03.10.2008.

Dodijeljene županijske nagrade akcije Volim Hrvatsku – Zeleni cvijet 2008.

Samoborski kušlec u najuređenijem gradu

Dodijeljene županijske nagrade akcije Volim Hrvatsku – Zeleni cvijet 2008.

Velik buket zelenih cvjetova i ove je godine stigao u ruke Samoboru i Svetoj Nedelji u još jednom županijskom izdanju sad već etablirane i tradicionalne akcije Volim Hrvatsku – Zeleni cvijet. Rezultati promišljanja i ocjenjivanja tročlanog stručnog povjerenstva (Mirko Sertić - Uprava šuma Zagreb, Šumarija Dugo Selo, Marijana Malenica - Zagrebačka županija, Zavod za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za zaštitu okoliša i Ružica Rašperić - Turistička zajednica Zagrebačke županije) prezentirani su u četvrtak, 2. listopada u Hotelu International na svečanoj dodjeli nagrada Turističke zajednice Zagrebačke županije najuspjelijima.

U najprestižnijoj kategoriji, uređenosti mjesta kao cjeline, nakon višegodišnjeg primata Velike Gorice, nagrada je, prvi put nakon 2002. godine, otišla Samoboru (ispred Zaprešića i V. Gorice)! Također, najuređenijim županijskim trgom proglašen je Trg Matice hrvatske dok je korak do njega svetonedeljski Trg Ante Starčevića. Zeleni cvijet sa zlatnim znakom u Samobor je otišao i u kategoriji suvenira - Samoborski kušlec, čokoladne praline s bermetom obrta Trešnja okićka Brankice Sovulj, najbolji je županijski suvenir. Srebro je pripalo ukrasnom jastučiću punjenom ljekovitim biljem Obrta MA-LA iz Svete Nedelje.

U kategoriji turističke ponude prva nagrada pripala je Adrenalinskom centru Sv. Nedelja iz Jagnjić Dola, dok je program Mladi nadzornik PP Žumberak - Samoborsko gorje nagrađen broncom.

Od ostalih nagrada tu su još srebra za uređenost parka iza Samoborskog muzeja, zatim Turističko informativnog centra Samobor i poštanskog ureda Sveta Nedelja na Trgu Ante Starčevića. Bronce su pripale Trešnjevačkoj ulici u Brezju i okućnici obitelji Nodilo iz Brezja.

K.S.

FOTO: Nagrađeni Svetonedeljčani

 
03.10.2008.

Stjepan Juranko, uspješan izvoznik industrijskih noževa

Oštri noževi, tupe stimulacije

Stjepan Juranko, uspješan izvoznik industrijskih noževa

Uspješni obrtnici izvoznici rijetki su hrvatski privredni biseri, pogotovo u svjetlu stalnog zaklinjanja u izvozništvo kao strateški nacionalni interes. Na području Samobora i Svete Nedelje nekoliko je takvih koji su svoje tržište pronašli izvan granica Lijepe naše i čija kvaliteta zadovoljava sve strože EU standarde, a svoje mjesto među njima zauzima i Stjepan Juranko, vlasnik Tehnometala i Juranko S.M. Iz Ulice Ivana Gorana Kovačića u Strmcu (tel.: 3384-623 i 098/314-527) na tržišta Njemačke, Nizozemske, Slovenije i Češke izvoze se rezni alati za papirnu, prehrambenu, drvnu i industriju prerade plastičnih masa. U nastojanju postizanja što kvalitetnijih i preciznijih reznih alata, u proizvodnji se koristi samo najkvalitetniji čelik, uz primjenu najnovijih tehnologija. Dugogodišnje iskustvo, stručna radna snaga i moderan strojni park osigurali su Stjepanu Juranku stalne klijente i širenje posla, koje bi bilo znatno jednostavnije kad bi potpore izvozništvu imale i konkretniji oblik, a tržište rada bilo u stanju zadovoljiti potrebe za novim radnicima.

- Otkad ste u samostalnim, obrtničkim vodama?

- Radio sam u Jugorapidu do 1990. godine kad su tamo počeli problemi, kao i u svim većih firmama, pa sam otišao u samostalne vode, postao privatnik. U početku sam radio sam, a već 1992. godine uzeo sam prvog radnika. Od tada skoro svake godine uzmem još po jednog, tako da danas imamo ukupno 14 ljudi u Tehnometalu. Iz početnog obrta je vremenom izraslo i poduzeće, jer naglasak je sve više bio na izvozu pa tako sada paralelno rade i firma i obrt, u velikoj mjeri, dakle, okrenuti izvozu.

