Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Novi samoborski mostovi

Ne bježimo od Gradne!

Samoborska Venecija, kako to gordo zvuči!

Samoborsko mostovlje nad Gradnom u centru Samobora mnogo je puta opjevano, preneseno na slikarska platna i zabilježeno fotoaparatom.

Samoborski su mostovi dokaz da su Samoborci oduvijek bili srođeni s potokom kraj kojeg žive, da od njega nisu bježali, već da su se na njegovim obalama ugodno osjećali.

U prilog ovoj tvrdnji ide jedna obnova već dotrajalog mosta na zapadnom ulazu na Vugrinščak i izgradnja jednoga potpuno novog, onoga kod mesarije Dr. Škobića.

A Gradna i dalje teče...

R.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Željko Grdović vlasnik Vilinskih jama

Porcije za gladne oči

Gostionica Vilinske jame, smještena u samom centru Grdanjaca, s pravom se može nazvati jednom od samoborskih gastro specifičnosti. Ne samo zbog tradicije spravljanja uvijek svježe pastrve (svojevremeno su održavane i Pastrvijade), nego i zbog porcija koje predstavljaju ozbiljan izazov za svačiji apetit. Odresci dužine jednog lakta redovito izazivaju nevjericu kod onih koji po prvi puta objeduju u ugostiteljskom objektu kojeg više od 40 godina vodi obitelj Grdović. Danas Vilinske jame nude i mogućnost održavanja svadbenih i inih svečanosti, kao i noćenja, a o tradiciji, sadašnjosti i budućnosti samoborskog ugostiteljstva i Vilinskih jama porazgovarali smo sa Željkom Grdovićem.

- Službeno, prema podacima koje sam našao, gostionica Vilinske jame djeluje od 1966. godine. Međutim, tradicija ugostiteljstva u obitelji Grdović je puno duža?

- Što se tiče samog obrta Vilinske jame, ja sam nastavio tradiciju obrta svog oca koji je utemeljitelj gostionice Vilinske jame u 60-ima. No, od nekakvih najranijih početaka išlo se prema ugostiteljstvu - od distribucije živog vapna, nakon čega smo imali kovačnicu i mlin kao i, kao što je to nekada bilo uobičajeno, seoski dućan s gostionicom. Tako je bilo do kraja 2. svjetskog rata, kada nam je dio toga oduzet tako da je pokojni otac 60-ih godina natrag otkupio objekt u kojem su danas Vilinske jame.

- Seoski dućan s gostionicom danas je pak ugostiteljski objekt najpoznatiji po gastro ponudi?

- Zadnjih 40-ak godina bavimo se suvremenijim ugostiteljstvom i od početaka smo odlučili ponuditi i jela, a s obzirom na našu lokaciju i blizinu ribnjaka početak smo zasnovali na pripremanju pastrva, što smo zadržali do danas. Međutim, kako kod nas kultura jedenja ribe nije baš na zavidnom nivou, bilo je normalno dopuniti ponudu pa tako danas raspolažemo suvremenom kuhinjom i nudimo nacionalna i internacionalna jela, i to čak 30-40 vrsta glavnih jela.

- Oni koji su bili u Vilinskim jamama sigurno nikada neće zaboraviti porcije koje se tamo nude. Kako se počelo s praksom nuđenja ogromnih obroka?

- Igrom slučaja imao sam iznajmljenu jednu gostionicu u Zagorju, bio je to Ribič u Velikom Trgovišću, koji je, između ostaloga, u svojoj ponudi imao i nešto veće porcije, odnosno normative, nego što je to bilo uobičajeno. Ja sam to uspješno savladao, nadogradio na svoj način i uvidio da upravo taj dio ponude ima određeni uspjeh kod gostiju kao svojevrsna posebnost zbog koje gost dolazi i vraća se. Mnogi ljudi me pitaju kako je moguće toliko pojesti, no, iskreno, u najviše slučajeva se te porcije zbilja pojedu, bez obzira na obilatost.

- A ako se ne pojede, spremi se za kući. Zanimljivo, primjetio sam da kod vas, za razliku od većine sličnih lokala, konobar uvijek ponudi i tu mogućnost?

- U početku su ljudi malo čudno gledali kad ih se pitalo tako nešto i skoro pa smo morali prisiljavati goste da ono što nisu uspjeli pojesti slobodno odnesu kući. Danas je to postalo sasvim uobičajeno i logičan je slijed našeg posluživanja gostiju. U svakom slučaju, uvijek se držim toga da se oko gosta treba maksimalno potruditi i sve što je platio mora i dobiti - kako kvalitetom tako i mogućnošću da odnese obrok kući. Moram napomenuti i da priprava tih "malo većih" porcija jela zahtijeva i nešto dužu pripremu, no gosti to kod nas prepoznaju i s time nema problema.

- U zadnje vrijeme postali ste prepoznatljivi i po organizaciji svadbenih svečanosti.

