29.08.2008.

Samoborci kod Maharishi Swami Dev Murtija, 105 godina starog mudraca s Himalaja

Čudotvorac s Himalaja

Samoborci kod Maharishi Swami Dev Murtija, 105 godina starog mudraca s Himalaja

Maharishi Swami Dev Murti, 105 godina stari mudrac s Himalaja konačno je našao vremena za predah. Okružen TV-ekipama, novinarima i fotografima već od slijetanja u zrakoplovnoj luci Zagreb pa do 7. hrvatskog kongresa o suradnji nekonvencionalne i službene medicine odmara se u brdima nadomak Zagreba, gdje nije lako doći do njega. Jer, čeka ga put na otok Iž, pa na Silbu, a nakon toga vjerojatno u Njemačku i London. Stotine ljudi zove, tražeći pomoć jogija koji nerado govori o magiji, činima, urocima, ali i liječenju najtežih bolesti. U Indiji ga poznaju kao čovjeka koji vidi budućnost, a snimke pokazuju da je družbovao i s Mahatmom Gandhijem te bio duhovni savjetnik Nehrua i Indire Gandhi. Knjiga koju je o njemu objavila neka delhijska zaklada još pred 50 godina opisuje i argumentira neke fantastične moći kojima se Swami Dev Murti proslavio. Tako je, vjerovali ili ne, kamerom snimljeno kako preko njega prelazi 20-tonski valjak, kako može pod pravim kutem podignuti vrlo dugačku kosu na glavi ili ležati na podrobljenom staklu dok preko njegova tijela prelazi šleper. Poznato je da je stigao pješice iz Indije u Europu, a proučio je svih 50 poznatih sustava joge i stvorio vlastiti u kojem se ističe 7-minutni program vježbi za kičmu koji navodno produljuje životni vijek i preventiva je svih oboljenja. Pred mnogo desetljeća je dolazio u Italiju, ali nigdje se nije zadržavao dulje. Uvijek se vraćao u hlad Himalaja i meditaciju, koju je ipak uspio spojiti s civilnim životom. To je bilo tek u kasnijim godinama, jer je desetljeća proveo omotan samo u tigrovu kožu na snježnim padinama najvišeg gorja na svijetu. Jogom se bavio od treće godine starosti. Nije gubio vrijeme pa je ovladao znanjima drevnih Veda, čak sustavom liječenja Ajurveda, a na provokativnu primjedbu da ajurvedska medicina ne liječi baš sve, objašnjava: "Istina je. S jedne strane zato što u vrijeme kada je nastajala Ajurveda nekih bolesti ni nije bilo, ali, s druge, trebate znati da su mnogi dokumenti u međuvremenu izgubljeni, mnoga poglavlja nestala, a neka su u rukama onih koji ih ljubomorno čuvaju samo za sebe...".

Jogi čvrsto zagovara vegetarijanstvo, obiteljski život koji podrazumijeva samo jednu bračnu družicu tijekom života i druge tradicionalne indijske vrijednosti. Duhovit je i jasno mu je da mnoge njegove ideje ovdje neće naći pobornike. To ga ne brine, jer u Hrvatskoj je na poziv Jadranka Mikleca, instruktora joge, koji ga je doveo da pokaže joga vježbe koje pomažu kod pojedinih bolesti. Svojim vezama u Indiji pomogao mu je naš sugrađanin Drago Plečko, koji je na čaj u brda oko Zagreba poveo i Samoborku Rajku Narančić-Kreća i njena 10-godišnjeg sina Marka.

Maharishi tvrdi da može kontrolirati proces reinkarnacije, odnosno izabrati tijelo u kojem će biti rođen nakon fizičke smrti. Sve ovisi o zadnjoj misli, kaže, jer ona usmjerava duh prema budućem tijelu i iskušenjima. Tako je to u njegovoj obitelji stoljećima i njega doista smatraju jednim od rijetkih orijentalnih mistika koji je voljan govoriti o takovim konceptima koji su načelno tajni.

