Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Za nevjerne Gizničane

Evo te fotke

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)

Ljetno vrijeme idealno je za stvari poput malog heraldičkog kutka na stranicama Glasnika

Jedni šaraju, drugi stvaraju

U ovomjesečnom izboru radova - grafita naših mladih sugrađana, nekoliko redaka posvetit ćemo još uvijek svježem uratku koji dočekuje sve one koji su u Samobor naumili ući kroz Svetonedeljsku ulicu. Putnike namjernike, ali i žitelje ovoga grada, plavetnilo s pročelja zgrade u Južnom naselju upoznaje/podsjeća na činjenicu da u Samoboru postoji solidna baza simpatizera NK Dinama s naglašenom lokalpatriotskom komponentom.

Elementi poput branič-kule, hrvatskog i Dinamovog grbovlja te tekstualni dio kompozicije nastali su praktički u jednom danu, nakon što je nekih mjesec dana čista plava podloga izazivala znatiželju susjedstva koje nije bilo sigurno radi li se o slučajnom izljevu boje, umjetničkom performansu, želji stanara zgrade da si uljepšaju životni prostor ili nečem daleko teže domislivom. Nakon što su marljvi i likovno navudreni Bad Blue Boysi ucrtali zamišljene slike, enigma je riješena, dakle, na slavu imena Dinama i njegovih navijača.

Sličnim, ali manje umjetnički razigranim putem svojih samoborskih kolega, krenuli su i mladi iz Farkaševca. Obzirom da smo na stranicama Glasnika već posvetili određeni prostor činjenici da su Farkaševčani ukrasili pročelje svog društvenog doma (odnosno prostorija stare škole), samo ćemo kratko podsjetiti da je trudom mladih Farkaševca nacrtan, kaže objašnjenje, hrvatski grb iz 17. stoljeća. A kao dodatni edukacijski sadržaj estetskoj komponenti tu je i natpis "Farkaševec", tako da svi oni koji su do sad ovo mjesto izgovarali kao Farkaševac budu sigurni kako su promašili samoglasnik na kraju.

Kako se na opisane primjere, koliko nam je poznato, do sada nitko nije žalio, a obzirom na nedavne nesuvisle pokušaje zasad neidentificiranih grupa da svojim grafitima "ukrase" mjesta koja za to nisu primjerena (Kalvarija, župna crkva, Stari grad...), lijepo je za promjenu vidjeti da grafiti ne moraju nužno završiti u sferi crne kronike i spominjanja vandalizma.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (21)

Predstavljamo samoborske obrtnike - Pekarnica Nikl iz Ruda

Samo friško i "domače"

Kad se u Samoboru izgovori riječ "nikl" veća je šansa da će prva asocijacija biti pekarska, a ne metalska. Zasluga je to Pekarnice Nikl, odnosno Ane Nikl i njenog supruga, koji su, po povratku u Rude iz Njemačke krajem 70-ih, odlučili svoju ljubav prema pekarstvu pretočiti u samostalni obrt. Danas je pak Pekarnica Nikl za mnoge sinonim za rudarsku greblicu, najpoznatiji slani kolač ovoga kraja, kojega se, uz obilje ostalih domaćih pekarskih proizvoda, može naći u Rudama 352 i u Samoboru, na prodajnom mjestu u potezu između Trga i tržnice (iza Samoborske banke).

- Kakvi su bili počeci Pekarnice Nikl?

- Počeli smo 1978. godine kada smo u Rudama otvorili pekarnicu. Tada su bila druga vremena, nije bilo toliko pekara kao danas. U cijelom Samoboru nas je bilo samo troje pa je posla bila jako puno i super nam je krenulo. Eto, već smo 30 godina u tom poslu. Vremenom smo se i širili pa danas imamo 11 zaposlenih, opskrbljujemo dosta dućana, lokala, imamo svoj prostor u Rudama i Samoboru.

- Znači, opstali ste unatoč pekarskom bumu koji se dogodio sredinom 90-ih? Kako?

- Naravno, situacija se u odnosu na naše početke dosta promijenila. Konkurencije je bilo sve više pa smo se opredijelili za domaće proizvode. I inače sam veliki protivnik tih novih, industrijskih kruhova koji su preplavili tržište. Zato smo se mi odlučili za domaću ponudu i baš zato smo zadržali posao i kupce, a čak bi se trebali i proširiti. Puno je tu pomogao i kiosk u Samoboru, kojeg drži moja kćer, tako da se naši domaći proizvodi nude i u samom centru.

- Najtraženija je, pretpostavljam, rudarska greblica?

