120. godina Hidropatskog kupališta u Samoboru
Prekopajte arhive o Hidropatskom
25. kolovoza 1888. godine započinje povijest kupališta na Vugrinščaku u Samoboru. Na taj dan sastali su se članovi ravnateljstva Samoborske štedionice: Alnoch, Bahovec, Filipec, Franceković, Frigan, Kiepach i Reizer i donijeli odluku o osnivanju Hidropatskog kupališta na Vugrinščaku.
Iz Beča je naime, stigla «visoka» uputa da se ima proslaviti godišnjica vladanja cara Franje Josipa. Trebalo je sva raspoloživa sredstva pričuvne zaklade poslati u Beč i pokloniti ih za «visoke» potrebe monarhije. Kako su sredstva iz pričuve željeli iskoristiti na bolji način, odlučili su sredstva podijeliti tako da je 500 forinti poklonjeno za otvorenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a ostatak od 2206 forinti i 82 novčića namijenjeno je izgradnji hidropatskog kupališta na Vugrinščaku. Godinu dana kasnije komisija je izvjestila ravnateljstvo štedionice da se svečano otvorenje kupališta može obaviti 1. kolovoza 1889. godine. Ukupno je trošak izgradnje bio 4875 forinti i 72 novčića. Projekte je izradio naš poznati arhitekt Martin Pilar.
U vanjskom otvorenom bazenu kupanje ženama bilo je dozvoljeno prije podne od 8 do 12 sati, a muškarcima samo poslijepodne od 14 do 20 sati. Ulaznica je koštala 10 novčića, uporaba rublja 10 novčića, a kupelj u kabini 40 novčića. Poduka u plivanju po naročitom učitelju plivanja stajala je 2 forinte, a plaćalo se unaprijed!
1905. godine ljekarnik Mirko Kleščić i dr. Mijo Juratović osnivaju Hydropatički zavod. Kako piše u ljetovališnom vjesniku Samoborskom listu 1905. njegov vlasnik i urednik, Mirko Kleščić, o sebi i o dr. Juratoviću: "Premostivši mnoge poteškoće i neprilike, a upućeni jedino na sebe, pridonjeli su obojica znatnih žrtava, te se mogla ova korisna zamisao jednom oživotvoriti."
1911. godine na hidropatskom se održao veliki plivački miting. Zagrebačka Concordija i Šišmiš 30. srpnja priređuju veliki plivački miting. Tada su discipline bile nešto drugačije od danas, a plivalo se na: 75 yardi, 20 yardi, 80 yardi, prsno, leđa, mješovita štafeta 3 x 40 metara, 50 metara, umjetno skakanje itd.
10. i 11. kolovoza 1912. godine klub Šišmiš je na Vugrinščaku proslavio 10. obljetnicu svog osnutka i rada raznim sportskim natjecanjima, vatrometom i rasvjetom Starog grada.
3. kolovoza 1919, nakon završetka 1. svjetskog rata, Športski klub Concordia iz Zagreba priredio je na Hidropatskom kupalištu natjecanje u plivanju sa oko 40 natjecatelja, uz sudjelovanje 5 Samoboraca iz Okića i Hrvatskog Sokola.
Nakon natjecanja održana je i "Polo" igra. Concordija je pobijedila samoborski Okić sa 4:1, kako je pisao Samoborski list. Zagrebački Jutarnji list pak donosi:
"Prvi waterpolo match u Hrvatskoj!
U nedjelju je HŠK Concordija odigrao u Samoboru u okviru klupskog meetinga prvi waterpolo match sa vrlo dobrom komb. momčadi samoborskog akad. kluba Okić i zagrebačkog Storoka, te istu pobijedio sa 4:0."
Prema sačuvanom zapisniku u momčadi Okića nastupili su: Mirko Kleščić, Franjo Buzina, Franjo Šantl, Josip Melinšćak, Bruno Beyer i Milan Katić. Nakon 1922. godine zastao je nakratko razvoj plivačkog športa u Samoboru, jer se Concordia prebacila na Maksimirsko jezero i tamo ostala do 1925. godine, kada je izgrađen Zološki vrt.
Plivački šport ponovo je pokrenut u Samoboru 1929. godine. Aktivni nogometaš i član državne reprezentacije Boris Praunsperger obnovio je plivačku sekciju Concordije i okupio mlade Samoborce.
1930. godine, je Hidropatski bazen produljen na 25 metara i postao prvi verificirani športski bazen u Hrvatskoj. Samoborske plivačice Milica Matota i Ančica Kovačićek izmjenično su obarale plivačke rekorde na 400 metara prsno. Samoborci se se sve više zanimali za plivački šport i sačinjavali su borbenu momčad Concordije koja je stalno napredovala, tako da je na prvenstvu podsaveza 1931. godine osvojila 2. mjesto Nakon II. svjetskog rata u okviru Fiskulturnog društva Samobor treneri i voditelji bili su Boris Praunsperger, Ivica Šneler (kasnije i trener reprezentacije Jugoslavije) i izuzetna pedagoginja Mira Kovačićek iza koje su ostali najdublji tragovi i rezultati plivačkog športa u Samoboru. Potpuno amaterski, uz izuzetnu ljubav prema djeci i plivanju, odgojila je i naučila plivati niz generacija. Njeni rezultati bili su zapaženi i na razini bivše Jugoslavije.
1970. godine izgradnjom TRC Šmithen zamire kupanje na Hidropatskom kupalištu.
Početkom osamdesetih godina, na poticaj stanovnika Gornjeg kraja bilo je postavljeno pitanje bazena na Vugrinščaku, a i obnova rada Plivačkog kluba Samobor. Glavni pokretač ideje o ponovnom oživljavanju sadržaja na Vugrinščaku bio je Gabro Medved – popularni Gabrek. Uz prigodnu izložbu, 10. lipnja 1984. godine bazen je otvoren i predan na korištenje građanima i članovima Plivačkog kluba Samobor.
Nakon bolesti i smrti Gabrijela Medveda, 1998. godine grad Samobor raspisuje natječaj na kojem je tvrtka Nakus iz Samobora ponudila najbolje uvjete i upravlja bazenima do danas.
Tvrtka Nakus (Vugrinščak 4, Samobor) moli sve one koji imaju u svojim obiteljskim arhivima fotografije ili dokumente vezane za Hidropatsko kupalište da se jave, budući se priprema izložba povodom 120 godina Hidropatskog kupališta i lječilišta u Samoboru.
I.H.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (4)