Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Na Čudomerščaku se ponovno događaju čuda komunalne prirode

Zadnje rupe na svirali

Knjigu bih mogao napisati o životu na Čudomerščaku. Pola knjige sigurno bi bilo posvećeno komunalnim dogodovštinama. Jedna od priča (još nema sretan završetak) imala bi naslov Povijest jedne rupe. Točnije dvije.

Sve je počelo prije nekoliko mjeseci, negdje oko Uskrsa, kad je na Čudomerščaku nestalo vode. Svi okolo su imali vode osim nas. Istina svi susjedi koje sam pitao rekli da su je pritisak sve slabiji, ali voda pomalo curi. Ja sam se usudio Vodovod nazvati tek za dva dana jer sam se nadao da će se voda ipak nekako “popeti“ do ulice Čudomerščak.

Ja je ne pijem, uglavnom je koristim kao tehničku vodu. Vodu pak obožavaju žena i djeca. Ja pijem uglavnom čisto vinčeko. Često.

Dežurni na vodovodu rekao je da je kod njih sve u redu i da ja pregledam svoje ventile. Sve sam pregledao i sve je bilo suho uključujuči i moje grlo - od objašnjavanja da ipak nešto ne štima s vodom. Od posljedica ispiranja grla tekućinom u kojoj je istina nisam više bio u stanju zvati taj dan.

Dežurni ni sutradan prije podne nije prihvatio moje uvjeravanje da kod mene nema vode jer nitko drugi nije prijavio kvar u ulici Čudomerščak. Ja mu objašnjavam da nitko ni ne zove jer smo mi jedini stanari ulice. Susjed je na putu, a nitko drugi ne živi u toj čudnoj ulici. Srećom da se susjed popodne vratio s puta i da je svašta izgovorio dežurnom, a zvali su i iz okolnih ulica i rekli da im je pao tlak i da je nešto sumnjivo. Meni je pak ručni tlakomjer pokazivao da mi pritisak raste… Popio sam Prylar od 10 mg i to s pola litre Šafran traminca - jer vode, kao što rekoh, nemam. Četvrti dan vode i dalje ni za lijek popiti. Dežurni je radio i popodne i svečano obećao prenijeti odgovornima svu problematiku čudnog ponašanja vode na Čudomerščaku.

Sutradan su došli stručnjaci i utvrdili da je ipak u pitanju neki kvar, onda su došli drugi koji su iskopali veliku rupu u kojoj nisu našli (hladnu) vodu. Do nje su iskopali i drugu rupu (valjda za toplu vodu), ali vode i dalje nije bilo. Našli su je tek sljedećeg dana, a susjeda mi je poslije rekla da je kvar bio negdje u nekoj vodovodnoj pumpnoj stanici - neka sitnica u stilu zemlja - zrak - voda.

Oni majstori koji su tražili vodu i kopali rupe su otišli i došli neki drugi koji su rupu zatrpali i prekrili asfaltom. To su napravili s toliko žara i stručnosti da se isti ulegnuo za manje od tjedan dana pa su ponovno došli stručnjaci i postavili znakove da je tuda opasno voziti. Onda su došli drugi i uklonili taj sloj asfalta i postavili druge znakove koji sprečavaju da se tuda vozi jer je sada još opasnije. Vjerojatno nisu stigli javiti onima koji postavljaju asfalt jer oni pak čekaju nekoga koji će tu zemlju sabiti. Možda i čekaju da se to dogodi prirodnim putem, a zdrav mi razum govori da će to potrajati do proljeća. Rupe se najbolje stisnu kad je zima.

Da se razumijemo, mene te rupe ne smetaju ni malo. Baš me briga za rupe. Zadnja su mi briga. Tek si razmišljam, dok ih svakodnevno pažljivo obilazim, kako bi bilo krasno kad bih se uspio zaposliti u nekom poduzeću zaduženom za ove rupe - svejedno bio to Komunalac ili Vodovod. Napominjem da nemam građevinski fakultet, ali vješt sam s lopatom, a znam baratati i s laptopom. Životom garantiram da bi te rupe pokrpao brže i bolje od svih onih stručnjaka koji su hodočastili po Čudomerščaku. Dajem i garanciju. Molim zainteresirane u gradskoj upravi da mi ponude (bez čuđenja) pošalju na adresu Čudomerščak 3. Cijenjene ponude molim slati pod šifrom “Zadnje rupe na svirali“.

R.Ibrišević

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)