Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Lijepa li si... - brački izlet Udruge Ekosspiritus

U pustinji razmišljali o djelovanju Duha Svetoga

Tradicionalni izlet Udruge Ekosspiritus Lijepa li si... ove godine je putovao na Brač, otok koji smo posjetili već više puta i uvijek mu se rado vraćamo. Svaki put na njemu pronađemo neke stare prijatelje i neka nova bogatstva.

Nakon noćne vožnje u do posljednjeg sjedala ispunjenom autobusu te jutarnje plovidbe trajektom na otok, prvo stajanje smo imali u mjestu Nerežišće, kod zavjetne crkvice sv. Petra i Pavla, na čijem krovu raste unikatan crni bor, visok 170 cm, zbog čega ga zovu i "bonsai bor". Još 1969. godine proglašen je spomenikom prirode, kao rijedak primjerak drveća. Rast na tom neobičnom mjestu mu je omogućio stari način gradnje, kada se glinena zemlja pomiješala s vapnom kao vezivnim materijalom, tako da se hrani isključivo vlagom koja se nalazi između ploča apside, ali i iz debelih zidova. Kad se crkvica renovirala prije petnaestak godina, apsida se nije dirala kako se borić ne bi ugrozio.

Zapadno od Bola nalazi se mjesto Murvica, od koje kreće uspon prema Zmajevoj špilji, zaštićenom spomeniku i našem sljedećem odredištu. Grupu je vodio Zoran, koji je svojom očiglednom ljubavlju prema rodnom mjestu i špilji o kojoj uči cijeli svoj život sve uspio zainteresirati za to posebno mjesto koje nas je očekivalo. Špilju su koristili popovi glagoljaši u 15. stoljeću, stigavši tamo u bijegu pred opasnošću, kao i u potrazi za pustinjačkim načinom života. Mjesto pomiruje pogansko poimanje svijeta i duhovnosti s kršćanskim naukom, sačuvanim u bogatim ukrasima sačuvanima u stijeni, koji svi predstavljaju motive naše vjere, na prvom mjestu s Bogorodicom Marijom. Mir i izolacija, jer se do cilja stiže isključivo strmim usponom kroz šumu, te predivan pogled na more, jasno pokazuju zašto je upravo ovo mjesto odabrano za molitvu i kontemplaciju – kako prije, tako i danas.

Popodne je bilo vremena za opuštanje i to baš na čuvenoj pješčanoj plaži Zlatni rat, na južnoj obali otoka. Kupanje, sunčanje, kava, odmor – svatko je našao nešto za sebe, prema osobnim afinitetima. Sljedeći posjet smo imali dogovoren u dominikanskom samostanu, gdje nas je primio župnik Damir, koji je govorio o vezanosti ove redovničke zajednice i otoka Brača. O tome svjedoči i natpis isklesan s dvorišne strane zgrade: "U spomen 500. obljetnice dolaska dominikanaca na ove hridi Brača koji svojim djelovanjem isklesaše Bogu, redu, Bolu i hrvatskom narodu trajan spomenik vjerske i kulturne baštine". Uoči svetkovine Duhova, sudionici su u kratkom katehetskom programu razmišljali o djelovanju Duha Svetoga u svom životu. Koji od sedam darova Duha je kod mene posebno izražen? Pitanje na koje svatko mora pronaći odgovor...

Umorni nakon sadržajima ispunjenog dana dolazimo u smještaj u Postire, gdje smo u pastoralnom centru imali dogovoreno noćenje. I to je mjesto koje je Udruga Ekosspiritus već više puta koristila u raznim svojim projektima. Jutranja svečana misa Duhova bila je u 8:00 sati u župnoj crkvi, a predvodio ju je naš domaćin, župnik Jure Martinić.

Dok smo se dan prije do pustinje uspinjali, ovaj put nas je čekao spust prema Pustinji Blaca, koja se na ovom mjestu spominje još od 14. st. Započela je kao kamenjem ograđena pećina, a pustinjaci su s vremenom nadograđivali prizemnice različitih namjena (kuhinje, podrumi, peći i sl.). U doba blagostanja građene su raskošne višekatnice. 1588. izgrađena je i renesansna crkvica, proširena u idućem stoljeću. Dugo vremena je ova pustinja bila jedan od najjačih gospodarskih subjekata na otoku Braču, a služila je i kao zvjezdarnica te škola. Stoljećima su njom upravljali popovi glagoljaši, a posljednji na tom mjestu se spominju svećenici iz obitelji Miličević. Danas mjestom upravljaju dvojica braće sa svojim obiteljima, koji žive u pustinji i uz pustinju, otkrivajući znatiželjnim turistima tajne tog posebnog mjesta.

Žureći na trajekt ipak je bilo dovoljno vremena da se istraži gradić Supetar, danas najveće naselje na otoku Braču te gospodarsko, kulturno i turističko središte otoka. Povratak trajektom iz Supetra nikad nije lagan – nitko se s ovog otoka ne vraća ravnodušan, jer uvijek naučimo nešto novo – o sebi, o svijetu koji nas okružuje, o ljepotama domovine, koje uvijek iznova otkrivamo ovim programom.

Katarina Pučar

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)