Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U Osunji se 25. svibnja obilježava 475. godišnjica 3. seobe uskoka na Žumberak

Seoba u obnovljenoj kapelici

Povodom 475. godišnjice 3. seobe uskoka na Žumberak u Osunji se 25. svibnja priprema velika proslava. Ona će biti održana u i oko novoobnovljene kapele svetog Nikole i po dobrom žumberačkom običaju ponudit će zanimljivu crkveno-svjetovnu kombinaciju. Kako nam je najavio prečasni Mile Vranešić program u Osunji počinje u 11 sati ophodom oko kapele i svetom liturgijom koju će predvoditi mladomisnik Gorazd Bastašić uz propovijed dekana žumberačkog Željka Paića. Potom slijedi Akademija, tijekom koje će o uskocima i Križevačko-marčanskoj biskupiji govoriti Nikola Nino Kekić, nastupit će KUD Marko Vukasović te će se blagosloviti korisnike vozila i prijevozna sredstva. Potom slijedi pučko veselje, a u 16 sati moleben na čast Presvetoj Bogorodici. Naravno, ovom prilikom dodijelit će se zahvalnice zaslužnima za obnovu kapele.

- Priprema za obnovu kapele, koja je srušena prije 350 godina, trajala je 10-ak godina, no sadašnja akcija počela je prošle godine u listopadu i iznimno velikim zalaganjem samih mještanja Osunje i njihovih prijatelja obnova je završila relativno brzo. Mještani su dali ogroman doprinos dobrovoljnim radom i novčanim sredstvima, a znatno su pomogli i lokalna samouoprava, Komunalac i Hrvatske šume – naveo je Mile Vranešić zaslužne, uz zahvalu svima koji su pomogli obnovi kapele svetog Nikole i omogućili veliko slavlje u Osunji 25. svibnja.

K.S.

Nastupa i KUD Marko Vukasović

Na proslavi povodom obilježavanja 475. godišnjice 3. seobe uskoka na Žumberak predstavit će se i jedno sasvim novo kulturno-umjetničko društvo – KUD Marko Vukasović. Riječ je o KUD-u iz Samobora, koji je osnovan u veljači i okuplja Žumberčane s ciljem očuvanja žumberačke baštine.

- Ovaj KUD obuhvaća šire područje Grada Samobora gdje je poprilično Žumberčana koji su disperzirani i često se niti ne poznaju, iako dolaze iz istog kraja. Iz tog razloga, da očuvamo nešto što je bilo ugroženo u smislu identiteta, došla je inicijativa iz naše grkokatoličke crkve da se osnuje KUD Marko Vukasović. Naziv nije slučajno izabran, jer i mi želimo, kao Vukasović, nastaviti vrijednost kulturnog stvaranja u ovom gradu i biti prepoznati po tome. Nalazimo se na samom početku, organizirani smo u 9 sekcija, a planiramo proširiti naše članstvo i nadamo se da ćemo uskoro dobiti prostore od Grada – ukratko je predstavio novi samoborski KUD njegov predsjednik Tomo Gvozdanović.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

DZ Smješak oduševio u Velikoj Gorici

Najavili CD i dolazak dogodine

Raspjevana delgacija Dječjeg zbora Smješak nastupila je u nedjelju, 11. svibnja, kao gost na Proljetnom sajmu u Velikoj Gorici. "Smješkići" su, pod vodstvom Vesne Radinčić, nastupili uživo te tako najavili svoj novi CD koji je još u fazi snimanja sa samoborskim tamburašima. Oduševljeni samom atmosferom te slatkišima i sokovima koje su za njih pripremili domaćini iz velikogoričkog Dječjeg zbora Zvrk, obećali su doći i dogodine i još jednom razveseliti posjetitelje sajma.

Kristina Perković

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Prigodna prodaja seljačkih proizvoda Zagrebačke županije u svibnju i lipnju

Jagode opet na Trgu

Tijekom svibnja i lipnja jagode su već postale prepoznatljiv proizvod na glavnom samoborskom trgu. I ove godine troje proizvođača s područja Samobora, članova Udruge proizvođača jagoda Zagrebačke županije, počelo je s prodajom ovog osvježavajućeg i delikatesnog voća. Riječ je o županijskom programu pod nazivom Seljačka tržnica, kojem je cilj približavanje vrhunskih poljoprivrednih proizvoda građanima s ovog područja. No, da bi se jagode našle na štandovima potrebno je deset pa gotovo i 11 mjeseci posvetiti se njihovu uzgoju, od sadnje do berbe, a rezultati su često neizvjesni zbog vremenskih neprilika. Prve domaće jagode (prema nedavnim istraživanjima zdravije su od uvoznih) sada su spremne naći kupce i završiti na stolovima po povoljnijim cijenama. Njihova prodaja trajat će, prema planu, do 20. lipnja.

M.Š.

