14.11.2012.

Nakon 48 godina rada Slavica Staničić odlazi u zasluženu mirovinu

Nekada se ipak ležernije radilo

Nakon 48 godina rada Slavica Staničić odlazi u zasluženu mirovinu

U vrijeme stalnih "izmjena i dopuna" radnog zakonodavstva, kada se sve teže zapošljava, a još teže dolazi do manje-više zaslužene i po mogućnosti "pune" mirovine, vrijedno je zabilježiti primjer osobe koja je na jednom radnom mjestu i u istoj zgradi odradila čitav radni vijek, i to punih 48 godina.

Slavica Staničić je po zanimanju stenodaktilograf i ekonomski tehničar, a kao tajnica u samoborskoj poreznoj upravi provela je upravo toliko ljeta i bila "desna ruka" njenim brojnim voditeljima, od legendarnog samoborskog financijskog operativca Slavka Miloša, do aktualne "šefice" Mirjane Mahović Komljenović, s kojom surađuje posljednjih 15 godina. Vrijedi napomenuti i – bez dana bolovanja, osim porodnog dopusta za dvoje djece.

Slavica nije rođena Samoborka. U naš je kraj došla šezdesetih godina prošlog stoljeća iz Hrvatskog zagorja, iz Huma na Sutli. Bilo ih je osmero u obitelji, a u Samoboru se snašla zahvaljujući sestri Ružici, učiteljici i supruzi svima znanog Željka Bradića, dirigenta i skladatelja, umjetničkog voditelja "Ferdića", koji je ljubav prema glazbi, a osobito tamburici, probudio kod brojnih naraštaja Samoboraca, ali i ne samo kod njih. Nije im bilo lako. Bradići su je primili k sebi, gdje je, zajedno s bračnim parom i njihovo dvoje djece živjela do početka sedamdesetih godina, kada je osnovala vlastitu obitelj i svoj dom.

Slavica, djevojačkog prezimena Vešligaj, udala se za poznatog samoborskog nogometaša Joku Staničića, s kojim i danas provodi svo vrijeme izvan onog radnog. Na Cerju imaju malu vikendicu, okućnicu, vrt i voćnjak koje održavaju i tamo provode slobodno vrijeme. Imaju i dvoje već odrasle djece, a i unuku Niku koja ide u 2. razred osnovne škole.

Staničići su i veliki zaljubljenici u planinarenje. Na friškom zraku i u dobrom društvu provode svaki vikend. Propješačili su sve planine u Samoborskom gorju, a planinarski put ih je odveo sve do Triglava, Velebita te Visokih Tatri.

Slavica se prisjeća vremena koja su prošla.

– Nekada se ležernije radilo. Danas je puno više napetosti, a i, čini se, manje novca – govori s pomalo nostalgije. - Posao u Općinskoj upravi društvenih prihoda, a danas u Poreznoj upravi, vrlo je zahtjevan i odgovoran, no porezni obveznici nekada su "lakše" plaćali poreze, jer im se isti obustavljao odmah od ovjere računa. Samo da ima proizvodnje i posla i porezne obveze će se podmirivati na vrijeme – dodaje, ipak s dozom optimizma.

I tako, došlo je vrijeme za zasluženu mirovinu nakon 48 godina rada. Srećom, dobra je zdravlja i sada će, zajedno s Jokom, biti prilike za penjanje na još pokoji do sada neosvojen vrh, za više druženja po planinarskim domovima, za još koju gredicu na vrtu i koji sat više s unukom Nikom. Kao što je red i kao što rade svi umirovljenici svijeta, ako imaju mudrosti i sreće kao Slavica Staničić.

Robert Škiljan

Kad se dimi iz mašina

Slavica Staničić sjeća se brojnih anegdota koje je doživjela u svojoj dugovječnoj karijeri.

Jedna od njih datira u vrijeme od prije više od trideset godina, kada još nije bilo bešumnih računala, već se posao obavljao pisaćim strojevima (ili, bolje rečeno, "mašinama", kako su ih svi zvali). Slavičina kolegica Nada s kojom je dijelila radnu sobu, bila je priličan ovisnik o nikotinu, a šef baš nije volio pušenje na radnom mjestu. Jednom je prilikom i Slavicu nagovorila na cigaretu, pa su obje zapalile. U zao čas. U sobu je upao šef, a obje su u zadnji čas ugasile cigarete. No, u prostoriji je ostalo poprilično dima.

- Šta je, bogati, ovo? - pitao je bijesno.

- Od puno posla iz mašina se dimi – odgovorile su Nada i Slavica u glas, sugerirajući šefu da ih je baš prekinuo u punom radnom zamahu.

 

Nakon 48 godina rada Slavica Staničić odlazi u zasluženu mirovinu

Arhiva 2012

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002