Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Basna o slonovima i "fićeku" u novim okolnostima
Kako riješiti probleme i preživjeti
Godišnje doba koje smo nekad poznavali kao ljeto približava se kraju. Za najmlađe i one malo starije završili su ljetni praznici, radničko - činovnička populacija iskoristila je dane zasluženog godišnjeg odmora, a za vrijedne poljoprivrednike, iza blagdana Male Gospe dolaze dani, nadamo se bogate, berbe. U stara dobra vremena govorilo se da "Mala Maša s polja sve u hižu znaša".
Sve mi to znamo i ne treba nam previše umovati ni mudrovati, ali svi pokazatelji brutalnosti realnog života pred nas postavljaju jednadžbu, većini ljudi teško rješivu. Naime, ta jednadžba potječe još iz onih vremena kada je popularni "fićo" bio pojam blagostanja, a glasila je: "Kako u fićeka utovariti četiri slona?" Ova jednadžba bi danas glasila: "Kako sve životno – egzistencijalne probleme strpati u golo preživljavanje"?
U ovim vremenima, kada se vrlo sofisticirano, na različite načine, ruši dosadašnji način života i ljestvica vrednota, a stvara nešto novoga, čovječanstvu do sada sasvim nepoznatoga, uspostavljaju se i novi izazovi. Nitko normalan nema ništa protiv kreacije nečega novog što bi ukazivalo na namjeru uspostavljanja kakvog - takvog kontinuiteta. Kako prije spomenutog "slona" utrpati u "mentalnog fićeka" današnjeg čovjeka? Opasno su se kreatori novog svjetskog poretka, iz svojih dobro utvrđenih pozicija, poigrali s milenijskim naravnim zakonima. Ali, povijest nas je naučila da takvi "slonići" pri utovaru znaju pregaziti mnoštvo oko sebe, a ponekad i samog "fiću".
Treći "slon" za malog "fićeka" bio bi u obliku potpuno eutanazirane duhovno - intelektualno (humanističke) takozvane "elite". Kao da je netko proizveo virus koji razara intelektualno - duhovnu radoznalost. Ta, nekad vrlo cijenjena djelatnost, djeluje potpuno anestezirano. Zato se, bez ikakve potrebe, uvoze ovdašnjem mentalitetu potpuno strane, problematične ideje, a sve pod egidom naprednog i općeprihvaćenog. Nažalost, i "iz aviona se vidi" da su nas te uvozne ideje i svjetonazor doveli na vrlo niske grane, s tendencijom sve dubljeg "bunarenja".
I, četvrta i najveća "slončina" je malaksalost duha i volje za istinskim i dubinskim promjenama. Kada govorimo o tome moramo biti iskreni i reći da te promjene u nama samima imaju najveći otpor. Pitanje je samo hoćemo li mi tu grdosiju inertnosti i bezvoljnosti uspjeti strpati u fiću ili će nas sve skupa satrti u korijenu i ostaviti u smrskanoj olupini, koju ni naš dragi Romeo Ibrišević sa svojim Zelenim stopama neće moći otegliti do CIOS-ovog reciklažnog dvorišta.
Pisci starih basni nekada su znali pozitivno djelovati na svoje čitatelje. Hoće li modernija basna čemu poslužiti, vrijeme će pokazati. Dok čekamo rezultate, valja nam svima koji želimo nešto naučiti, od malih prvašića do nas "sivih" i prosjedih pantera, upamtiti onu narodnu: "Hrani djecu pa šalji u škole, domovina se uljuditi mora"!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)