- Nemam namjeru u Hrvatsku donijeti hinduizam - govori dok frče bijeli brk iznad sijede brade – jer vi imate svoju vjeru. Donosim neka znanja Veda koja su univerzalna i dobru volju. Ionako su religijske mržnje krive za najužasnije ratove i pogrome u povijesti. Držimo se realnih stvari; ekologije, globalnog zatopljenja, prijetnje nuklearnim holokaustom, sve strašnijim bolestima koje prijete čovječanstvu...

Jedan je od rijetkih koji ne govori o novcu i materijalnim bogatstvima. I Indiju je zahvatio materijalizam. Kompjuterske kompanije i banke igraju sve veću ulogu kod nekada produhovljenog naroda. On je "oldtimer" i na sve to gleda kao demonsko djelo. A za njega demoni nisu krilati monstrumi nego – ljudski ego. Taština, pohlepa, zavist i nekontrolirani bijes su otrovi radi kojih ljudi umiru u naponu snage. Sve je prolazno i ni radi čega se ne vrijedi uzbuđivati.

Zašto su Vede važne i kako to da se nalaze baš u Indiji? Pitaju ga to stalno. Zvuči čudno, ali pažljivim proučavanjem najstarijih dijelova Veda ispada da one nisu pisane u Indiji, na Himalajama. Neke biljke iz Veda nikada nisu ovdje rasle, a i duljine dana i druge mijene pokazuju da bismo mogli Vede smjestiti u arktičko područje, možda krajnji sjever Skandinavije ili istu klimu s ruske strane. Na Himalajama su očuvane, jer su gorje obilazile sve armije. Tko je mogao prijeći neprelazni, vječno ledeni lanac? U nepristupačnim samostanima su zaostali spisi koji su tako preživjeli milenije.

Pitamo ga hoće li na samoborske kremšnite. Hoće na kolače, ali kremšnite sadrže jaja, a on ih ne jede. Ipak dodaje: "Slatko je najveća opasnost za vaše zdravlje. Uzimajte začine koji su gorki, a slatko izbjegavajte u svakoj prilici".

Čudna su to vremena. Mlijeko je za indijske jogije božanski napitak. A onda iza ugla iskrsne nekakav institut iz SAD i tvrdi: mlijeko da, ali samo dok ste dojeni, jer vam samo tada treba. Poslije toga je vrlo loše za zdravlje! I sada budi pametan.

"Nema problema", kaže jogi, "oslonite se na svoj unutarnji osjećaj, vaše unutrašnje biće. Tamo leži odgovor na pitanje što je za vas najbolje".

Ivica Horvat

FOTO: 1. Sluga Maharishi Swami dev Murtija, Swami Dev Murti, Jadranko Miklec, Marko Kreća, Rajka Narančić-Kreća i Drago Plečko

 
29.08.2008.

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - informatički stručnjak Goran Laušin, vlasnik obrta IT Projekt

Preporukama i certifikatima do posla

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - informatički stručnjak Goran Laušin, vlasnik obrta IT Projekt

Za informatičke poslove kažu da su poslovi 21. stoljeća. Era informatizacije ušla je praktički u svaki dom, a za većinu poslova predstavlja i neizostavni segment bez kojeg nema tržišnog opstanka. Stoga ne čudi da je konkurencija unutar informatičke branše žestoka kako bi se došlo do kvalitetnih poslova. U takvoj situaciji svoj obrt je otvorio 24-godišnji Goran Laušin i sa svojim IT Projektom iz Šmidhenove ulice stječe dragocjena iskustva i stvara svoje mjesto pod suncem u svijetu informatičkog poslovanja.

- Koliko dugo postoji IT Projekt i čime se bavi?

- Postoji godinu dana, a proizašao je iz jednog drugog obrta tako da sam na tržištu sveukupno tri godine. IT Projekt se bavi svime što ima veze s računalima, od održavanja, postavljanja mreža, čitavih sustava i tome slično. Za sada radim samo ja, a po potrebi posla uključuju se kolege programeri i slične struke, tako da na neki način imam kooperante u svom poslu.

