Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ovog listopada obilježeno 45 godina fizioterapije u Domu zdravlja Samobor

Složan tim za eliminaciju boli

Iako stara poslovica kaže kako je "zdravom čovjeku svaki dan praznik" i oni bolesni, a posebice oni koji brinu o njima, imali su u Samoboru svoj mali razlog za slavlje. Nažalost, ne radi se o oživljavanju kirurške ambulante (još uvijek se, nerazumno optimistični kakvi jesmo, nadamo sretnom okončanju te trakavice) već o činjenici da se u listopadu ove godine navršilo točno 45 godina postojanja fizioterapije u Domu zdravlja Samobor. Stotine tisuća je onih kojima je u svojih gotovo pola stoljeća djelovanja samoborski tim fizikalne medicine barem na kratko ublažio tegobe te im pomogao u djelomičnoj ili potpunoj rehabilitaciji. Mislite li da smo pretjerali s brojkom pacijenata?

- U Samoboru se obradi 200 pacijenata dnevno i s njima se odradi u prosjeku 270 terapija, od čega više od trećine otpada na vježbe. Mjesečno se pak napravi oko 5800 terapija, odnosno prosječno više od 69000 procedura godišnje – impresivne su brojke koje stoje iza tima fizikalne medicine u samoborskom Domu zdravlja, a s čijim radom nas je ukratko upoznala Mirjana Berković-Šubić.

Jasno, nije od početka bila takva situacija. Novi pristup liječenju pacijenata, koji se ne sastoji samo od injekcija i tableta, u Samoboru je započeo dolaskom Jasne Hajoš, fizioterapeutskog tehničara, koja je s radom u Domu zdravlja Samobor započela 1. listopada 1965. godine. Tako je samoborski Dom zdravlja bio među prvima koji je imao organiziranu fizioterapijsku službu, s obzirom da je službeno obrazovanje prvih fizioterapeuta u Hrvatskoj započelo tek nešto više od desetljeća prije tog datuma.

U tim prvim danima fizioterapija se sastojala od primjene galvanske struje, kratkog vala, parafina i medicinskih vježbi. Potom fizioterapeut Narcisa Starek 1975. godine svojim dolaskom uvodi kineziterapiju za djecu s motoričkim smetnjama, četiri godine kasnije fizioterapeuti Anica Brunović i Biserka Kuhar započinju i s primjenom ostalih elektro procedura te kineziterapije odraslih, da bi ekipa potom nastavila rasti – 1985. godine dolaze fizioterapeuti Branka Fabek i Mirjana Berković-Šubić te devedesetih godina Štefica Brunović-Šebek i Jadranka Đurić. Kako je vrijeme prolazilo, dio fizioterapeuta je otišao u zasluženu mirovinu, a 2005. godine s radom u fizioterapiji započinje i fizioterapeut Ivanka Jakopec. Danas, u godini kad se navršava 45 godina postojanja fizioterapije u Domu zdravlja Samobor, 6-člani tim fizikalne medicine vodi dr. Nevenka Cvetković, specijalist fizijatar i reumatolog.

- Mala smo, ali složna ekipa i trudimo se maksimalno koliko možemo izaći u susret našim pacijentima. Radno vrijeme nam je od 7 do 20 sati, a najveći problem nam predstavlja premali kapacitet, jer smo prema odredbi HZZO-a dnevno limitirani brojem procedura, iako je potreba puno veća. Zbog toga se, nažalost, na terapiju uglavnom čeka po mjesec, dva pa i više – objašnjava nam fizioterapeut Mirjana Berković-Šubić, dodajući kako se posebno vodi računa da bolesnici s povredama i djeca dođu na red za terapiju što je moguće prije.