FOTO: Branko Tomašković iz Pavučnjaka

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Na 3. Japetićevom pohodu sudjelovalo stotinjak planinara

Japetić jučer, danas i zauvijek

Stotinjak planinara HPD-a Japetić i gostiju obilježilo je u nedjelju 85. godišnjicu društva 3. Japetićevim pohodom. Na žalost, zbog lošeg vremena i istovremenog odvijanja nekoliko pohoda i proštenja, nije bilo više sudionika pohoda koji je vodio od Samobora preko Vrhovščaka, Medjama, Gradišča, Slanog Dola i Velikog Lipovca do Šoićeve kuće. Ukupno sa zadržavanjima put je trajao 7 sati hoda.

Na startu je pohodnike pozdravila zamjenica gradonačelnika Marica Jelenić, a ružicu je zataknula i dugogodišnja članica društva pjesnikinja Ranka Novosel.

Samoborski muzej dao je temelj priredivši izložbu "Japetić kroz povijest" s vrlo vrijednim dokumentima. Nakon ure vremena hodanja sudionici pohoda stigli su do Mejama, koje su geomorfološki kraški fenomen. Kako su nastale objasnio je ing. Hrvoje Malinar.

Sljedeće mjesto zadržavanja je bilo Gradišče, mjesto gdje je prije 85 godina začeta ideja o osnutku HPD Japetić. Bratovština sv. Filipa i Jakova omogućila je pogled u unutrašnjost prekrasne kapelice. Centralno mjesto dogođanja bila je klet obitelji Belak u kojoj se prije 85 godina sastalo devet Samoboraca i donijelo odluku o osnivanju Japetića.

Svečanost je uveličala, a brege oživjela, pjesma grlica VA Samoborke TD Ferdo Livadić, koje su ujedno i članice društva. Vrijedne članice Japetića ispekle su kolače i njima, umjesto torte za rođendan društva, počastile sudionike pohoda. U tom kratkom povratku u prošlost položen je i vijenac na spomen ploču. Jedva se odvojivši od kolača i zanosne pjesme, put je nastavljen do Eko centra Slani dol u upravnoj zgradi PP Žumberak-Samoborsko gorje, još jednog mjesta kojem edukacija nije strana. Nakon kratke edukacije, tu se posegnulo u ruksak i izvuklo nešto za prigristi. Domaćin, ugostiteljski obrt Florijan, počastio je sudionike pohoda greblicom. Predzadnje mjesto zadržavanja je bila planinarska kuća HPD-a sv. Patrik u izgradnji, na ulazu u Cerinski vir.

Poslije 16 sati, pomalo umorni, ali zadovoljni, planinari su se spustili u Šoićevu kuću. No, poznavajući zdrav i veseo duh planinara time nije sve završeno. Uz pjesmu i ples završeni su pohod i obilježavanje godišnjice društva. Veliku pomoć u organizaciji pružila je i stanica GSS-a Samobor.

Darko Dömötörffy

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Predstavljamo samoborske obrtnike - Antun Filipec, proizvođač bermeta

Od narodnog lijeka do Filipčevog bermeta

Samobor i bermet, bermet i Samobor, jedno bez drugoga ne ide. Već skoro 200 godina nadopunjuju se u jednoj priči koja je danas prepoznatljivija nego ikad – ovo aromatično vino rubinsko-crvene boje i specifične, raskošne arome s naglašenom gorčinom postalo je praktički sinonim za grad čije ime s ponosom nosi. A drugačije niti ne može biti, reći će Antun Filipec, mladi nasljednik obiteljske tradicije spravljanja ovog plemenitog alkoholnog pića koje nosi i oznaku Izvorno Hrvatsko, jer posljednjih godina čine se i dodatni napori da se imidž bermeta podigne na još višu razinu. Tako je, na primjer, nedavno restauriran i dorađen obiteljski podrum u Stražničkoj 1a, kako bi osim samog kupovanja bermeta brojni posjetitelji Samobora imali prilike doživjeti i autentičnost prostora u kojem on nastaje. O inzistiranju na dvostoljetnoj recepturi i proceduri spravljanja, ponosu što se tradicija bermeta u obitelji Filipec nastavlja, te takozvanoj "francuskoj zabludi", porazgovarali smo s mladim gazdom Antunom Filipcem, za prijatelje Tonijem:

- Kakav je osjećaj naslijediti posao koji nosi gotovo 200-godišnju tradiciju?

- U proizvodnji bermeta sam zadnjih 10-15 godina. Već kao teenager sam počeo pomagati ocu u tome i vremenom sam sve više bio u to uključen, a zadnjih 3-4 godine većina poslova vezanih uz bermet je na meni. Inače, rođen sam u centru Zagreba, a ovdje sam samo provodio vikende i nisam imao jako puno dodira s agronomijom. No, preko bermeta sam jako zavolio ovaj posao, zanimala me priroda, tradicija, ta težina koju nosi bogata povijest koju imamo, a za koju neki put nismo niti svjesni koliko je ona zanimljiva ljudima koji dolaze izvana. Otkad smo uredili i podrum, ljudi dolaze i s oduševljenjem obilaze te prostore, sretni su što mogu vidjeti i doživjeti nešto što je tako tradicionalno i autentično. Postoji čak i nešto pomalo mistično u tome što radim isti posao, nastavljam istu tradiciju koju je započeo moj neki davni predak. Zato želim i volim to raditi i nadam se to razviti.