- Znači, sam svoj gazda?

- Da, za sada mi je tako najljepše. Zaposliti nekog je velika odgovornost, a k tome naći nekoga koga neće trebati kontrolirati, pustiti ga da radi sam, nije lako. Ne kažem da takvih ljudi nema na tržištu rada, ali, na kraju krajeva, još mi nije ni potrebno zapošljavati nekoga. Nekad je, naravno, jako teško, jer bude gužva, no onda se druge dane poklopi da bude malo odmora i sve u svemu za sad to ide dosta dobro. Nema u informatici velikog novca. Možda je to slučaj samo u programiranju, ali ostali segmenti baš ne omogućuju pretjerano zapošljavanje.

- No, kad se podvuče crta, može li se od ovog posla živjeti?

- Da, za jednu osobu uvijek ima posla. Za sada je financijski dovoljno, ali uvijek bi moglo biti bolje.

- Najbitniji segment poslovanja je, pretpostavljam, održavanje?

- Da. Na stranu to što održavanje za mene znači sigurni mjesečni prihod, radi se o tome da je to kompletna usluga i moji klijenti nemaju brige više ni sa čime, jer što god bilo uvijek me mogu nazvati. Osim toga imam i redovne obilaske, a ne samo intervencije, tako da su uvijek sigurni da ću za njih odraditi ono što treba. Njihovo je samo da rade ono što rade i uopće se ne opterećuju kompjutorima.

- Koliko su veliki klijenti, odnosno sustavi s kojima radi IT projekt?

- Radimo sve - od onih koji imaju samo jedan kompjutor, a najveći dio posla su klijenti s 8 do 10 korisnika, pa i više računala. Doduše, u Samoboru i nema puno firmi koje imaju 10 zaposlenih, a i one koje imaju ne pokazuju neki veliki interes u informatizaciji. Još uvijek dosta ljudi niti ne zna što im kompjutori omogućuju. Ja njima to mogu objašnjavati, ali kod tzv. stare garde to ide dosta teško. Puno lakše mi je zato doći u neku firmu gdje rade direktori koji su se u svom poslu već susretali s računalima i njihovim mogućnostima, dok stariji uglavnom bježe od toga i gledaju na računala kao na nužno zlo. Mlađi, s druge strane, znaju što bi htjeli i imaju neke svoje želje, a i znaju da cijeli taj posao nije toliko jeftin.

- Kad smo počeli o problemima, koji su najveći?

- Problem je što u Samoboru posla nema toliko mnogo. Uglavnom radim po Zagrebu. Uvijek je prisutan i problem ilegalnog softwarea, jer je software užasno skup. Ipak, najveći problem je cijena rada, jer ljudi i dalje ne shvaćaju da posao vezan uz kompjutore košta. Percepcija je da mi "samo nešto otipkamo", a osim toga ljudi uglavnom idu na najjeftinija rješenja koja ih često na kraju ispadnu skuplja nego da su u taj posao ušli kako treba.

- Pa kako do posla?

- Najbitnija je preporuka. Gotovo svaki posao koji sam dobio bio je na temelju preporuke. Znači, kvalitetno odrađen posao puno govori. Dobar glas se daleko čuje, a lošiji još i dalje. Samo što te preporuke jako sporo idu.

- No, bez certifikata ne pomaže ni preporuka?

- Imam tri Microsoftova cetrifikata (MCP, MCDST, MCSA) koje u većim firmama, za veće poslove, traže kao garanciju sigurnosti da će posao biti obavljen kako treba. Kako izlaze nove verzije softwarea tako te certifikate treba i obnavljati. Naravno, sve je to dosta skupo. Edukacijski dio je 30% dodatka znanju, 70% se plaćaju papiri, a najveća stvar je praksa. Treba proći tri predavanja od kojih svako traje 5 dana po 8 sati, a na kraju tih predavanja kažu da je to 20-30% potrebnog za prolazak ispita, dok ostatak proizlazi iz prakse. Jako je teško proći kada netko dođe tamo i misli početi od nule pa se dosta ljudi pogubi u tome.