Unatoč takvom zgusnutom dnevnom ritmu samoborski fizioterapeuti, kažu, uvijek se trude biti na usluzi pacijentima, bilo da žele stručni savjet ili pomoć. Naime, osim primjene fizioterapije važnu ulogu u pacijentovu ozdravljenju ima edukacija i obostrano razumijevanje između fizioterapeuta i pacijenta. A u samoborskom timu za fizioterapiju to jako dobro znaju i, što je puno bitnije, svakodnevno primjenjuju već 45 godina. Za nadati se je da će, na zadovoljstvo i radi potrebe svojih brojnih pacijenata i klijenata, doživjeti i adekvatno obilježiti i skoru okruglu obljetnicu.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Žumberačko-samoborsko hodočašće u Svetu zemlju

Obilazak praotaca pod dugim cijevima

Grupa odvažnih, hrabrih i pobožnih ljudi iz Žumberka i Samobora u organizaciji Grkokatoličkog župnog ureda iz Stojdrage, a preko hodočasničke agencije Terra sancta, bila je od 15. do 24. rujna na hodočašću u Svetoj zemlji. Važno je naglasiti "odvažnih i hrabrih", jer mediji kod nas šire paniku o ratnim opasnostima u Izraelu i Palestini. Usprkos tim špekulacijama grupa od četrdesetak hodočasnika okupila se u Grkokatoličkom pastoralnom centru Praoca naše vjere Abrahama u Samoboru. Hodočasnike je došao blagosloviti i zaželjeti im blagoslovljeno hodočašće križevački biskup Nikola Kekić. U savršenoj organizaciji i sretnom dolasku počeo je naš devetodnevni obilazak svetih kršćanskih, ali i židovskih i muslimanskih mjesta. Obilazeći Nazaret, Kafarnaum, Tiberijadu, Jeruzalem s mnoštvom svetih lokaliteta, Betlehem, Jerihon, ploveći brodom po Galilejskom moru te kupanje u Mrtvom moru budili su iz sata u sat, iz dana u dan, sve veće emocije.

U savršenom miru (uz redovne i češće ophodnje izraelske vojne) brzo su se topile predrasude o nekoj ugroženosti, a svakodnevno znanstveno-stručno izlaganje te liturgijski i molitveni život kojeg nam je pružao naš dragi vodič, profesor biblijskih znanosti Marko Tomić iz Đakova, uvodio nas je u povijesne i biblijske dubine.

I onda je uslijedilo pravo ratno, vatreno krštenje. Nakon obilaska grada Betlehema uslijedila je ekskluziva. Pohod u grad Hebron. Na sreću, mnogi od hodočasnika nisu znali kuda idemo. Naša draga voditeljica agencije, gospođa Mirjana (u 20 godina svog rada vodila je 98 grupa u Svetu zemlju), znala je da u grupi ima velikog štovatelja Praoca naše vjere Abrahama i da je grad Samobor jedan od rijetkih gradova u svijetu koji ima svetište našeg Praoca. U grad Hebron i svetište gotovo nije ušla ni jedna hrvatska hodočasnička grupa. Zato je traženje dvaju svetih mjesta, svetišta kod hrasta Mamre gdje je Abraham imao prvi susret s Trojedinim Bogom, a na tom mjestu je sada veliki crkveni kompleks Ruske pravoslavne crkve, potrajalo gotovo cijelu vječnost. Pred nama je tek bio pravi izazov. Trebalo je doći do kompleksa džamije i sinagoge, gdje su pokopani praoci naše vjere: Abraham, Izak, Jakov i njihove žene. Izraelske borbene snage pod punom ratnom spremom (vojska s dugim cijevima, pancirke, šljemovi, borbena kola) puštaju nas u džamiju obići grobove svetih praotaca. Povratak je bio pod pratnjom vojne policije, a na svakih nekoliko metara izraelska vojska. Za nekoliko sati počimao je veliki židovski blagdan Sukot i očekivali su se veliki neredi, jer je izraelska država na palestinskom području počela graditi novo naselje upravo u Hebronu. Naš dragi i nezaboravni šofer Đimi sretno nas je dovezao do hotela, a drugi dan smo već bili kod samoborskog Abrahama i u svojim kućama. Bogu hvala, sve je dobro i sretno završilo.

Hodočasnički dojmovi više "od samoborskog Abrahama do hebronskog Abrahama". Ako nekoga zanima opširniji prikaz ovog hodočašća, početkom prosinca dobrotom i razumijevanjem uprave Gradske knjižnice bit će upriličeno predavanje s mnoštvom foto materijala.

Mile Vranešić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)