12.09.2010.

Radionice Tisućljeća kulinarstva i Lucanjka, procanj, pejarac u Arheološkom parku u Budinjaku

Kuhanje po starim receptima i izrada košara

Radionice Tisućljeća kulinarstva i Lucanjka, procanj, pejarac u Arheološkom parku u Budinjaku

Šestu godinu zaredom Javna ustanova Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje organizira radionice Tisućljeća kulinarstva u Arheološkom parku u Budinjaku. Ove godine one će biti održane 18. i 19. rujna. No, ove godine program je obogaćen i radionicama tradicijske izrade predmeta od pruća i slame pod nazivom Lucanjka, procanj, pejarac. Cijeli ovaj kulturno–turistički program osmišljen je zbog popularizacije Arheološkog parka u Budinjaku te iz želje djelatnika Parka da se posjetiteljima pruži prilika aktivnog sudjelovanja u izvođenju programa.

Tako će u subotu i nedjelju, 18. i 19. rujna, program počinjati u 10 sati obilaskom Staze kneževa u Arheološkom parku pod vodstvom arheologinje Morene Želle (od 90 do 120 minuta lagane šetnje) i popularnim predavanjima u Eko-centru Budinjak s temama: Tradicijski obrti kao dio hrvatske kulturne baštine, Tradicija košaraštva i Uzgoj i obrada materijala za izradu košara. Od 12 do 18 sati održavat će se već poznate kulinarske radionice, a uz njih i radionica izrade tradicijskih predmeta od pruća.

Za one koji još nisu bili, ističemo da kulinarske radionice pretpostavljaju aktivno sudjelovanje posjetitelja. Prema pripremljenim receptima i uz pomoć prezentatora, posjetitelji podijeljeni u četiri grupe na otvorenim ložištima pripremaju pretpovijesna, rimska, srednjovjekovna i tradicionalna žumberačka jela. Recepti su odabrani na temelju stručnih istraživanja i uz konzultaciju adekvatne literature. Za pripremanje jela na način kako se to radilo u pretpovijesti posjetitelji dio namirnica prikupljaju sami na obližnjim travnjacima te tako koriste samoniklo bilje koje je predstavljalo temelj ishrane pretpovijesne populacije ovog područja. Namirnice životinjskog porijekla pripremaju se posebnom tehnologijom pečenja u glinenim kalupima, koje posjetitelji sami izrađuju. Naravno, receptura je posebna za današnje prilike.

Program Lucanjka, procanj, pejarac, tj. izrada košara od slame i pruća provodi se po prvi put, a povezana je s kulinarskom radionicom, jer su se košare u prošlosti koristile za odlaganje ili prenošenje namirnica i pripremljenih jela. Izrada predmeta od slame i pruća tradicijska je zanatska vještina koju su stanovnici ovog područja sve do nedavno poznavali i prakticirali u gotovo svim domaćinstvima, no danas je, kao i većina tradicijskih obrta na području Žumberka, pred izumiranjem. Lokalni stanovnici, koji još uvijek prakticiraju izradu košara od pruća, podučit će sudionike radionica osnovnim tehnikama i izradi jednostavnijih oblika ovih tradicijskih predmeta.

Prijave za radionice do popune predviđenih mjesta primaju se na brojeve 3327-682 i 098/214-857 te na e-mail arheolog@park-zumberak.hr te park@park-zumberak.hr.

Važno je napomenuti da održavanje radionica ove godine potpomažu Hrvatska turistička zajednica, Zagrebačka županija i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

M.Š.

 
12.09.2010.

Članovi BBK Šišmiš i ove godine krenuli putem svojih prethodnika - biciklima do Trsta

Tragom prvih Šišmiša

Članovi BBK Šišmiš i ove godine krenuli putem svojih prethodnika - biciklima do Trsta

Ova, sad već tradicionalna vožnja, održava se u spomen na trojicu tadašnjih maturanata - Erik Alexander, Mirko Bothe i Mirko Kleščić (kasnije ljekarnik samoborski) krenuli su ljeta 1887. godine na dugi put biciklima s visokim prvim kotačem i tvrdim gumama. Vozili su iz Zagreba kroz Karlovac, Delnice, Bakar, Rijeku i Opatiju, zatim Istrom do Trsta, gdje su bili srdačno primljeni od tamošnjeg Veloce Cluba Triestino. Vratili su se kroz Postojnu, Ljubljanu i Krško u Zagreb. Put je trajao mjesec dana, uz brojna iznenađenja, doživljaje i avanture. Tri godine kasnije biciklisti su ponovili to putovanje, no ovoga puta vozili su do Venecije! Ti su sportski podvizi dali poticaj da se 1893. godine osnuje i u Samoboru biciklističko društvo čija su pravila, uz Kleščićev bicikl, sačuvana u sportskoj zbirci Samoborskog muzeja.

Stotinjak godina kasnije članovi BBK Šišmiš Samobor, točnije, njegova prva generacija, samim time i osnivači modernog kluba ovakvog kakvog danas poznajemo, na čelu sa svestranim sportašem i zaljubljenikom u prirodu, legendarnim Romanom Vukovićem - Tajom, došli su na ideju da istu tu relaciju, malo izmijenjene rute, s puno modernijim biciklima, odvoze u jednom danu. To je 255 kilometara, s oko 3500 metara visinske razlike, odnosno uspona.

Sama ruta ide od starta s Trga kralja Tomislava u Samoboru, uspona na Plešivicu preko Poljanica, spusta u Jastrebarsko, nastavka starom cestom do Karlovca, pa preko Vukove Gorice, Severina na Kupi, Skrada, Delnica, Gornjeg Jelenja i spusta na Grobnik, do samog ulaska u Rijeku. Tamo se preko Čavala, Sošona, odvajamo cestom prema Rupi i graničnom prijelazu Pasjak. Slijedi 30-ak kilometara kroz Sloveniju i završni spust u Trst.

