11.03.2008.

Jedriličarski klub Samobor organizira prvi jedriličarski Samobor Cup s ciljem jačeg povezivanja Samobora i Staroga Grada na Hvaru

Gradovi prijatelji spojeni vjetrom

Jedriličarski klub Samobor organizira prvi jedriličarski Samobor Cup s ciljem jačeg povezivanja Samobora i Staroga Grada na Hvaru

Jedriličarski klub Samobor odlučio je krenuti u hvale vrijedan podvig, organizaciju jedriličarskog kupa kojim žele stvoriti prisnije veze između gradova prijatelja – Staroga Grada na Hvaru i Samobora.

Tom vizijom zacrtali su da bi jedriličarsko druženje dvaju gradova bilo održano od 21. do 24. svibnja, a da bi u sklopu događanja Samobor Cup bio iskorišten i kao prigoda za promociju Samobora i samoborskih poduzetnika na Hvaru. Stvaranju pozitivnog ozračja među građanima gradova prijatelja sigurno će pridonijeti i predviđeni popratni programi.

Okupljanje sudionika prvog Samobor Cupa započelo bi u srijedu, 21. svibnja, kada bi se iz Samobora organizirano išlo do Splita, odnosno u Marinu Kaštela. Samo jedrenje održalo bi se već iduće jutro kada bi se snagom vjetra krenulo prema Hvaru, a nakon dolaska u Stari Grad, na Trgu Petra Hektorovića, samoborska ekipa predstavila bi se građanima i turistima na štandovima s tradicionalnim samoborskim specijalitetima uz večernje proglašenje najboljih i nezaobilaznu ribarsku noć.

Petak, 23. svibnja, također bi ponudio jedriličarske aktivnosti uz sportsko jedrenje starigradskog kluba, a u kojem bi mogli sudjelovati svi zainteresirani. Prije odlaska predviđeno je upoznavanje sa znamenitostima Staroga Grada te susret zainteresiranih poduzetnika gradova prijatelja, da bi se nakon toga samoborska ekspedicija jedrilicama vratila do Kaštela i krenula kući.

Kako kažu u Jedriličarskom klubu Samobor, ciljevi Samobor Cupa su stvoriti tradicionalno jednogodišnje druženje između građana gradova prijatelja, povezati poduzetnike obaju gradova i popularizirati jedrenje kao sport i kao način provođenja slobodnog vremena u Samoboru. Stoga će Samobor Cup biti otvoren i za sve građane dobre volje koji se u cijelu ovu priču mogu uključiti putem kupnje karata. Troškovi karte uključivali bi najam plovila i večeru u Kaštelima, a cijena karte, bez subvencije Gradskog poglavarstva, iznosila bi oko 800 kuna po odrasloj osobi. Svi novi detalji vezani uz prvi jedriličarski Samobor Cup bit će objavljivani na stranicama kluba www.jks.hr, a uskoro kreće i snažnija promocija po samoborskim medijima, naravno i u Glasniku, tako da će svi zainteresirani za jedrenje i druženje sa Starigrađanima biti o svemu na vrijeme informirani.

K.S.

 
11.03.2008.

Keramika Librić obiteljski je obrt triju generacija samoborskih pećara i keramičara

Najbolje nas grije kaljeva peć

Keramika Librić obiteljski je obrt triju generacija samoborskih pećara i keramičara

Bez njih se nekada nije moglo – pećar je bilo redovit gost u brojnim kućama u vremenima kada se svijet grijao na drva. Sada su druga vremena, no obrt obitelji Librić ide dalje. Osim pećarstva rade i keramiku, a zahvaljujući stalnom inzistiranju Ivana Librića na kvaliteti odrađenog posla uspješno odolijevaju ne samo globalnoj plinifikaciji, nego i sivoj konkurenciji.

- Vaše zanimanje danas je rijetkost, a zanimljiv je paradoks da imate veliku konkurenciju?

- Konkurencija je dosta velika, jer, nažalost, u toj našoj struci većinom radi nekvalificirana radna snaga i to je ono što me najviše smeta. Nekada toga nije bilo toliko, a ono što je najgore to je uglavnom rad na crno, siva ekonomija. Pokušali smo utjecati na nadležne, ali bez uspjeha. Jasno da je to onda velika konkurencija, jer takvi nam skidaju cijenu i kvalitetu. Interesantno je da nitko neće učiti taj zanat, a svi rade keramiku. Zidari, maleri, svi. Ima puno "samoukih" i to je loše za nas koji normalno plaćamo sve doprinose i imamo prijavljene radnike i obrte.

- Gdje se može naučiti keramičarski posao?

- U Samoboru nema tog smjera. U Zagrebu je Građevinski školski centar, a kod nas POU ima večernje škole koje su za prekvalifikaciju pa ima par takvih koji su se prekvalificirali i položili ispit. Imam i jednog kolegu koji je naučio posao, položio ispit za prekvalifikaciju, otvorio obrt i normalno radi.

- Kakvo je stanje kod vas, u Keramici Librić? Koliko vas radi?

- Imam sina koji radi sa mnom i još jedan dečko koji je kod nas izučio posao, sad je već druga godina. Jedno četiri-pet radnika se u mojih 30 godina rada baš izučilo za taj posao, ovo sve drugo je "na crno" ili su samouki. A što se tiče pećara, toga uopće nema. Moj sin je jedini nakon 20 godina koji je izučio postavu i montažu kaljevih peći.

- Znači, pravi obiteljski obrt?

