Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Učenici škole Bertolta Brechta iz Nürnberga u posjetu Samoboru i školi Bogumila Tonija

Sačuvano prijateljstvo se razvija

Ono što je započelo ratne 1993. godine održalo se sve do današnjih dana i još se više proširuje i razvija. Riječ je o prijateljstvu i suradnji dvije škole – one Bertolta Brechta iz Nürnberga i naše samoborske Bogumila Tonija. Te 1993. godine učenici i nastavnici iz Nürnberga aktivirali su se u prikupljanju humanitarne pomoći za ratom ugrožena područja Hrvatske, a već od 1996. godine, po završetku rata, započela je suradnja u vidu međusobnih posjeta i razmjene učenika.

Nakon što su prošle godine učenici škole Bogumila Tonija boravili kod vršnjaka u Njemačkoj, ove je godine red bio da ih ugoste u svojoj školi u Samoboru, ali i pokažu tek dio ljepota Lijepe naše. Naime, gosti iz Njemačke osim Samobora moći će vidjeti Pulu, Brijune i Tuhelj. Svi su oni prvi put u Hrvatskoj, a osim u ovom studijskom putovanju, sudjelovat će i u raznim radionicama u školi, kako je to već i predviđeno HNOS-om. O tome će se pobrinuti voditeljica programa razmjene učiteljica Gordana Vrzić te profesorice Vesna Zoya i Vlasta Vandekar, kao i profesori iz stručnih predmeta koji će voditi pojedine radionice. Školu Bertolta Brechta predstavljaju Mecki Murau i Margot Keller.

Sve njih primili su u samoborskoj gradskoj vijećnici samoborski gradonačelnik Antun Dubravko Filipec, zamjenica gradonačelnika Marica Jelenić, pročelnik Damir Fabek, zamjenica predsjednika Gradskog vijeća Ivana Prohić i Ivan Kreutz. Čelni ljudi Grada upoznali su goste iz Njemačke s osnovnim podacima o Samoboru, dok je o povijesti suradnje dvije škole govorio ravnatelj škole Bogumila Tonija Krsto Mesić. Na dočeku i prijemu zahvalila je Mecki Murau.

Nakon službenog dijela uslijedio je i onaj manje službeni u kojem su gosti iz Njemačke imali i nekoliko pitanja o političkom ustroju Samobora.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Ema Burja, vlasnica Knjigovodstvenog servisa V.E.S.I.

Papirologija kao posao

Iako će neki reći da su pravi obrti isključivo oni koji se bave proizvodnim aktivnostima, dijapazon obrtničkih zanimanja obuhvaća puno više toga. Između ostalih, tu su i intelektualne usluge, a među njima istaknuto mjesto drži knjigovodstvo. Posao bez kojega niti jedan obrt ili poduzeće ne može uopće poslovati iziskuje ne samo stručnost i preciznost, nego je poželjno da se knjigovodstvo vodi kod onih koji se svojim radom dokazuju već godinama. Upravo je takav obrt Knjigovodstveni servis V.E.S.I. iz Šmidhenove 34. Iako postoji 3 godine, radi se o svojevrsnom nasljedniku knjigovodstvenog servisa Udruženja obrtnika Samobor. U njemu su zaposlene djelatnice koje već godinama surađuju sa samoborskim obrtnicima, a vlasnica obrta je Ema Burja, s kojom smo popričali o papirološkim temama.

- Od kada postoji V.E.S.I.?

- Obrt postoji od 1. siječnja 2005. godine, a iznjedrio se iz Udruženja obrtnika, jer smo prije radili kao njihovo knjigovodstvo. Sada nas je troje i tu smo od samog početka, a kolegica Vlasta, koja je bila s nama, otišla je u penziju. Inače, ona nam je u nasljedstvo ostavila svoje znanje, ali i dio imena novog obrta. Naime, naziv V.E.S.I. dolazi od imena kolegica – Vlaste, Eme, Snježane i Irene.

S nama su ostali brojni obrtnici za koje smo radili i prije. Neki su otišli u penziju, neki su došli novi... Ali, u principu, ostalo je najviše starih obrtnika, još iz vremena kada je Udruženje imalo knjigovodstvene usluge. Zapravo smo nastavili dalje s radom, ali kao samostalni obrt koji je u najmu u prostoru Udruženja obrtnika.

- Koje sve usluge nudi obrt?

- Usluga je prvenstveno knjigovodstvo, vođenje poslovnih knjiga za obrtnike. Doduše, naši klijenti često puta traže i neke usluge koje su izvan toga, razne savjete, iako savjete zapravo ne bismo smjeli davati. No, prije svega radimo knjigovodstvo.