- Planovi za IT Projekt?

- Planovi su definitivno se proširiti kroz još par održavanja pa vidjeti kakva je situacija za moguće nove poslove. Želje imam, tek su mi 24 godine, i ne mislim stati ili reći da bi sad bilo dosta.

Kruno Solenički

Prvo Udruženje obrtnika s bazom podataka

- S Udruženjem obrtnika također krećete u jedan informatički projekt?

- Cijela sekcija intelektualnih usluga Udruženja krenula je u projekt izrade centralizirane baze svih obrtnika i načina na koji će se njih jednostavno obavještavati. Tako će se unutar jedne baze moći slati određene mailove određenoj sekciji i obrtnici će moći imati na jednom mjestu sve podatke o sastancima sekcije, važnim obavijestima i sličnim stvarima. Sve će biti transparentno i dostupno jednim klikom miša. Tako bismo omogućili obrtnicima da imaju sve na jednom mjestu, a samo Udruženje ne bi imalo trošak printanja, slanja poziva i gubljenja vremena na nešto što se može napraviti puno efikasnije. Osim toga, odmah se može dobiti i povratna informacija od obrtnika kroz napisane komentare u bazi i tome slično. Također, korisnici izvana će moći pregledavati popis obrtnika, a interno će članovi udruženja moći koristiti bazu za svoje potrebe. HOK će razvrstati sekcije, a mi moramo naći način za ubacivanje u našu bazu i očekuje se da bi kroz 4-5 mjeseci stvar bila gotova. Tako bi Udruženje obrtnika Samobor bilo prvo udruženje s takvim sustavom.

 
29.08.2008.

Neobičan kukuruzni klip na polju u Bobovici idealan za sezonu kiselih krastavaca

Muško, a trudno

Neobičan kukuruzni klip na polju u Bobovici idealan za sezonu kiselih krastavaca

Kako ne bismo iznevjerili nepisano pravilo onoga što se u novinarskom žargonu naziva "sezona kiselih krastavaca", posjetili smo u ljetnim danima polje Pavla Jednara iz Bobovice. Naime, taj nas je vitalni umirovljenik, nekadašnji zidar i aktivni vatrogasac, pozvao na svoje polje kako bismo ovjekovječili neobičan poljoprivredni trenutak – umjesto na uobičajenim mjestima na kojima izbijaju klipovi, na Jednarovom kukuruzištu klipovi su izrasli na samom vrhu biljke.

– Tako nešto još nisam vidio u svojim godinama bavljenja poljoprivredom, a kad sam se još raspitao kod drugih rekli su mi da se i oni ne sjećaju takvih slučajeva. Odnosno, da se to zna dogoditi jako rijetko, što su mi potvrdili i agronomi koji su se također čudili ovakvom izrastu – objasnio je Jednar pokazujući pritom "čudan" kukuruz, sliježući ramenima na pitanje koji bi mogao biti razlog takvom rastu.

- Rekli su mi da je rast klipa na tom mjestu čudan zato što se na vrhu kukuruza nalaze muški cvjetovi pa me to podsjeća na ono što smo čitali nedavno u novinama o muškarcu koji je ostao trudan – kaže Jednar.

Kukuruz smo tako fotografirali i stavljamo ga na ove stranice čekajući da neki Mulder i Scully objasne što se to događa u kukuruzištu Pavla Jednara.

K.S.

 
29.08.2008.

