30.01.2013.

U povodu jubileja naše dugovječne sugrađanke

I danas natavlja s vjerskim aktivnostima

U povodu jubileja naše dugovječne sugrađanke

U rujnu prošle godine proslavila je stoti rođendan naša sugrađanka Mira Urli, koja od 1995. godine živi u Domu umirovljenika Centar u Klaićevoj ulici u Zagrebu. Iako više nije u Samoboru, redovito prati sve događaje vezane uz život Samobora, a posebno one vijesti koje se tiču vjerskog života naše župe i dekanata.

Mira Urli rođena je 16. rujna 1912. godine u Samoboru, u Šmidhenovoj 35, od majke Dragice, rođ. Filipec, i oca Dragutina. Otac je bio suvlasnik glasovite tvornice opeke u Samoboru, a majka je vodila kućanstvo i brinula se o njoj, njezinoj sestri Ruži i bratu Marijanu. Osnovnu školu pohađala je u Samoboru, iduća četiri razreda u Ženskoj realnoj gimnaziji u Zagrebu, te četiri godine u Ženskoj višoj školi u Institutu Sacre Coeur u Gracu.

Stariji sugrađani sjećaju se sestara Mire i Ruže i osnivanja Križarskog sestrinstva godine 1932., koje je za cilj uz Križarsko bratstvo imalo odgoj mladeži u duhu Krista. Predavanja, javni nastupi i osnivanje udruženja mladih po okolnim selima duboko su obilježili mladost i život Mire Urli. Preživjela je naša Mira bleiburšku tragediju i Križni put hrvatskog naroda 1945. godine. Iako za ta vremena visoko obrazovana žena, zbog svoje aktivnosti u crkvenim organizacijama nije mogla uspjeti u komunističkom sistemu i dobiti stalno zaposlenje.

Život je nastavila skromno u Samoboru njegujući svoju majku, a uzdržavala se podučavajući samoborske učenike njemačkom jeziku i prevodeći tekstove s njemačkog jezika.

Godine 1965. ušla je u Marijinu legiju, laičku zajednicu vjernika, te je svojim neumornim radom i zalaganjem, a naročito svojim životom, postala živi oslonac mnogim Marijinim legionarima. U Samoboru je vodila susrete vjernika koji su raspravljali o važnim crkvenim pitanjima u duhu Drugog vatikanskog koncila. Susretima je predsjedao msgr. Ivan Horvat, tadašnji župnik samoborski.

Pisala je i redovito davala svoje priloge za župni list župe svete Anastazije Emanuel, potpisujući se pseudonimom.

Živo želeći probuditi vjerski život, a posebno život mladih, često je davala savjete skupinama mladih koji su tada djelovali u župi. Svojim savjetima pomogla je brojnim inicijativama mladih pod vodstvom kapelana na prijelazu osamdesetih na devedesete godine prošlog stoljeća. Silno se radovala kad je u Gradu nastala pobožnost Planinarskog križnog puta, koja je okupljala veliki broj mladih, a uskoro je model rada prenesen i u druge (nad)biskupije.

Mira je početkom 1995. otišla iz Samobora u dom za starije osobe u Zagreb. Tamo nastavlja s svojim radom, uključujući se u vjerske aktivnosti u domu. Bila je velika pomoć duhovniku don Živku Kustiću.

Iako je danas vezna uz krevet, njen duh je još uvijek živ. Kod stanara i djelatnika doma uživa posebnu zahvalnost i poštovanje. Svoje boli i trpljenje prikazuje za duhovni rast i napredak Marijine legije u cijelom svijetu. Spomenuta organizacija ima svoje ogranke u Samoboru i postoje redovita okupljanja u župama. Za njih je sigurno zaslužna i naša Mira.

Pišem ove retke zahvaljujući Bogu za život naše Mire Urli, koja je ostavila neizbrisiv trag duhovnosti našega grada. Stoti rođendan prilika je zahvaliti joj za nesebičnu pomoć brojnim đacima koje je podučavala njemački jezik.

Prilika je zahvaliti joj za molitvu i svjedočenje o ljubavi prema domovini, crkvi i našem Samoboru.

Radovan Librić

 

U povodu jubileja naše dugovječne sugrađanke

Arhiva 2013

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002