Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborski pajdaši u Smerovišću proslavili desetu godišnjicu osnutka

Kad se spoje bogobojaznost, radost druženja i vinski sveci

Samoborski su pajdaši 17. rujna kod Dumića u Smerovišću proslavili deset godina svog osnutka. Obilježavanje godišnjice bila je prilika da se osnivačima uruče svečane lente, a članovi koji su poslije bili primljeni u udrugu dobili su stolne društvene zastavice. Obilježavanje je započelo svečanom sjednicom, kojom su se prilikom pajdaši sjetili i pajdaša koji više nisu među njima, nego su sada na nebu u društvu ili kod sv. Martina ili sv. Vinceka. Obilježavanju obljetnice nazočili su i mnogi gosti i sponzori koji su kao zahvalu za svoje sponzorstvo također dobili stolne društvene zastavice.

Ako se pitate tko su Samoborski pajdaši, Samoborski su pajdaši udruga prijatelja iz Samobora i njegove okolice koji vole druženja. Njihova druženja kalendarski gledano započinju s obilježavanjem sv. Vinceka, kada službeno započinje vinogradarska godina, a završava s obilježavanjem sv. Martina. Tako su svoju bogobojaznost spojili s ugodnim druženjem i obilježavanjem vinskih svetaca.

Pajdaši vole učiti i slušati te su obišli mnoge (njih sedamnaest) vinske ceste u našoj zemlji i s velikim su zanimanjem i pozornošću slušali tuđa saznanja i iskustva o radu u vinogradu i podrumarstvu. Naročito je dojmljivo pratiti kako s dubokom koncentracijom kušaju vino u vinskim podrumima te komentiraju miris, okus i buke vina nakon takvih kratkih internih predavanja. Kad malo koncentracija popusti i vinski se podrum zamijeni restoranom, pajdaši se znaju opustiti i zabaviti uz svoju glazbu. Nakon kratkog vremena često i zapjevaju te svojim ugodnim pjevanjem znaju skrenuti pozornost ostalih nazočnih, koji su im se tako u mnogim prilikama i pridružili, stvorivši zajedno s njima pravo zborno pjevanje. Prema mojoj skromnoj glazbenoj naobrazbi, bolje od njih pjevao je samo Zbor Crvene armije iz bivšeg Sovjetskog Saveza.

Osim redovnih dvadeset i jednog člana, udruga ima i nekoliko pajdaša pripravnika, koji moraju čekati i po nekoliko godina da budu primljeni u udrugu. Broj članova (21) limitiran je s prosječnom veličinom kleti samoborskih pajdaša; toliko ih, naime, stane u klet. Osim vinskih cesta, pajdaši su u proteklih deset godina obišli i mnoge kulturne i povijesne znamenitosti u Hrvatskoj, imajući pritom priliku vidjeti i naučiti ono što dotad nisu znali. Na kraju im želim, a tako i sebi, jer i ja sam Samoborski pajdaš, još mnoge veselo obilježene godišnjice i mnoga druženja i promocije Samobora u Lijepoj našoj.

Tekst i fotografija

Boris Debogović

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (12)