19.08.2011.

Društvo inženjera i tehničara Grada Samobora upozorava na problematiku zapuštenih zdenaca u Vrhovčaku

Zapušten Pavlinov zdenac

Društvo inženjera i tehničara Grada Samobora upozorava na problematiku zapuštenih zdenaca u Vrhovčaku

Svakodnevno nas na TV reklamama upozoravaju kako je čovjek pretežno ispunjen vodom i kako valja piti vodu, koja se prodaje u polimernim bocama. U priručnicima se može pročitati podatak kako 74% površine Zemlje pokriva hidrosfera, tj. voda. No, od te vode 97% otpada na slane vode oceana i mora, a svega 2,5% su pitke vode, koja opet nije sva upotrebljiva, jer je u obliku ledenjaka, jezera i rijeka. Samo 0,6% su podzemne vode koje pijemo i koje se lako onečišćuju. Da bi se sagledala problematika pitke vode na Zemlji ove brojke ne govore mnogo, jer svaki kontinent i svaka država i svaki kraj na Zemlji imaju svoju posebnu priču ili problematiku glede pitke vode.

Gradovi oko Zagreba dijele istu sudbinu kada je u pitanju pitka voda. Uvriježeno je mišljenje da naselja uz Savu trebaju imati dovoljno pitke vode u podzemlju. No, mnogi izvori pitke vode oko Zagreba su zatvoreni, bilo da je voda usahla ili je zagađena. Zbog toga valja mijenjati opće prihvaćeno mišljenje da vode imamo u neograničenim količinama.

Ako se vratimo u nedavnu prošlost onda se, prema statističkim podacima za 1950. godinu, oko 40% stanovništva snabdijevalo iz kopanih bunara, 21% iz izvora, 21% iz vodovoda i oko 6% iz cisterni (kišnica). Danas se vodovodom, tj. javnom vodoopskrbom koristi oko 75% stanovništva. U kompleksnoj i neizvjesnoj industrijskoj civilizaciji valja uvijek misliti na rezervne sustave zbog različitih nesreća kojima može, a ne mora, biti uzrok nepažnja čovjeka. To se naročito odnosi na snabdijevanje vodom. Prema Zakonu o vodama iz 2010. "Javna vodoopskrba" je djelatnost zahvaćanja podzemnih i površinskih voda namijenjenih ljudskoj potrošnji i njihova kondicioniranja te isporuka do krajnjega korisnika ili do drugoga isporučitelja vodne usluge, ako se ti poslovi obavljaju putem građevina javne vodoopskrbe te upravljanje tim građevinama. Za Svjetski dan voda, kojeg obilježavamo svake godine 22. ožujka, obično se upriliči neka sjednica ili se napiše neki članak u dnevnim novinama ili nekom časopisu o značaju vode za život. Tako se navodi u jednom broju časopisa Okoliš: "Treba mijenjati kulturu odnosa prema vodi, jer ona predstavlja nacionalno bogatstvo i jer joj nema zamjene. Gospodarenje vodom svakako je bitna komponenta nacionalne gospodarske politike, a ovaj Svjetski dan voda prigoda je da se podsjetimo na važnost čuvanja toga prirodnog bogatstva, uz naglasak na kulturu ponašanja prema vodi. Vodu treba čuvati od onečišćenja, treba ju racionalno koristiti i brinuti se o njenim zalihama. Hrvatska je na sreću daleko od svjetskih problema s vodom, jer je po vodnom bogatstvu na petom mjestu u Europi i 42. u svijetu. To bi bogatstvo trebalo brižno čuvati, jer stanje s vodom u svijetu, osobito onom za piće, baš i nije blistavo. Naime, naš je vodeni planet zapravo siromašan pitkom vodom i njene su zalihe neobnovljive. Osobito je raspoređenost tog bogatstva na Zemlji neravnomjerna; više od milijarde ljudi na planetu je danas žedno“.

Prema ovome svakom izvorištu vode valja posvetiti naročitu pažnju. Izvorište je mjesto na zemljišnoj čestici iz kojeg podzemna voda prirodno izvire na površinu, odnosno mjesto na zemljišnoj čestici s kojeg se kroz bušotinu crpi voda iz tijela podzemnih voda. Izvorišta valja promatrati i u kontekstu povijesnih događanja, jer zbog izvorišta vode nastala su mnoga sela u našem samoborskom kraju i Samoborskom gorju. Prema tome, izvorišta su veliko ekonomsko blago i kulturna baština prostora u kojem živimo.

U povjesnici o Samobor gradu Vjekoslava Noršića čitamo: "U poznatoj povelji za grad Samobor od kraljeva Kolomana i Bele IV od 1242. godine opisuju se granice zemljišta s vodama (potocima) i vrelima. U tim granicama nalazi se i kapelica sv. Vida na Vrhovčaku. Selo Vrhovčak (Verhouzluecz) spominje se 1488. godine u trgovačkom dokumentu kada je Barbara Frankopan postala nasljednicom samoborskog grada, kojem su pripadala skoro sva današnja sela. Zbog toga dokumenta vodile su se mnoge sudske rasprave i bitke. U selu Vrhovčak postoji i danas park koji se zove Gorica, a tako se zvao i brežuljak iz kojeg je 1577. Krištofor Ungad pucao s željeznim kuglama pomoću topova po zidinama grada Samobora ne bi li istjerao iz tvrđe Klaru Gruber. Vladari i velemože su se mijenjali, a puk je ostao živjeti onako kako je mogao u ovim prostorima, gdje im je voda bila najvažnija sastavnica života.