Predstavljamo samoborske obrtnike: Zoran Legac vlasnik je Feroimpexa

Život u realnom sektoru - proizvodnji

Predstavljamo samoborske obrtnike: Zoran Legac vlasnik je Feroimpexa

Iako je obitelj Legac svoj prvi obrt otvorila u Novom Zagrebu još 1976. godine, obrtnički put ove obitelji, koja je iz male bravarske radionice za proizvodnju vijaka i opruga stvorila moderno poduzeće, neraskidivo je povezan sa Samoborom. Naime, sjedište Feroimpexa je u Lugu Samoborskom gdje je Zoran Legac sa svojom obitelji i suradnicima stvorio europski prepoznatljivo ime. Feroimpex je u vrhu hrvatskog gospodarstva kad se uzmu u obzir rezultati koje postiže u odnosu na broj zaposlenih, a gotovo kompletna proizvodnja ležajeva za automobilsku i željezničku industriju namijenjena je isključivo inozemnom tržištu. Osim uspješnim vođenjem Feroimpexa, Zoran Legac se aktivno uključio i u rad Udruženja obrtnika Samobor, dopredsjednik je Udruge slobodnih zona Hrvatske te član Vijeća metalne industrije Hrvatske gospodarske komore, a za svoj rad već je nekoliko puta nagrađen od struke. Posljednje u nizu priznanja stiglo je iz Samobora pa će tako Zoran Legac na Dan grada primiti i godišnju nagradu Grada Sambora.

- Priznanje sredine u kojoj radite, kao što je ovogodišnja nagrada Grada Samobora, sigurno ima posebnu vrijednost?

- Moram reći da sam primio tu odluku s iznenađenjem. Sigurno ima puno ljudi koji su to zaslužili više nego ja, ali, u stvari je to priznanje radu cijele familije i svih naših djelatnika. Možda sam ja samo bio jedan od istaknutijih u tome svemu.

- Kao vlasnik Feroimpexa godinama ste u metalskoj struci. Je li ulazak u taj posao prije više od 20 godina bio plod želje ili nastavak obiteljske tradicije?

- Od početka smo krenuli obiteljski u taj posao. Imali smo, naravno, svoje uspone i padove. Krenuli smo s metalskom strukom, možda zbog toga što su i moja i suprugina familija bile u metalskoj struci. Moj otac je bio profesor elemenata strojeva u školi u Držićevoj, a suprugin otac je bio obrtnik metalske struke, tako da je to možda prevagnulo u odluci. Uglavnom, metalska struka je vrlo složena i treba puno raditi da se nešto napravi, pogotovo u ovim turbulentnim vremenima.

- Počeli ste u vrijeme socijalizma i dogovorne ekonomije, međutim, napravili ste uspješnu tranziciju s dolaskom kapitalizma i tržišne ekonomije. Na koji način?

- Bilo je to razdoblje u kojem su mnogi posustali. Prvo, jer je bila potrebna promjena programa zbog tržišta, obzirom da je tržište prije bila cijela bivša država, a onda se to promijenilo. Drugo, bila je potrebna promjena sustava u okviru svake male radionice. Tada je maksimum bio 7 radnika, a uz posebnu dozvolu moglo se imati dodatna 3. Međutim, vi danas na svjetskom tržištu s 10 radnika ne možete puno ponuditi. Znači, morate izgraditi nekakvu malu industriju. Prelazak iz manufakture u industriju je vrlo, vrlo složen. Tako da su u obrtima uglavnom ostale uslužne djelatnosti, što je i logično, a proizvodne djelatnosti, osim specijalista koji su ostali, su ili prešli u manufakturu ili su nestali s tržišta.

- Kako naći taj balans, granicu između preambicioznog plana i ostanka bez posla?

- To je pitanje svih pitanja. Tu trebaju svi faktori biti zadovoljeni. Morate imati puno rada iza sebe, a naša struka posebno je bazirana na dugoročnosti, uz duge korake i velike brojke. Također, morate biti svjesni da se nosite s permanentnim rizikom, a morate imati i nešto sreće. Ali, ako se to sve poklopi, uz jako dugoročni rad možete i nešto napraviti.