U ovih 8 godina samu vožnju odvozilo je 50-ak članova, simpatizera i prijatelja kluba, običnih rekreativaca, kao i vrhunskih sportaša, a isto tako i članovi dvaju prijateljskih klubova - BK Ciklus iz Zagreba i Kluba koturaša Jastrebarsko. Neki u cijelosti, neki samo njezine pojedine dijelove. Svi se slažu da je to veliko iskustvo borbe duha s tijelom. Treba napomenuti da vozači imaju pratnju u obliku kombija ili auta, tako da u svakom trenutku mogu doći do pomoći, hrane, vode, a ako treba i sjesti u njega.

Tradicionalno, vožnja se odvija prvog vikenda u 9. mjesecu, počinje u subotu oko 4:00 ujutro, a dolazak u Trst očekuje se oko 19:00 sati isti dan. Slijedi spremanje bicikala, fotografiranje u Trstu i odlazak prema Istri, gdje već nekoliko godina noćimo oko jame Baradine kod Tara. Povratak je u nedjelju, s kupanjem u Poreču, obilaskom Istre, Gorskog kotara, i uživanjem u njihovim prirodnim, kulturnim i gastronomskim bogatstvima.

Najnoviji, 8. Samobor - Trst vozio se 4. i 5. rujna, tradicionalno kao prvi vikend u 9. mjesecu, ali ipak ovisno o MTB sezoni utrka. Ove godine na put su krenula šestorica vozača s tročlanom pratnjom u kombiju i autu. Filip, Mario C., Mario B., Luka, Hrvoje i ja, a u pratnji Darko, Sunčica i Sandra. Vremenske prilike bile su gotovo idealne, što je za takav tip vožnje jako važno. Temperatura od jutarnjih 10-ak do dnevnih 25 stupnjeva C, bez kiše. Start je bio u 4:00 s Trga, zagrijavanje počinje usponom preko Ruda i Braslovja, a ubrzo se hladimo spustom preko Plešivice u Jasku. Noćnu vožnju nastavljamo starom Karlovačkom, s prvim većim stajanjem kod Karlovca oko 6:00, kada se i razdanjuje.

Do tada skoro kompaktna ekipa, s početkom prvih uspona kod Duge Rese, počinje se razdvajati u dvije grupe - "mali" Mario, Hrvoje i ja sa svojim bolnim koljenom, koje nisam potpuno zaliječio od puta u Dubrovnik, počinjemo kaskati za prvom ekipom. Zaostatak se diže na 30-ak minuta do Severina na Kupi, gdje slijedi lagani gablec i regeneracija. 16-godišnji Mario odustaje nakon slijeda uspona; ipak je to njemu prva ozbiljnija duža vožnja i njegovo vrijeme tek slijedi. Dečki voze dalje, a Hrvoje i ja opet zaostajemo do Skrada. Tamo odustaje i Hrvoje, jer uviđamo da tim tempom nećemo stići u očekivano vrijeme u Trst. Ipak, ne odustajem i nastavljam dalje do Delnica, gdje slijedi jednosatni odmor, ručak i oporavak. U 12:00 nastavlja nas četvero prema psihološkoj granici, Gornjem Jelenju, nakon kojeg slijedi prekrasan spust na Grobnik. Već je lakše. Kroz Čavle i okolna naselja dolazimo do još jednog testa - uspona od tri kilometra do Sošona. Svima osim Filipu snaga pomalo opada, no, vozimo dalje. Izmjenom ubijajućih uspona i spusteva dolazimo do Rupa, gdje se oporavljamo u lokalnom kafiću s hmeljnim pripravcima i pripremamo na zadnji ozbiljniji uspon prema Pasjaku. Tu zbog bolova u koljenu odustaje i Luka. Šteta, tako blizu!

Filip, Mario i ja nastavljamo. Uspon je savladan, slijedi 30-ak kilometara brze vožnje kroz Sloveniju, koljeno popušta, tako da je i vožnja ugodnija. Pojavljivanje talijanske granice izmamljuje smiješak, jer znamo što slijedi - završni spust u Trst i olakšanje sa spoznajom da smo uspješno završili vožnju. Meni, iako vozim već šesti put, zbog fizičkih problema i najteža. Okupljanje s pratnjom na obali mora i, ovaj put, olakšano spremanje bicikala u sponzorski Berlingo. Puno hvala, Miltonia. Fotkanje i odlazak, isto tako uspješan, jer svaki puta do sada izlazili smo drugim putem iz Trsta, koji je ponekad znao potrajati i par sati. Dolazak kod jame Baradine oko 21:00 (isto tako puno hvala gazdi), podizanje šatora, opuštajuća večera uz prepričavanje dojmova, spavanje. Ujutro buđenje uz kompanjona, magarca Tonija.

Doručak, spremanje. Kupanje u Poreču zamijenjeno je obilaskom Motovuna, Buzeta, finim ručkom kod Lupoglava, šetnjom park šumom Golubinjak i završnom rundom na Poljanicama. Malo, ali slatko. Tek troje ljudi je uspješno odvozilo vožnju, ali samim time i ljepše. Dogodine, nadam se u većem broju.

Zvonimir Knežević, BBK Šišmiš Samobor

Fotografije na:

http://picasaweb.google.com/108267403508794376580/8SamoborTrst2010#

 

Radionice Tisućljeća kulinarstva i Lucanjka, procanj, pejarac u Arheološkom parku u Budinjaku

Članovi BBK Šišmiš i ove godine krenuli putem svojih prethodnika - biciklima do Trsta

Arhiva 2010

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002