Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC
Kršćani su se oduvijek znali svađati
Zar je Krist razdijeljen?
Nalazimo se pri završetku molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Ona traje od 18. siječnja (nekad je tog dana bio blagdan sv. Petra u okovima) do 25. siječnja (blagdan Obraćenja sv. Pavla). U ovoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana uđimo koliko je moguće u korijene razjedinjenja. Isus je jedan. Krist nije razdijeljen. Ljudi se dijele, ljudski su interesi različiti, čovjek je ograničen i ne priznaje svoju vlastitu glupost. Radi čovjeka, a ne radi Krista, nastaju razdjeljenja, svađe, raskoli. Čvršća vjera u Krista i hod za njime jedini je preduvjet trajnog jedinstva i mira.
Već su se apostoli znali svađati. Bili su tako blizu Isusa, a opet ih je zahvaćao duh razdora i svađe. Bili su u pitanju ljudski interesi. Gledajući Isusa u viziji svojih interesa želio je svaki pojedini apostol sebi osigurati najsvjetliju budućnost u njegovu kraljevstvu. Duh Kristov, Duh Sveti, konačno će ih sjediniti u jedinstveno zajedništvo. Oni su i nakon Duhova ostali jedinstveni, svaki na svoj način osobit i originalan, ali su u isto vrijeme osjetili da su jedinstvena zajednica i da služe istom cilju. Kada će kasnije iskrsnuti pitanja i pojaviti se različiti stavovi, apostoli će moliti svjetlo Duha Svetoga kako bi mogli prihvatiti ono što je najbolje i odreći se vlastitih stavova u službi jedinstva.
Nije čudno stoga što su se i kršćani daljnjih generacija znali svađati. Ipak, čini mi se da su te tzv. svađe prvih kršćanskih stoljeća bitno drugačije naravi i proistječu iz drugačijih izvora, nego što će to biti svađe među kršćanskim narodima daljnjih stoljeća i naših dana. Prva stoljeća kršćanstva svjedoče o burnim raspravama među vjernicima, koji su svaki na svoj način željeli unijeti u sadržaje vjere neko novo svjetlo. U tom pogledu čovjek je nesavršen i ograničen. Zato je bilo brojnih razmimoilaženja, žustrih rasprava, bolnih neslaganja. Međutim, sve je bilo najčešće iz čiste nakane da se dođe do jasnih vjerskih izričaja, koji će se onda ekumenski prihvatiti u simbolima vjere koje nazivamo "apostolskim vjerovanjem" ili onim drugim što ga katolici nedjeljom mole kod mise, tj. "nicejsko-carigradskim vjerovanjem".
Kasnija stoljeća će otkrivati sve više i više kako se ljudski, politički interesi upliću u vjerske rasprave i kako vlastodršci koriste takve elemente da učvrste svoj utjecaj. Tada nastaju za kršćanstvo bolnija razdjeljenja, grubi koraci kojih posljedice i mi danas bolno osjećamo.
Međutim, Krist nije razdijeljen. Krist je jedan. On je Put i Istina i Život. Krist je sposoban i danas po svojem evanđelju obratiti ljudska srca. On je bez predrasuda, ali jako dobro pozna svako ljudsko srce. Svakom čovjeku i svakoj zajednici nudi sebe i prosvjetljuje svakoga čovjeka. Molitva za jedinstvo kršćana treba zapravo biti molitva za povratak na izvore, povratak Kristovoj riječi, povratak njegovim zahtjevima za unutarnje obraćenje. Isus Krist je i danas onaj koji predstavlja jedinu i jedinstvenu okosnicu jedinstva svih kršćana, budući da nose svoje ime po njemu, po Kristu, po krstu. Upravo vjernost tom temeljnom kršćanskom pozivu polazište je u svakoj kršćanskoj zajednici za iskrenu molitvu da svi budemo jedno. Moli se to tijekom ovih dana u mnogim kršćanskim zajednicama. Znajmo, to je najprije molitva za sebe, molitva za svoju zajednicu, da budemo više Kristovi, da budemo više međusobno braća, kako bismo onda bili u stanju Kristovim osjećajima i njegovom ljubavlju prihvatiti i poštivati druge sve do granica njihove različnosti. Jer, nećemo se mi sami po svojim silama i pameti sjediniti. To može učiniti samo Kristov Duh.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)