- Standardno je pitanje kada govorimo o obrtništvu, a posebno o proizvodnji, pitanje radne snage?

- Da, problem radne snage je stvarno velik problem, jer je nema ni po strukturi niti po broju. Mi sada pokušavamo sa Zavodom za zapošljavanje napraviti neki program prekvalifikacije, ali treba vidjeti koliko će to uspjeti. Sama kvalifikacijska struktura je izuzetno loša, a strukovne škole godinama proizvode vrlo malo djelatnika metalske struke. Samobor je imao nekoliko razreda metalske struke, a sada učenika gotovo pa i nema. Problem je ozbiljniji nego što ljudi misle. Isto tako je i na fakultetima. Sa strojarstva izlazi vrlo malo ljudi i oni su odmah zaposleni. Prekvalifikacija pak nije adekvatno organizirana. Mislim da postoji općedruštvena klima koja se mora mijenjati na način da ljudi gledaju na kreativitet proizvodne djelatnosti, a ne da ju promatraju kao balast. Kafići i glamur stvaraju tek iluziju realnog života. Realni život je ipak u realnom sektoru, a realni sektor je proizvodnja. Tu treba promijeniti negativno poimanje tog posla, treba propagirati da se i u njemu može stručno i kreativno raditi i da se bogatstvo budućnosti može stvoriti u toj djelatnosti, ali da se to neće dogoditi odmah, ne na kratki rok, od danas do sutra. Ne možete se obogatiti u našoj struci, ali možete dobro živjeti.

- U proizvodnji, znači, nema lake zarade?

- Proizvodnja je 5-6 puta složenija od bilo kakve trgovačke aktivnosti ili jednostavnijih uslužnih djelatnosti. Ona obuhvaća sve elemente i kompletno zakonodavstvo prelazi preko proizvodnje. Nažalost, danas zakonodavstvo i državni aparati ne prate te zahtjeve proizvodnje, nisu adekvatan servis. Imate situaciju da gubite energiju na određene administrativne prepreke i više vremena provedete na tome nego na radu proizvoda, što je apsurdno. To je ono što se na državnom nivou mora riješiti, ali sudeći po tome kako se radi, nažalost, to sve ide presporo.

- Hoće li približavanje EU situaciju poboljšati ili će dodatno zakomplicirati stvari?

- Mi smo dosta upućeni u to, obzirom da radimo za izvoz i imamo iskustva s europskim zakonodavstvom. Naime, izvozimo 99% naših proizvoda i tu je konurencija vrlo brutalna, jer vam je faktički konkurencija cijeli svijet. Priče o skupom, ali kvalitetnom proizvodu ne stoje. Prava istina je da moraš ponuditi jeftin i kvalitetan proizvod, ako želiš konkurirati. I drugi rade isto tako jeftin i kvalitetan proizvod i to je borba za opstanak. No, zakonodavstvo Europe je isto izbirokratizirano i vrlo složeno, ali funkcionira precizno i pedantno. To znači da ako ispunite određene uvjete i pratite postupak za određeni posao imate garanciju da ćete ga i dobiti, što kod nas nije slučaj. Kod nas ima previše diskrecionih prava, previše raznih tumačenja zakona, ima previše sukoba zakona jednih s drugima, sudstvo je takvo kakvo je...

- Planovi za Feroimpex?

- Feroimpex je narastao na 220 ljudi i ja vidim da nije dosegao onaj svoj kapacitet koji bi mogao. To je velik rizik, jer morate imati zaposlene sve te ljude u kontinuitetu. A to znači da ne možete živjeti od narudžbe do narudžbe, od ad hoc poslova. Hrvatska je premalo tržište da bi se to moglo osigurati, barem u našoj branši. Nema stabilnog tržišta u Hrvatskoj i zbog toga je industrija u takvom stanju kakvom je. Znači, mi smo se morali vezati uz svjetsko tržište, to jest uz velike sisteme koji možda imaju manje cijene i nose neke druge rizike, ali ipak daju stabilnost u zapošljavanju. Vrlo se teško probiti na tim tržištima, ali daje se ipak nekakva sigurnost. Razvojem kompanija za koje mi radimo i mi moramo pratiti taj razvoj. Vjerujem da će Feroimpex u ovom obliku ići u daljnji razvoj, možda na 300-350 djelatnika. A što će biti dalje, teško je reći. Možda neka nova akvizicija u drugim dijelovima Hrvatske.