- Da, ljudima se ona stvarno dopala, jer se radi o autohtonom proizvodu, napravljenom onako kako je i nekada bio pripreman. Specifičan je za Rude, za rudnike i postoji kod nas posebna veza s tim kolačem. Sjećam se još kako je moj tata, kad je išao u rudnik na posao, sa stola uzimao lampu karabitericu i greblicu i otišao raditi. Kolač je baš specifičan, jer se radi o zanimljivoj kombinaciji sira i oraha, što se ljudima dopalo. Ima sada greblica i sa "zelenjem", što se znalo i prije raditi, pa se tako stavljala metvica, špinat ili blitva, a to isto dobro ispadne. Sve u svemu, jako je puno narudžbi, a ljudi su čak počeli greblice nositi doma, kao što to rade s kremšnitama. Možda zato što mogu vidjeti da se ona peče na licu mjesta, pa je to prednost. Često greblicu naručuju kao poklon ili za razne fešte i stvarno je super prihvaćena.

- Ostatak ponude u Pekarnici Nikl je također "domači"?

- Pečemo i razne štrudle, na primjer od jabuke ili sira, sve svježe, sve friško. Isto je i sa štruklima ili palačinkama sa sirom. To je sve domaća hrana, a tjedno potrošimo oko 250 kg svježeg sira, kojeg friško dovozimo iz Zeline. Ljudi to cijene i prihvaćaju. Ne koristimo aditive, njih izbjegavamo, pa se možda i zato naši proizvodi toliko prodaju. Uglavnom, inzistiramo na domaćim, starinskim proizvodima koji su, eto, jako dobro prihvaćeni i koji se rade kako smo naučili od naših. Greblicu je radila moja baka, ona je naučila moju mamu, a sada isto tako i ja radim.

- Cijela obitelj je uključena u posao?

- Skoro svi. Muž pomogne koliko može sa strojevima, sin je u proizvodnji, jedna kćer je u kiosku u Samoboru, a druga je u Zagrebu, ali se ne bavi pekarstvom. Mislim da će sin i kćer preuzeti na kraju sav posao, jer je meni već polako došlo vrijeme za odmor. Naporno je to, jer radi se i noću i vikendima. Posao je to koji se uvijek radi.

- Kakva je situacija s radnom snagom?

- Najbolji pekar je onaj kojega vi sami izučite. Nema veze ima li struku ili nema, nego je najbitnije da čovjek želi raditi i da prihvaća ono što ga želite naučiti, jer u svakoj pekari je drugi sistem. Imamo ekipu domaćih ljudi koji su zadovoljni. I ja sam zadovoljna i mogu reći da nemam problema s ljudima.

- Spomenuli ste i novo širenje posla?

- Razmišljali smo o tome da bismo možda otvorili prodajno mjesto i u Zagrebu, ali to je dosta komplicirano za organizirati. Trebali bi u tom slučaju vjerojatno i neku hladnjaču radi transporta i još dosta toga. Vidjet ćemo. Ovisi o sinu hoće li prihvatiti i nastaviti to naše razmišljanje. Inače, već i sada nas baš Zagrepčani dosta traže, ne samo greblicu, nego i razne gibanice, orehnjaču, makovnjaču... Traženi su, naravno, i sezonski proizvodi kao što su krafne koje također radimo po domaći.

- Kad već spominjemo sezone, ovo su definitivno "udarni" dani za greblicu, obzirom na Dane rudarske greblice koji se u ovo doba godine tradicionalno održavaju u Rudama.

- Naravno, najviše je posla oko Rudarske greblice. Samo za nju smo naručili 500 kilograma sira za dva dana fešte. To je ogromna količina, ali se sve pojede.

- Svake se godine na Greblici nagrađuje kuharica koja pripremi greblicu najsličniju rudarskoj. Imate li neki savjet za one koji se spremaju okušati u spravljanju?

- Recept je već dobro poznat, nema tu nikakvih tajni. Ali, zanimljivo, moja mama nikad nije radila po receptu. Stavila bi brašna, vrhnja i jaja po osjećaju i to bi bilo tijesto. Jasno, ako stavite više vrhnja ili margarina onda je tijesto bolje, ali to onda i nije greblica kakva je bila. Nekad su tijesta bila škrta, a kad ga vi napravite da bude prhko, onda to nije to. Greblica mora biti specifična, slična greblici kakva je nekad bila, a za to je najbitniji osjećaj.

Kruno Solenički

Okvir

Kaj su jili naši stari!

Kaj su jili naši stari,

Zakaj su tak bili zdravi,

Kaj su jili?

Se domače,

Zlevku, paprenjak, štrukle, greblicu

I kukuruzni kruh su jili,

Pa si jen gemištek spili,

Zato su tak zdravi bili!

Ni bilo integrara,

Kak se to gospodski reče,

Nit ni bilo aditivov,

Ki se danes vu kruh meče.

Samo mela črno-bela

Za večeru

Žganci puna zdela.

To su naši stari jili,

Zato su tak zdravi bili!

Ana Nikl

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)