Muzejski štikleci

Najveća rukopisna knjiga pohranjena u Samoborskom muzeju

Dvesto let parničenja

Najveća rukopisna knjiga pohranjena u Samoborskom muzeju

U najvećoj rukopisnoj knjizi pohranjenoj u Samoborskom muzeju nalaze se prepisani svi sudski spisi i povelje kojima su gospodari i mještani trgovišta Samobor dokazivali svoja prava - Samoborci da su slobodni mještani, a vlasnici Staroga grada da su Samoborci njihovi kmetovi.

Parnica je trajala od 1589. do 1769. godine, kada je okončana na kraljevskom sudu u Požunu (današnjoj Bratislavi) za vrijeme carice i kraljice Marije Terezije.

Banski stol je presudio da je patronatsko pravo nad župom od tada pripadalo vlastelinstvu, kao i pravo mača, maltarina, pravo točenja i mesarenja. Stanovnicima trgovišta bilo je dopušteno podizati mlinove, ″gornica″ je dosuđena vlastelinstvu, a pravo ribolova i rakolova dijelili su vlastelinstvo i trgovište. Pravo lova pripadalo je isključivo vlastelinstvu, uz obvezu da se nadoknade sve štete na poljima i vinogradima samoborskih purgara počinjene tijekom lova. Stanovnicima samoborskog trgovišta je bio dozvoljen jedino lov na ptice. Izbor poglavarstva trgovišne općine (magistrata) imala je obavljati prema starom pravu sama općina, ali je u znak ovisnosti o vlastelinstvu svaki put vlastelinima morala javiti rezultat izbora.

Presuda se čuva u Samoborskom muzeju u obliku knjige od 1714 rukom pisanih stranica na kajkavskom, njemačkom, mađarskom i latinskom jeziku.

L.K.

Arhiva 2022

2024

2023

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002