Kruno Solenički

 
29.08.2008.

Svatovi u kočijama došli iz Bobovice i prošli Samoborom

Vjenčanje pod grivom hrvatskih posavaca

Svatovi u kočijama došli iz Bobovice i prošli Samoborom

Da je Samobor prava turistička meka i jedno od najpoželjnijih mjesta za vjenčanje to već znaju svi, kao i to da snažni automobili i limuzine nisu više "in". To shvaćaju mnogi, a da se vjenčanje iz snova može ostvariti, to znaju mladenci Maja Čiček i Nenad Koletić.

Juro Čiček upravo takvo vjenčanje organizirao je svojoj kćeri Maji i uz pomoć svojih prijatelja iz Udruge uzgajivača konja s pet prekrasnih konjskih zaprega dovezao mladence iz Bobovice u samoborsku crkvu sv. Anastazije da svoju ljubav okrune svetim brakom.

U ovoj prekrasnoj svatovskoj povorci konjskih zaprega našle su se dvije kočije iz Zagreba s po dva konja pasmine hrvatski posavac, jedna kočija iz Varaždina s dva lipicanca, jedna kočija iz Dubravice s dva hrvatska posavca i kočija Jure Čička s dva hrvatska posavca.

Inače, Juro Čiček, vlasnik i osnivač Poljoprivrednog gospodarstva Čiček iz Bobovice, jedan je od licenciranih i priznatih uzgajivača konja pasmine hrvatski posavac. Tako je sa svojim konjima sudjelovao na raznim takmičenjima i priredbama.

Treba spomenuti da je 23. travnja, na izložbi konja u Velikoj Gorici, njegova kobila Žana osvojila drugo mjesto, a pastuh Ljuban prvo mjesto, 12. lipnja, na središnjoj izložbi Saveza uzgajivača konja pasmine hrvatski posavac u Martinskoj Vesi, u kategoriji od 96 licenciranih grla, konj Ljuban osvojio je četvrto mjesto, a konj Ričko šesto mjesto.

19. lipnja, na državnom natjecanju u Kloštar Ivaniću, konj Ljuban je ponovno bio četvrti, a Ričko šesti. U Kloštar Ivaniću je uzgajivač Čiček sudjelovao i svojom kočijom te je uz najpoznatijeg "farmera" Jožu, Ivanićem provozao "farmere" Nove TV. Svojom kočijom sudjelovao je i na blagoslovu i otvorenju kapelice u Osunji, gdje je bio Crkveni odbor Zagrebačke nadbiskupije.

Mladenci su svoju svečanost nastavili tradicionalnom svadbenom večerom do ranih jutarnjih sati, a mi im želimo puno sreće i ljubavi u braku, Juri Čičku mnogo uspjeha u daljnjem radu i uzgoju konja, a za njih, konje, se ne brinemo, jer neizmjerna ljubav prema konjima i ovoj plemenitoj hrvatskoj pasmini traje već naraštajima i sigurno će se nastaviti.

Zdenko Jednar

 

Samoborci kod Maharishi Swami Dev Murtija, 105 godina starog mudraca s Himalaja

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - informatički stručnjak Goran Laušin, vlasnik obrta IT Projekt

Neobičan kukuruzni klip na polju u Bobovici idealan za sezonu kiselih krastavaca

Predstavljamo samoborske obrtnike: Zoran Legac vlasnik je Feroimpexa

Svatovi u kočijama došli iz Bobovice i prošli Samoborom

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002