- Uhodan posao, ali i zahtjevan obzirom na razinu ispod koju treba održati?

- Da, držimo tu priču bermeta skoro 200 godina i njegova kvaliteta, ta tradicija, moraju biti konstantne, bez ikakvih oscilacija. Oko bermeta je jako puno posla, cijele godine ima nešto, počevši sa nabavkom sirovina, njihovom pripremom, jer se radi o 15-ak različitih sastojaka koje je potrebno detaljno pripremiti za proces dozrijevanja u bačvi. Zatim slijedi praćenje dozrijevanja, koje traje nekih 5-6 mjeseci, nakon toga treba voditi brigu o ambalaži, prodaji, samom komercijalnom dijelu... Radi se o jednom zaokruženom poslu koji nudi gotovo sve.

- Otkud sirovine?

- Dio vinograda je u našem vlasništvu, a dio grožđa i vina otkupljujemo od partnera s kojima radimo već godinama i od kojih otkupljujemo baznu sirovinu. No, treba reći da bermet, iako spada u specijalizirana, aromatizirana vina, posebnim čine drugi sastojci. Bermet nema toliko vinskih karakteristika, nego nam je vino samo bazna sirovina.

- Znači, konačni rezultat ne ovisi toliko o vinu?

- Da bi bermet bio dobar mora, naravno, imati dobru bazu, ali sama vinska godina može i varirati. No, kod bermeta se to ne smije osjetiti i zato je umijeće spravljanja baš u tome da se i neke lošije vinske godine na samom okusu bermeta i njegovoj kvaliteti nikada ne osjete.

- Što sve ide u bermet?

- Jedan od sastojaka je pelin. On bermetu daje dominantan okus, gorčinu. Ostali sastojci su suhe smokve, rogač, limun, naranča, klinčić, anis, vanilija, muškatni oraščić, cimet... Nešto od toga se melje, nešto se drobi... To se priprema nekoliko mjeseci i zajedno s vinom stavlja u bačve u kojima se događaju procesi važni za dozrijevanje, odnosno sljubljivanje.

- Kakav je trenutni kapacitet i kako je riješena distribucija?

- Sav posao je ručni i radi se o manjoj proizvodnji od par tisuća boca. Doduše, nama proizvodnja svake godine raste i iz godine u godinu sve više ljudi zna za naš bermet, poznaje okus (koji je specifičan pa ga ili volite ili ne) i voli taj osjećaj tradicije starih vremena koju nosi bermet. Ali, ne bismo išli na komercijalizaciju, jer bi to na neki način narušilo draž koju bermet danas ima kao piće i kao brend. Naime, ne želimo ići glavom kroz zid pa da se baš na svakom ćošku može naći bermet. Samobor je grad koji je poznat po bermetu, on je pokriven, kao i neka mjesta u bližoj i daljoj okolici - vinoteke, suvenirnice, dobri restorani, pojedine institucije... No, bermet je prije svega poznat kao autohtono piće jednog prelijepog gradića i savršeno se uklapa u tradiciju samoborske gastronomske ponude.

Kruno Solenički

Francuska zabluda

- Bermet i muštarda uvijek idu skupa, imali su i zajedničku priču o porijeklu vezanu uz dolazak Francuza u Samobor. No, radi se o "francuskoj zabludi"?

- Da, to je bitno znati, jer to ljude malo buni. Naš djed Joco počeo je prodavati bermet i muštardu nakon što mu je 1945. godine konfiscirana kožara. Bermet i muštarda su se u obitelji proizvodili i puno prije toga, ali samo za kućne potrebe, no, kako deda nije imao nikakvog prihoda krenuo je u komercijalnu prodaju. Kao što je poznato, receptura za muštardu datira iz vremena francuske okupacije Samobora iz vremena Napoleona, a Samoborci su na osnovu nje napravili svoju muštardu. Kako se uz nju uvijek spominje bermet onda se nekako "podrazumijevalo" da jedno i drugo dolazi od Francuza. I tako je to bilo godinama. Međutim, kada smo u Francuskoj predstavljali bermet kao dio baštine Francuza u Samoboru, oni su bili začuđeni, jer im bermet uopće nije bio poznat. A kako sam ja radio diplomski na temu bermeta, s gospođom Brekalo iz Samoborskog muzeja, otkrili smo da se takva vrsta pića proizvodila i puno prije boravka Francuza. U Samoboru su tada među učenim ljudima bili apotekari koji su izrađivali razne narodne lijekove, između ostalog i za želudac. A po recepturi se on radio od pelinovog vina, no, kako ono baš i nije nekog okusa dodali su malo šećera, pa rogača, smokvi i drugih sastojaka i tako se stiglo do bermeta. Jedan naš predak, Mijo Filipec, radio je kao ekonom u franjevačkom samostanu pa je vjerojatno od njega stigla receptura. Dakle, još od tih predfrancuskih vremena pa do danas mi radimo bermet.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)