Muzejski štikleci

Povodom priredbe Kruh i vino

Kruh beli, prosti, vojnički, plesnivi...

Povodom priredbe Kruh i vino

Svake se godine u Samoboru, u organizaciji Bratovštine sv. Jurja i Ekološkog društva održava priredba Kruh i vino. O vinu je u ovom podlistku bilo više puta riječi, a danas će se govoriti o kruhu.

Da ne mislimo kako su brojne vrste kruha koje se danas prodaju nešto novo, u našoj pismohrani ima u starim rječnicima, u zapisima i limitacijama podataka o vrstama kruha od 18. stoljeća na dalje.

Pod pojmom kruh spominju se : kruh beli, črni, prosti, plevni, prez kvasa, vojnički, plesnivi, pšenični, hrženi, sirčen, postružnjak, pečen pod pekvom, rahel, puhek kakti spongia (spužva), mešen z maslom, mešen z paprom, z medom, pod pepelom pečen i pogača.

Ljudi koji peku kruh su: kruhopek, pek, pekovica, filarka, kruhopečnica, krušarica...

U Samoboru je svaka domaćica kod kuće pekla kruh, ali je od najranijih dana bilo razvijeno pekarstvo kao obrt. Za kruh se upotrebljavao domaći kvas - friški ili suhi. Friški je bio grudica ukisla tijesta, a suhi se pripremao parenjem mekinja vodom u kojoj se kuhao hmelj i tako dalje.

Od finog bijelog pšeničnog brašna samoborski su pekari pekli "cipovec", koji je bio poznat i u Zagrebu. Teško je povjerovati, ali je istina - u našem se muzeju čuva i žemljica ispečena između dva svjetska rata. Ivica Sudnik ju je čuvao u zatvorenoj ladičici kredenca, a njegova kćerka, Ivančica Sudnik Unukić, nam ju je poklonila zajedno s kredencom.

FOTO: Petrek Dumić prodaje pecivo, razglednica, 1919. godina

Arhiva 2005

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002