- Radite i za poduzeća?

- Za sada ne. Imamo obrte koji imaju dvojno knjigovodstvo, a za raditi firme nas je premalo i prevelik je obim posla da bismo radili još i to. No, s vremenom, vjerojatno ćemo početi raditi i s tim klijentima.

- Koliko se razlikuje knjigovodstveni sustav za obrte od onih za poduzeća?

- Dosta je različito. Za obrte se kaže da je jednostavnije knjigovodstvo, a za firme je složenije. Vlasnicima obrta je jednostavnije, puno lakše raspolažu sa svojim sredstvima, nego firmama gdje uvijek postoji neki pritisak ili grč, jer je veća odgovornost. Kod obrtnika je ipak ležernije.

- Kažu obrtnici da im je papirnati dio posla najmanje drag.

- To je uvijek tako. Uglavnom im je od bilo kakvih papira muka. I u obrtu i u firmi. Kad im kažeš da donesu neki papir zna biti svega. A mi s druge strane volimo papire, to nam je posao.

- Koliko često se mijenjaju propisi?

- Nama se u knjigovodstvu baš i nije puno mijenjalo, jer većina obrazaca je već dugo ista i stope su već jedno vrijeme konstanta. Po zakonima, što se toga tiče, nisu puno "kemijali". No, što se tiče samih stvari unutar raznih struka, tu se obrtnicima u pojedinim strukama dosta zakomplicirao život zbog brojnih licenci. Ali knjigovodstveni dio je već neko vrijeme konstanta, da pokucamo o drvo.

- Kakva je konkurencija u vašem poslu, kako se izboriti za klijente?

- Konkurencije ima u svakom poslu, ali ako si kvalitetan i ako su ljudi zadovoljni s tobom ne treba se bojati konkurencije. Uglavnom se probijamo preporukom i mislim da je to i najbolji način. Nismo se do sada nigdje reklamirali.

- Problemi?

- Na primjer, što smo već spomenuli, volimo papire, ali njih stvarno ima sve više. Puno stvari za koje su rekli da će ih ukinuti - nisu, a s druge strane su ukinuli neke koje uopće nisu trebali. Umjesto toga uveli su nove stvari koje nama samo kompliciraju život. Ide se, kao, na internetske veze i elektroničko rješavanje stvari, a ne može se ništa bez poštambiljanog papira. To su banalne stvari, ali za svaku stvar sada treba papirnato objašnjenje, kao da smo u školi gdje je za svaki izostanak trebala ispričnica. Gubimo dosta vremena na stvari na koje ne bismo trebali. Najljepši dio posla je samo knjiženje, a to je na kraju i najjednostavnije, dok su sve ove popratne stvari teške. Dok se dođe do registratora i ukucavanja zna biti dosta muke i nepotrebnog gubljenja vremena. Toliko toga se non-stop gomila, a sve za isti broj ljudi.

- Pretpostavljam da najviše posla ima na početku godine?

- Imamo uvijek posla, ali je posebno puno u vrijeme poreznih prijava, od prosinca do veljače. Svaki mjesec ima svoje faze – krajem mjeseca su rokovi za PDV, pa idu termini za plaće, uglavnom stalno nešto. Onda se statistika sjeti da bi nešto trebalo napraviti za njih pa nam pošalju još malo papira, statističkih obrazaca koje isto treba napraviti na vrijeme.

- Planovi?

- Bolje je zadržati neku konstantu i za nas i za ljude za koje radimo, nego ići s nekim prevelikim planovima. Većim širenjem ne bismo se mogli toliko posvetiti ljudima. Dosta njih kaže da im se sviđa što mi popričamo s njima, što im se stvarno posvetimo. Godinama smo tu, s tim ljudima radimo i to je već i na nekoj prijateljskoj bazi. No, što se tiče planova, voljeli bismo imati vlastiti prostor.

Kruno Solenički

Specifična sekcija

- Jesu li i knjigovođe organizirani u strukovnu sekciju u UOS-u?

- Postoji sekcija intelektualnih usluga, ali ona baš ne radi. Nema nečega što bi nas povezivalo, kao što druge sekcije imaju sajmove i razna strukovna okupljanja i predstavljanja, jer je puno različitih zanimanja u sekciji. Tu su i prevoditelji, knjigovođe, informatičari..., a svatko od njih ima svoju problematiku koju je vrlo teško uskladiti s ostalima, jer se radi o specifičnim zanimanjima. Zato se dosta rijetko sastajemo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)