Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Lions klub Samobor i ove je godine organizirao izlet za štićenike Udruge Nova Budućnost

Velika, sretna i zahtjevna obitelj

U Klakama, u Etno kući pod Okićem, po treći je put organiziran zabavno-edukativni izlet za štićenike Udruge za zbrinjavanje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi izvan vlastite obitelji Nova budućnost, smještenih u tri kuće u Samoboru.

Ideja o organizaciji ovih izleta potekla je od prof.dr. Marka Tadića i dr.sc. Vere Tadić iz Samobora. Prvi cjelodnevni izlet organizirali su uz pomoć i pokroviteljstvo Rotary kuba Samobor u Kampu Vugec plac. Djeca su uživala u nogometu, badmintonu i drugim zabavnim igrama te obilju hrane i pića.

Sljedeće su godine organizirali drugi takav izlet i posjet Etno kući pod Okićem. Suorganizatori su bili Lions klub Samobor i Udruga Zlatna šajba, a glavni je sponzor bio Lions klub Samobor.

Ovogodišnji izlet, također u Etno kuću pod Okićem, Marko i Vera Tadić organizirali su zajedno s Lions klubom Samobor, a sponzorski su doprinijeli gospodarstvenik Stipe Lucić i tvrtka Kamen-inženjering d.o.o. iz Samobora.

Djeca su se tijekom dana imala priliku upoznati sa zavičajnom zbirkom, pohađala su edukativnu radionicu, bavila se raznim sportskim aktivnostima, a organizatori su za njih priredili roštilj i poveli ih na izlet na stari grad Okić.

Inače, Udruga Nova budućnost djeluje od 2006. godine i pruža usluge organiziranog stanovanja za djecu i mlade bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Spomenuta djeca na smještaj dolaze putem rješenja nadležnih centara za socijalnu skrb iz cijele Hrvatske. Organizirano stanovanje korisnika odvija se u ukupno šest objekata obiteljskog tipa, smještenih u četiri grada: u Samoboru su tri takva objekta, a u Varaždinu, Zagrebu i Velikoj Gorici po jedan. Trenutačno je na takav način zbrinuto šezdesetak korisnika u dobi od 4 do 21 godine.

Udruga svojim korisnicima pruža dugotrajni smještaj uz 24-satnu skrb, za koje im vrijeme pruža usluge stanovanja, prehrane, odgoja i obrazovanja, psihosocijalne rehabilitacije, radnih aktivnosti, osmišljavanje slobodnog vremena te zadovoljenje svih drugih važnih životnih potreba.

Stalno je zaposlenih dvadesetak djelatnika – odgajatelja koji s djecom stanuju, tu su i odgajatelji ostalih struka (VSS društveno–humanističkih usmjerenja) te stručni tim kojeg čine psiholog i socijalni radnik.

Najčešći razlozi izdvajanja djece i mladih iz primarnih obitelji je njihova disfunkcionalnost zbog nasilja, konzumiranja alkohola i droga, dugotrajna zanemarenost osnovnih životnih potreba ili nemogućnost roditelja za adekvatnu skrb o djeci. Prilikom smještaja korisnika prvenstveno se nastoji osigurati smještaj braći i sestrama iz višečlanih obitelji, kako bi trauma izdvajanja bila manja, a novo okruženje u koje dolaze bilo što sličnije onom obiteljskom.

Predsjednica udruge, psihologinja Marija Udiljak, napominje da su njihovi korisnici dobro uklopljeni u lokalne zajednice, koje im postaju novi dom. Ostvarena je dobra suradnja sa školama, vrtićima i drugim odgojno-obrazovnim i zdravstvenim ustanovama, koje su važan čimbenik njihove resocijalizacije i integriranja u društvo. Posebno dobra suradnja ostvarena je s Gradom Samoborom, institucijama i udrugama koje u njemu djeluju, a koje korisnicima nude pregršt besplatnih sadržaja – odlaske na kupanje na bazene, klizanje, u kino, na predstave, sportske i umjetničke vannastavne aktivnosti, sudjelovanje na gradskim manifestacijama te darivanje korisnika za blagdane.

No, brojni su problemi s kojima se svakodnevno suočavaju i s kojima se nose, najviše predanošću i entuzijazmom svojih djelatnika u radu s djecom.

Marija Udiljak naglašava kako djelatnici udruge obavljaju iznimno težak i odgovoran posao. Udruga surađuje s brojnim fizičkim i pravnim osobama te sve donacije usmjeravaju na podizanje standarda štićenika, no ostaje malo prostora za ulaganja u bolji standard zaposlenika i ostali "hladni pogon".

Udruzi su veliko financijsko opterećenje visoki najmovi kuća u kojima zbrinjavaju svoje korisnike, a koji se kreću i do 7.000 kuna mjesečno, kao i problem prijevoza štićenika na brojne aktivnosti. Raspolažu samo jednim službenim vozilom na 6 objekata, a odgajatelji uglavnom koriste javni prijevoz ili terenski rad obavljaju pješice. San im je imati barem još jedno kombi vozilo kao što ih, primjerice, imaju dobrovoljna vatrogasna društva, kako bi djeci omogućili odgovarajući i siguran svakodnevni prijevoz.

Pred kraj razgovora, prekidana stalnim pozivima djece da im se pridruži, Marija Udiljak pomalo je sjetno, ali ne i bez ponosa, odgovorila i na pitanje koje zadire u njenu privatnost: ima li ili planira svoju obitelj? U ovom trenutku ne, rekla je Marija, no ova, od šezdesetak djece, njoj to već jest – velika, vesela i zahtjevna obitelj.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)