U spomenici župe sv. Anastazije na kraju 19. stoljeća piše kako je na Vrhovčaku živjelo 185 duša. Voda za ljude, ali i za blago, bila je korištena iz nekoliko izvorišta i mlaka koji se nalaze i sada u selu, ali u zapuštenom stanju. U ljetno doba trebalo je ljudima stajati po 3-4 sata u redu kako bi se mogla hrgom zagrabiti voda iz tih izvora za svakodnevnu minimalnu potrebu. Samo neki mještani su imali i cisterne za spremanje kišnice u zadnjih 80 godina. Godine 1986. seljani i vikendaši Vrhovčaka uz 50% pomoći tadašnje Općine Samobor izgradili su vodovod i pomalo zapustili stara izvorišta i usput su zaboravili kako su živjeli njihovi pretci. Zato danas valja ponovo "sve karte staviti na stol" glede snabdijevanja vodom, očuvanja prirode i okoliša i to ne samo na području sela Vrhovčak. Na tribinama s gradonačelnikom Beljakom ta problematika je isticana na Vrhovčaku i dobivena je podrška. Bilo je i primjedaba da ta voda nije više zdrava za piti. Nakon takvih primjedaba, koje se mogu čak i usvojiti, problematika zaštite izvorišta dobiva još veći značaj. Naime, truljenje velike količine otpadnog lišća u otvorenim zdencima te slijevanje površinske vode stvara onečišćenje takvih zdenaca.

O onečišćenju u Zakonu piše: "Onečišćenje je izravno ili neizravno unošenje tvari ili topline u vodu i tlo izazvano ljudskom djelatnošću, što može biti štetno za ljudsko zdravlje ili kakvoću vodnih ekosustava ili kopnenih ekosustava izravno ovisnih o vodnim ekosustavima, koje dovodi do štete po materijalnu imovinu, remeti značajke okoliša, zaštićene prirodne vrijednosti ili utječe na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša."

Postoji i Direktiva 2006/118/EZ iz 2006. Europskoga parlamenta i Vijeća o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće, koja propisuje kako zemlje članice moraju voditi brigu oko koncentracija onečišćujućih i opasnih tvari kao što su arsen, kadmij, olovo, živa, amonijev ion, klorid, sulfat, potom umjetne sintetičke tvari, itd. Da bi se mogla pratiti ova problematika valja navesti još dvije definicije iz Zakona o onečišćujućim i opasnim tvarima: "Onečišćujuće tvari su tvari koje mogu izazvati onečišćenje, a osobito tvari određene propisom iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona, uključivo opasne, prioritetne i druge onečišćujuće tvari. Opasne tvari su tvari ili skupine tvari koje su toksične, postojane, kancerogene, mutagene, teratogene, bioakumulativne i druge tvari ili skupine tvari koje izazivaju jednaku razinu opasnosti, utvrđene propisom iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.

Voda koju sada pijemo ima različite minimalne dopuštene koncentracije tvari kao što primjerice za živu to iznosi 0,0002 mg/l za nitrate 10 mg/l, mineralna ulja 0,01 mg/l. Isto valja znati kako su neki izvori za vodovod u Zagrebu zatvoreni, jer su koncentracije nekih tvari prekoračile dopuštenu granicu. Kada se ispituje vodljivost pitke vode preračunate na koncentracije iona onda ona iznosi od 250 do 450 mg/l, kako u vodovodnoj tako i u vodama iz zdenaca za koje sumnjamo da možda nisu za piti. Prije spomenuta EU direktiva dopušta koncentraciju nitrata u pitkoj vodi od 50 mg/l i aktivne tvari iz pesticida 0,5 μg/l.

Da bi se akcije zaštite podzemnih voda i izvora na Vrhovčaku mogla provesti ispravno, povjerenstvo Društva inženjera i tehničara u Samoboru obišlo je 1. srpnja 2011. izvore i želi izraditi proceduru te akcije zaštite. Među prvim akcijama valja očistiti terene i izvorišta od blata i lišća, kako bi se izvršila pravilna procjena kakvoće vode iz očišćenih zdenaca. U preliminarnoj studiji koju je dao inženjer Đuro Kovačić navodi se "da bi se mogla utvrditi stvarna kvaliteta vode neophodno je prethodno izvršiti sanaciju koja podrazumijeva maksimalno eliminiranje utjecaja površinskih, odnosno oborinskih voda na samu izvorsku vodu. Ovaj cilj bi se ostvario građevinskom intervencijom na postojećem objektu izvora, čišćenjem i nivelacionim intervencijama na okolnom terenu, pravilnim rješenjem odvodnje preljevne izvorske vode.

Josip Kumerički, dipl. ing.

Foto: članovi Društva inženjera i tehničara Samobor pri obilasku zdence kako bi se strukovno uključili u njegovu sanaciju

 

Društvo inženjera i tehničara Grada Samobora upozorava na problematiku zapuštenih zdenaca u Vrhovčaku

Arhiva 2011

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002