- Moj otac je počeo još 1941. On je učio zanat kod gospodina Kodrića. Ja sam počeo učiti 1967., na današnjem nogometnom stadionu NK Samobora, gdje je tada bio pogon za izradu kaljevih peći. Tu sam počeo prvu godinu, tako da sam naučio i proizvodnju, no baš tih godina su izašle na tržište uljne peći i posao je jako pao. Taj se pogon ugasio, a otac je otvorio svoj obrt 1967. godine. Tada sam učio od oca, naukovao i radio s njime do 1985. godine kad je on otišao u mirovinu. Od tada radim samostalno, da bi sin, treće koljeno, sve to naslijedio i počeo i on učiti. Od 1993. on radi sa mnom u toj struci. Kažem, on je jedini unazad 20 godina na ovom području da je izučio za pećara. A i keramičar je. Znači, 37 godina sam u struci. Još malo i nadam se da ću doživjeti mirovinu.

- Čime se sve bavi Keramika Librić?

- Bavimo se uglavnom pružanjem usluga, postavom kaljevih peći i pločica. Radimo sve vrste keramike, od svih vrsta pločica, mozaika, polažemo kamen, granit, mramor, oblažemo stepenice, stubišta, stepenice u kamenu, mramoru, granitu.

Danas se sve više traži preciznost, a pločica ima različitih veličina i dezena. Nekada se to radilo puno jednostavnije. Danas ima puno više zahtjeva i traži se da to radi čovjek koji je izučio taj zanat, jer ne može se to samo tako dobro napraviti.

- Ljudi mogu i sami izdizajnirati ono što žele?

- Radimo i po nacrtima. Imamo i svoje dobavljače za materijal, njih par koji nam dobavljaju keramiku i dizajnericu koja može na zahtjev kupca složiti kako je najbolje. No, uglavnom si ljudi sami zacrtaju kako žele. Mi većinom radimo po kućama i ugostiteljskim objektima.

- Radite i kamine.

- Da, radimo i kamine, ali, nažalost, od toga se baš i ne bi mogao obrt održati, jer je to većinom sezonski posao i radite samo u jesen kad počne sezona grijanja. Tada se traže kamini. Montiramo i nove kamine, preslagujemo stare kaljeve peći, servisiramo ih, čistimo, zidamo krušne peći, štednjake, samo što se to sve manje danas traži. Od kada su došle uljne peći, a sada i plin, taj se dio posla smanjio i ostao je sezonski i od toga se ne bismo mogli održati. Pogotovo što nemamo nikakve beneficije, nikakve olakšice, iako je to deficitarno i tradicijsko zanimanje. Šteta bi bilo da to zamre. Tko zna, možda će opet doći vrijeme da se peći budu radile još više, pogotovo kad se pogleda kako nafta ide gore. Uvijek svakome preporučam drva kao najbolje rješenje, jer kaljeva peć na drva je najbolja, najsigurnija i najzdravija toplina.

- Možete li izdvojiti neke veće poslove?

- Ima ih više. Bilo je dosta zahtjevnih peći, jer malo je koja isti tip, dakle kao i kod otvorenih kamina. Radili smo i restauraciju starih peći, industrijske pogone gdje smo postavljali kiselootporne pločice, radili smo pogon keksi i napolitanki u Krašu, Kutrilin na Žitnjaku, u Labudu smo radili pogone, veterinarsku stanicu Samobor, poslovnu zgradu Vodoprivrede...

- A u Samoboru?

- U Samoboru smo uredili dosta lokala - Restoran Dalmacija, slastičarna U prolazu, Ara, Pub, Hotel Livadić, Tin... Imamo dobre i stalne mušterije, pogotovo one koje žele da im se odradi dobar posao. Dakle, ima posla. Trebala bi nam još dva, tri čovjeka, samo što se ne može naći kvalificiranih radnika, jer nitko neće učiti, a oni koji znaju nešto to rade u fušu. Ne možemo zapošljavati one koji ne znaju posao, jer bi nam pao renome, a mi želimo zadržati kvalitetu. Šegrta nema, oni dođu na godinu dana pa kad vide da tu treba raditi brzo odustanu. Nema tu filozofije, nego se radi. Šteta. Ti učenici imaju mogućnost dobiti stipendiju, jer je to deficitarno zanimanje pa ih stipendira Grad Samobor, a i Udruženje obrtnika daje stipendije za takve učenike.

- Nema radnika, ali ima posla?

- Ne reklamiramo se puno, jer nas reklamira sam posao. Inače, zainteresirani se mogu informirati o nama preko web stranice com.hok.hr/web/keramika-libric ili na brojeve telefona 3360-463, odnosno 091/253-42-55.

Kruno Solenički

Gradski poslovi

Nekada smo radili dosta preko OZAS-a, koji je bio pojam u Samoboru. Oni su nabavljali poslove, preko njih se i materijal mogao nabavljati na narudžbenicu, postojala je i neka garancija, bilo je lakše poslovati... Danas se za sve moramo sami snalaziti. Srećom, preko UOS-a imamo riješeno knjigovodstvo, a i općenito nam UOS dosta pomogne. Primjerice, upozore nas kada se pojavi kakva potpora ili natječaj. Sada preko predsjednika Karlovića pokušavamo uspostaviti bolju suradnju s Gradom, jer se događalo da nam majstori, kad se radi nešto za Grad, dolaze izvana. Mi ne znamo što se događa u Gradu, nitko nam ne daje nikakve ponude za posao, a mislim da nije u redu da mi koji tu radimo i plaćamo porez, punimo proračun, da nam pred nosom posao odnesu ljudi izvana. Sada se radi na tome da se nama, samoborskim obrtnicima, omogući prioritet, da budemo upoznati s onime što će se raditi, tako da se natječemo za pojedine radove.

 

Jedriličarski klub Samobor organizira prvi jedriličarski Samobor Cup s ciljem jačeg povezivanja Samobora i Staroga Grada na Hvaru

Keramika Librić obiteljski je obrt triju generacija samoborskih pećara i keramičara

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002