- Kod preuređenja Vilinskih jama, koje sada već traje 10 godina, jako smo vodili računa o svim standardima koje objekt koji želi organizirati takve svečanosti mora imati. Sve je urađeno u skladu s HACAP-om, koji će od 1.1. sljedeće godine biti obavezan standard za sve ugostitelje. Sada već četvrtu godinu radimo svadbe i mogu reći da smo uspjeli izgraditi određeni rejting, čak i šire od Samobora, tako da je posla sve više. Što se tiče zauzetosti sale, najinteresantnije su subote koje se prve popune i to po 6 i više mjeseci unaprijed. Trenutno smo u stanju primiti 400-tinjak osoba i ponuditi kompletnu uslugu.

- No, da se vratimo na gastronomski dio priče. Vilinske jame su nedavno bile i mjesto okupljanja samoborskih ugostitelja u sklopu projekta Samobor - grad u kojem se dobro jede?

- Mogu reći da smo se s osobitim zadovoljstvom uključili u taj projekt i edukaciju samoborskih ugostitelja, a taj naš prvi susret, gdje nam je prezentirano spravljanje tradicijskih jela na malo suvremeniji način, naišao je na izuzetno dobar odaziv samoborskih ugostitelja. Inicijativa Udruženja obrtnika Samobor i Pučkog otvorenog učilišta je stvarno odlična. Koliko čujem, u projekt će se uključiti i Grad, a odmah je dogovoreno da će se projekt svakako nastaviti, jer je to nešto što mi u Samoboru zaista zaslužujemo. Naime, Samobor i okolica od nekad su interesantna destinacija velikom broju Zagrepčana, a što se mene tiče i slovenskoj klijenteli, jer smo prepoznati kao destinacija gdje se može odlično pojesti. Mi, samoborski ugostitelji, što se tiče tih edukacija, istinski se trudimo da unesemo nešto novo i bolje u našu ponudu i jedan dio nas stvarno ima i volje i želje u tome ustrajati.

- To pokazuje i uključenje samoborskih ugostitelja u Salamijadu, koje je započelo prošle godine.

- Da, i u taj dio se sa zadovoljstvom uključujemo. Smatram da samoborski ugostitelji zaslužuju da svojom gastro ponudom poprate događanja koja se zbivaju na području našega grada. Bilo je nekih nezadovoljstava kod nas, jer kada bi se organizirala neka događanja taj dio ponude bi često radio netko tko nije iz Samobora, a mi smo, s druge strane, imali i imamo pregršt kvalitetnih i finih restorana koje su ljudi prepoznali i koje cijene. Pa se tako postavilo pitanje i zar je moguće da uz toliki broj kvalitetnih restorana mi nismo kadri zadovoljiti potrebe raznih lokalnih manifestacija?

- Što se Vilinskih jama tiče, u rad je uključena cijela obitelj?

- Tako je. Supruga Dubravka je 20-ak godina uključena u posao, moja mama je već više od 40 godina u našem obiteljskom ugostiteljstvu, a tu su i djeca koja, na moju sreću, pokazuju veliko zanimanje za taj posao i nadam se da će se ta naša ugostiteljska tradicija nastaviti.

- Dio tradicije jest i vaša veza s Udruženjem obrtnika. Vaš je otac, sjetit će se mnogi, bio svojedobno tajnik UOS-a, a i vi ste danas dosta angažirani?

- Moram priznati da sam s UOS-om vrlo zadovoljan i nadam se da će taj rad biti čak i bolji, za što je potrebna homogenizacija nas obrtnika. Da bi stvari bile uspješne u njih se mora uključiti veći broj obrtnika i iz toga proizlaze rezultati. Što se mene osobno tiče, aktivno sam uključen u rad Sekcije ugostitelja i uvijek podržavam svaku hvalevrijednu akciju, bez obzira na odricanja. U okviru UOS-a pokušavamo naći rješenja za neke naše probleme, pokušavamo neke naše zamisli sprovesti u djelo, jer neke od tih stvari bi svaki ugostitelj sam po sebi jako teško postigao, a mi ih ipak postižemo zajedništvom. Naša Sekcija je izuzetno kolegijalna, uz nesebičnu međusobnu pomoć i trudimo se biti maksimalno uključeni u rad Sekcije.

- Za kraj, kakvi su planovi što se tiče Vilinskih jama?

- Malo dalje od našeg ugostiteljskog objekta imamo posjed na kojem su ribnjaci pa se došlo do ideje da bi bilo dobro taj prostor prilagoditi komercijalnim svrhama, pogotovo u ljetnim mjesecima. Ideja nam je na tom dijelu urediti nešto u skladu s potrebama suvremenog ugostiteljstva. Što se tiče postojećeg objekta, on je sada u završnoj fazi s preuređenjem i dogradnjom, tako da će to u konačnici biti restauracija s mogućnošću iznajmljivanja soba. Inače, moram reći da sam posebno ponosan na činjenicu da su sve radove na ugostiteljskom objektu napravili ugledni samoborski obrtnici, a i 90% dobavljača nam je s područja Samobora. Jednostavno, cijenim i poštujem grad u kojem živim i smatram da za sve što nam je potrebno ovdje imamo potrebne kapacitete i kvalitetu. U mom slučaju radi se o kvalitetnim mesarima, vinarima i ostalim uslužnim djelatnostima, tako da slobodno mogu reći da je pravo zadovoljstvo raditi u gradu kao što je naš Samobor. Vidim samo bolju perspektivu, a trudim se i pridonijeti općem uspjehu.

Kruno Solenički

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)