeni s različitim perspektivama jedne ruske obitelji i problemima malog ruskog čovjeka. Stanari moskovskog zajedničkog stana, "komunalke", vjerno dočaravaju sva previranja komunističkih pedesetih. Pozornica je postavljena "stepenasto" da se na nju može smjestiti zbor, ali na posebno zanimljiv način, jer gledamo scenu u kojoj lebde kreveti, radijatori i plišani medvjedići, gdje preparirani likovi izviruju, a stolice i ormari strše. Susrećemo se s raznim likovima: bakom koja parafrazira Freuda, ljubavnim trokutima, zborom koji uvježbava Mozarta, a sve to uokvireno u prizmu i manifeste režima. Tatjana Raskazova, jedna od glavnih glumica, je sažela humanistički moto Moskovskog zbora: "U okrutnim okolnostima jedini način da se ostane čovjekom jest da svakoga tretirate kao čovjeka".

Četvrti Festival svjetskoga kazališta bit će domaćin još četiri predstave do 22. rujna. "Estetsku legitimaciju" festivala čine predstave Petera Brooka, Oskarasa Koršunovasa, Jana Fabrea i Danija Manfredinija. Sljedeće djelo na festivalskom repertoaru bilo je izvedeno u prostorima Zagrebačkog kazališta mladih, a radi se o drami Sizwe Banzi je mrtav, legendarnoga britanskoga redatelja Petera Brooka, koju je izveo pariški Theatre des Bouffles du Nord. Komorni komad sa samo dva glumca Brookovo je djelo, a bilo je najavljivano kao svojevrstan vrhunac ovogodišnjega programa, što je prepuna dvorana kazališta i pokazala. Od pitanja apatrhejda autor nas uspješnom transformacijom likova dovodi do vječitih pitanja: što se to događa u tom prokletom svijetu i što nije u redu sa mnom? Bilo je ugodno biti dio publike koja je naprosto okupirala dvoranu – očito je da smo željni dobrih kazališnih predstava.

Festival će zatvoriti Kino Nebo, Manfredinijeva predstava o nestanku jednog erotskog kina, koje će se simbolično odigrati u Kinu Europa, jednom od mnogih kina koja se zatvaraju u Zagrebu.

"Da bi se otpuhnule četiri svjećice u kulturi koja sebe voli doživljavati tradicionalnom ne treba mnogo daha. Četiri godine znače još istu generaciju gledatelja i time njihova velika očekivanja, a s naše strane nove izazove u izboru predstava.

Redatelji koji su izabrani za ovogodišnji Festival sa svojim ansamblima nastavljaju zajedničku avanturu prema kazalištu koje briše očekivanosti, razbija ogledalo izvjesnosti i jednoobraznosti i ide prema kazalištu drugačijih društvenih i estetskih iskustava", zapisali su u popratnim festivalskim materijalima umjetnički ravnatelji Ivica Buljan i Dubravka Vrgoč.

Rajka Križanac

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)