- Što točno radite u Tehnometalu i Juranko S.M.?

- Radimo industrijske noževe za sve grane industrije, od papirne industrije, tekstilne, prehrambene industrije... Uz industrijske noževe radimo i rezervne dijelove za određene strojeve. Jednostavno se proizvodnja nadovezala na moj posao u Jugorapidu, gdje sam desetak godina radio baš tu vrstu noževa, a i velika većina radnika je ovdje iz te firme koja je propala.

- Proizvodnja je uglavnom namijenjena izvozu?

- Prvo je, naravno, bilo domaće tržište. No, ono je u stvari premalo, nema dovoljno posla, a velik je pritisak uvoza na našem tržištu, jer se uvozi sve živo - i ono što je kvalitetno, ali i ono nekvalitetno. Tako je nama izvoz i logično rješenje, potreba. Držimo kvalitetu, držimo dobru cijenu i dobro se snalazimo. Naravno da cijenom ne možemo konkurirati Kinezima, ali njihova kvaliteta zato nije ni blizu našoj. Mi materijal uvozimo iz Njemačke, radi se o ispitanom, kvalitetnom materijalu, a za sve ono što izlazi iz naših pogona možemo dati i ateste, tako da stojimo iza našeg proizvoda.

- Imate stalni krug klijenata?

- Da, imamo stalni krug, ali se svake godine nađe i koji klijent više, odnosno, neke firme se ugase, neke nove dođu, tako da imamo manje-više uvijek isti broj firmi za koje radimo. Ne reklamiramo se, nego tražimo klijente uglavnom putem interneta i posjetama krajnjim kupcima. Išli smo nešto i po sajmovima, nedavno smo bili u Beogradu i Celju, ali od toga nije bilo neke koristi.

- Ipak, nije zapostavljeno ni domaće tržište?

- Tako je, odlučili smo da obrt većinom bude orijentiran domaćim potrebama i proizvodnji za domaće potrebe. Osim toga, kombinacija firme i obrta olakšava poslovanje pa možemo biti fleksibilniji prema klijentima, ovisno o njihovim potrebama.

- Kakva je, s druge strane, fleksibilnost prema vama kao izvoznicima? Postoje li određeni poticaji ili potpore koji vam pomažu u poslovanju, modernizaciji...?

- Trudimo se svake godine kupiti nešto novo u smislu modernizacije strojnog parka, ali nemamo neke benificije, nitko nam ih ne daje. Naprotiv, euro stave sa 7,4 kune na 7,1 pa ti izvozi. Nedavno su nam podigli cijenu struje, točnije snagu struje plaćamo 120% skuplje! Kao, mi smo privrednici pa moramo ponijeti taj teret. Eto, to nam je stimulacija da možemo još više raditi.

- Kakva je situacija s radnom snagom?

- S ljudima je za sada, što se kaže, OK, ali za 5-10 godina bit će katastrofa. Kada radnici koji za mene sada rade budu morali ići u penziju, bit će jako teško, jer u ovoj struci praktički više ne postoji škola. Obrazovanje za metalsku industriju je gotovo kompletno ukinuto.

- A programi prekvalifikacije ili doškolovanja?

- Meni čak niti ne treba radnik s kvalifikacijom. Ja ću ga svemu naučiti, ako ima volju. Ali, ako nema volje, ne treba mu ni kvalifikacija ni škola, bez volje mu sve to ne vrijedi ništa.

- Za kraj, postoje li planovi za širenje?

- Imamo planove. Imamo dovoljno strojeva i već sada imamo kapacitet za zaposliti 40 ljudi, ali tko će na njima raditi? Tražio sam preko burze glodače pa ih je nakon dva tjedna jedva jedvice došlo dvoje. Ima ih više koji rade negdje na crno. Tokara, glodača ili brusača je gotovo nemoguće dobiti, jednostavno nema nikoga. Plaće nisu tako male (iako, daleko od toga da ne bi mogle biti i veće), oko 5.500-6.000 kuna netto, sa slobodnim subotama i nedjeljama, bez prekovremenih sati, što mi se čini vrlo solidno, ali nitko nije zainteresiran. Čak ni za praksu nitko nije zainteresiran i mislim da ćemo za 5-10 godina morati razmišljati o uvozu radne snage, jer nitko domaći neće raditi.

Kruno Solenički

 

Dodijeljene županijske nagrade akcije Volim Hrvatsku – Zeleni cvijet 2008.

Stjepan Juranko, uspješan izvoznik industrijskih noževa

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002