Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

U nama i oko nas ima mnogo zaslijepljenosti

Ispravno gledanje

Često puta susrećem ljude i slušam kako se tuže. Život je još uvijek dosta težak. Ima puno onih koji su na rubu egzistencije. Osjećamo kako mnogi nisu doživjeli da se ispunio san o blagostanju i sigurnosti. Kao da smo razočarani nakon godina samostalnosti i neprestanog uvjeravanja o ekonomskom rastu. Vidim da su slično razočarani i narodi, odnosno države koje su potražile bijeg u Europskoj Uniji. Nema raja na zemlji. Nema blagostanja, nema nekog visokog standarda. A ako negdje i ima, onda je čovjek sklon da odmah stavi u pitanje poštenje onoga koji pliva u bogatstvu, koji si može sve priuštiti. Pomišljamo kako je to sigurno na račun onoga koji osjeća određenu oskudicu. Niti se znamo nositi sa svojim poteškoćama, niti se znamo veseliti tuđem dobru. U korijenima našega bića ima određena doza zluradosti i nepovjerenja kojima se zagorčava cjelokupna procjena naše situacije. Ako ostane u nama takvo raspoloženje nećemo nikada biti sretni.

U nama postoji određena doza negativnog gledanja na sve oko nas. U tom pogledu Isus bi nas htio izliječiti od takvog promatranja. On želi da gledamo na svijet i ljude njegovim očima. U Isusovim očima i u njegovu načinu gledanja nema predrasuda, nema osuđivanja. A ipak, on sve zna i ponire u dubine ljudskog srca. Ako kome ima što prigovoriti onda to čini izravno onome koga se to tiče i to tako čista srca da je jasno kako time želi dobro tom čovjeku, kako ga želi spasiti. Sav je u traganju za onim što je u čovjeku pozitivno i dobro. Kao da nas time želi podsjetiti da je u čovjeku primarna dobrota i slika Božja, a ne zloća i grijeh. Njega nitko nije mogao uvjeriti o grijehu, tj. o tome da je netko nepopravljiv, da ima izgubljenih slučajeva, da se oko takvih ne treba više nitko ni truditi. Za Isusa nema odbačenih. On svakomu pristupa i svakomu nudi svoje spasenje.

Kada ozdravlja jednoga čovjeka koji je bio slijep, onda na osobit način nastoji da taj čovjek bude ozdravljen iznutra, u duši, a ne samo u svojoj vanjštini, na fizičkom zahvatu ozdravljenja slijepih očiju. Zato ga uzima nasamo, posvećuje mu svoje vrijeme, polaže na njega svoje ruke i provjerava da li što vidi. Taj mu slijepac tada potvrđuje kako već vidi nešto, vidi da se nešto miče, primjećuje da bi to mogli biti ljudi, ali da su mu oni kao drveća. Ljudi mu još uvijek izgledaju kao predmeti, a ne kao osobe, kao nešto, a ne kao netko. Taj čovjek još ne vidi pravo. Vidi jednostrano, vidi premalo, a da bi mogao iskreno i duboko primijetiti čovjeka. On nije sposoban vidjeti čovjeka u punom svjetlu. Zato Isus ponovno stavlja svoje ruke na toga čovjeka i potom je taj mogao sve nadaleko i jasno vidjeti.

Koji puta imam želju moliti Isusa da i danas prođe na isti način našom domovinom i da započne svoju spasiteljsku sveopću terapiju. Ima mnogo zaslijepljenosti u nama i oko nas. Tako slabo vidimo. Ne vidimo u čovjeku dobro već samo zlo. Neke ljude više ni ne smatramo ljudima. Neke ljude ni ne želimo vidjeti. Mnogi su nam isključivo zli i pokvareni. Neki su nas jednom prevarili i mislimo da su uvijek takvi. Nismo u mogućnosti dati čovjeku priliku života. Vidimo, ali ne jasno i ne dovoljno čisto. Molimo Gospodina Isusa za sebe i sve kako bismo sve ljude koje susrećemo uistinu istinski i pravilno vidjeli. Kamo sreće za nas ako počnemo gledati na život, situacije, a osobito na ljude onako kako to Isus gleda. Tada bismo u svakom čovjeku primijetili da su oko nas braća i sestre, a ne samo neki prolaznici, mušterije, klijenti, komitenti, pacijenti i drugi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)