Tamburaško društvo Ferdo Livadić obilježilo 130. obljetnicu smrti slavnog kompozitora čije ime nosi
Poštivanje tradicije i ulaganje u budućnost
Članovi Tamburaškog društva Ferdo Livadić već trideset godina brinu i održavaju grobnicu Ferde Livadića na samoborskom groblju, donose vijence, pale svijeće i plaćaju grobarinu. Na taj način daju obol ovom slavnom kompozitoru po kojem nose ime. Tu tradiciju nastavili su i ove godine kada je petero članova društva (Đurđica Pleše, Dina Majstorović, Željko Bradić, Adolf Paar i Marijan Jakopec) položilo vijenac i zapalilo lampaše točno na 130. obljetnicu njegove smrti (umro je u Samoboru 8. siječnja 1879. godine).
O Ferdi Livadiću mnogo toga bi se moglo reći, osobito o njegovoj ulozi u Ilirskom pokretu, kada su nastale i njegove najpoznatije skladbe Još Hrvatska ni propala i Nokturno. Njegovi stalni gosti u dvorcu (danas zgrada Samoborskog muzeja) bili su Ljudevit Gaj, Ljudevit Vukotinović, Petar Preradović, Stanko Vraz, Vatroslav Lisinski, a njegov gost bio je i slavni Franz Liszt za posjeta Zagrebu 1846. godine. Aktivno je sudjelovao u društvenom i političkom životu Samobora pa je u dva mandata bio i samoborski gradonačelnik te tri godine ravnatelj samoborske škole.
Prošlo je već 210 godina od kada je rođen (zanimljivo je da je na bisti uklesana godina 1798. koja se kasnije ispostavila pogrešnom, jer su novija istraživanja pokazala da je Livadić rođen u Celju 1799. godine). I Željko Bradić nam je na samoborskom groblju, prigodom polaganja vijenca, govorio o značaju Ferde Livadića u Austro-ugarskim, hrvatskim i samoborskim okvirima te o njegovom osobitu značaju u razvijanju nacionalnih osjećaja u suradnji s ostalim skladateljima i pjesnicima.
Na tim temeljima poticanja duha hrvatske glazbe nastalo je i društvo Ferdo Livadić o čijem značaju bi se, također, puno toga moglo napisati. Željko Bradić, jedan od doajena u radu društva te samoborske i hrvatske glazbene scene, istaknuo je kako im je Ferdo Livadić svima uzor u radu.
- Takva osoba, koja je puno dala za glazbu i hrvatsku nacionalnu svijest svima mladima koji su osnivali i tadašnjem tamburaškom društvu davali ime, bio je odmah na pameti i rekli smo: hajdemo društvo nazvati prema najzaslužnijem glazbeniku iz 19. stoljeća. I Glazbena škola u Samoboru kasnije je dobila njegovo ime – rekao je Željko Bradić.
Dodao je kako je samoborski tamburaški orkestar jedan od rijetkih koji dugi niz godina pobjeđuje na festivalima u Osijeku (samoborski orkestar tamo je prisutan od 1962. godine). I to je samo jedan od brojnih primjera da je tamburaško društvo pronijelo ime Livadića na brojnim natjecanjima, kako u zemlji, tako i u inozemstvu.
- Već dugo vremena nisam aktivno uključen u rad društva, ali mi je drago da i današnje generacije pronose to ime na najbolji mogući način. Tako je i prošle godine u Osijeku društvo osvojilo zlatnu medalju, što znači da mlada dirigentica Anamarija Šimičić, koja sada vodi orkestar, to radi na najbolji način – pohvalio je sadašnju generaciju maestro Bradić.
Inače, na tom festivalu jedino što još društvo nije postiglo je da osvoji maksimalnih 100 bodova, ali nekoliko je puta bilo jako blizu i tog maksimuma - osvajalo se 98, pa i 99 bodova. To je najbolji dokaz dobrog rada, a festival u Osijeku je vrlo značajan, jer je to i jedino mjesto gdje se i stariji i mlađi tamburaški orkestar mogu usporediti s drugim takvim orkestrima u Hrvatskoj.
Željko Bradić ističe i još jednu važnu stvar, temeljeći to na dugogodišnjem vođenju orkestara. Mlađi je orkestar vodio od 1985. godine (Siniša Leopold vodio je stariji), bili su uzorni na natjecanjima, ali i na turnejama po Kanadi, Mađarskoj, Švicarskoj i ostalim zemljama. Te turneje motiviraju mlade članove i uvijek su važni oni trenuci kada čuju pljesak publike kao nagradu za sate koji se provodili vježbajući u svoje slobodno vrijeme.
Za nastavak tradicije nužno je brinuti o mlađim selekcijama, stoga u Tamburaškom društvu Ferdo Livadić djeluje i škola tambure, a Željko Bradić kaže da je tome pripomoglo i Poglavarstvo Grada, koje je uvidjelo situaciju kada je Glazbena škola morala biti usmjerena prema individualnom radu te je pomoglo u formiranju škole tambure. A ta mala škola je način da se napreduje i dalje nastavi okupljati članove, kojih je sada u rad uključeno oko 130.
- Zbog tradicije, ugleda i značaja mislim da je najvažnije osigurati budućnosti i dati prigodu mladima da se uključe u rad društva. U mladosti je napredak – zaključio je razgovor ispred groba Ferde Livadića Željko Bradić.
Mato Šipuš
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)