29.01.2008.

Blagoslovom stojdraškog župnika počela gradnja novog lovačkog doma na Žumberku

Mile Vranešić: Još jedan poticaj oživljavanju Žumberka

Blagoslovom stojdraškog župnika počela gradnja novog lovačkog doma na Žumberku

Nakon višegodišnje potrage za prikladnim mjestom, članovi Lovačke udruge Žumberačka gora uspjeli su u podnožju brda Grandovica, iznad državne ceste koja spaja Breganu, Stojdragu i Budinjak, kod odvojka za Selce Žumberačko, naći idealno mjesto za gradnju svog novog lovačkog doma. Vrijedni članovi isposlovali su sve potrebne dokumente za gradnju pa su prije početka građevinsko - zemljanih radova u utorak, 27. siječnja, upriličili svečani blagoslov.

Uz čitanje dijelova Biblije i zahvalnog psalma stojdraški župnik Mile Vranešić blagoslovio je plemenite nakane ovih vrijednih ljudi i ljubitelja prirode.

Završetak radova predviđa se u prvim jesenskim danima ove godine. Do sada iskazana sloga i marljivost brojnih članova daje sigurnost da se zacrtani planovi mogu i ostvariti. Bit će to još jedno mjesto okupljanja, druženja i njegovanja zajedništva koje je tako potrebno današnjim poslovnim ljudima koji žive u stresnom vremenu.

Projektna dokumentacija pokazuje da se kod gradnje mora uvažiti žumberačka arhitektonska baština i poštivati ambijentalnost. Lijepo uređen lovački dom bit će još jedan poticaj oživljavanju Žumberka.

Stjepan Stanić

 
29.01.2008.

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Maja Beran vlasnica je butika Saramassi

Živi trg znači žive obrtnike

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Maja Beran vlasnica je butika Saramassi

Butik Saramassi na Trgu kralja Tomislava za mnoge je puno više od mjesta gdje se mogu nabaviti "krpice". Zahvaljujući vlasnici Maji Beran to je postalo mjesto na kojem će vas uvijek dočekati osmijeh, savjet ili čašica razgovora, bilo da ste došli kupiti nešto iz specifične ponude butika ili samo iskoristiti činjenicu da Maja zna "sve i svakoga". U to su se uvjerili brojni turisti koji često upravo od nje dobivaju kvalitetne upute, kao i njeni kupci koji su puni hvale za asortiman i odnos prema njima.

- Po dobrom običaju, krećemo od početaka. Kako je to bilo kod vas?

- Počelo je davno, kad sam zapravo radila kao aranžer u robnoj kući SAMA, a s brandom Saramassi koji postoji od 1987. godine sam dosta dugo. Moja majka je negdje 1990. bila top prodavač-poslovođa NIK-a pa sam, kad je došao novi sistem, uspjela nju nagovoriti da dođe sa mnom raditi, tako da sam veliki dio stručnog posla naučila od nje. Bile smo poznate "butikašice". Inače, interijer sam završila u Primijenjenoj u Zagrebu, a želja mi je bila studirati dizajn u Parizu pa sam otišla usavršiti jezik i studirati. No, zbog financija nisam uspjela upisati studij pa sam se vratila kući. Ali zato lijepo govorim francuski, talijanski sam si pojačala u Litteri, engleski i njemački govorim još iz školskih dana tako da se s ta 4 jezika na neki način bavim i turizmom u svom poslu - kad mi dođu turisti vrlo uspješno ih usmjeravam u Grgosovu špilju i na ostale lokacije.

- To je, pretpostavljam, i jedna od prednosti mjesta na kojem se nalazi Saramassi, na samom Trgu kralja Tomislava?

- Lokacija je prekrasna, ali, mogu vam reći da grad i trg zamiru. Nećete vjerovati, ali dnevno ako se proda jedna stvar to je puno, a često se vrata niti ne otvaraju. Je li to problem Turističke zajednice, promocije na Trgu, ne znam, ali znam da ne možete privući ljude ako nešto ne nudite. Kada bi bilo ponude svi bi profitirali – butici, kafići, trgovine...

- Ali, trg je vikendima pun?

- Da, pun je i tu kafići onda dobro rade, ali sam i ja napravila jedan dobar potez. Razmišljala sam kako pojačati promet, a kako sam primijetila da ljudi dolaze vikendom iz Zagreba nagovarala sam da se ubace kolači u ponudu na Trgu. Tako da ljudi ne sjede samo s kavama, nego smo razmišljali da ljude privučemo i zadržimo pa da onda uz to obiđu i okolne dućane, nešto kupe, pojedu i da su zadovoljni. Tako se to počelo malo razvijati, s time da sam ja odlučila da će butik onda raditi subotom navečer i nedjeljom do podne, zatim za vrijeme ručka i popodne. Radila sam malu anketu i došla do spoznaje da je najbolji termin od 12 ili 13 kada ljudi dođu prije ručka, pa od pola 15 do 19 kada idu kućama. Tako sam ja radila popodnevima u dane vikenda, od 1991. godine.

- No, to se promijenilo?

- Da, sada sam ograničena zakonom, a sve se više govori o neradu nedjeljom. Gledajte, ja nikoga ne iskorištavam, radim sama, a mislim da je turizam itekako bitan. Kad dođeš u neku stranu zemlju želiš nešto kupiti, neki suvenir, gledaš što sve radi, što ima. A zamislite da sve bude zatvoreno pa se sve svede na jelo. Zar nije lijepo, kad dođeš u strani grad, da možeš nešto kupiti? No, slovom zakona imam dozvolu da mogu raditi nedjeljom najranije od 9 do najkasnije 13 sati. Mislim da bi se tu nešto trebalo promijeniti, jer je postala i svojevrsna tradicija da radim nedjeljom popodne. Ljudi se čak i naljute kad me ne nađu.

- Kakva je ponuda u butiku?

- Ponuda je nekako podijeljena za dvije kategorije žena, one do 30 godina i one od 30 do 65 godina. Za mlade morate imati trendovsku modu, tako da imam, na primjer, lijepu ponudu Playboy odjeće koja se svima strašno sviđa, a nije baš niti jeftina. No, uvijek morate imati neki jači brand koji će privući ljude. Imam i onu ponudu koju uglavnom imaju svi za mlade, gdje je konkurencija stvarno velika. Tu se nude razni sakoi, bluzice, tunike, suknjice, hlače, kaprice, bermude, to je sve u lijepom rasponu boja i, na što sam uvijek gledala, u vrlo kvalitetnim materijalima. Uvijek sam gledala da ne nudim baš sve isto što i ostali. Zato kod mene nije gužva, ali mi kupci često dođu i govore da imam posebne stvari. Nikad ne kupujem bofl, iako se na tome najviše zaradi, dok se za fine stvari s potpisom treba dugo čekati da dođe mušterija, a zarada je mala. Više i ne znam kupiti jeftino, ali zato su moje mušterije sigurne da će kod mene dobiti nešto kvalitetno i drugačije.

Tu su još i torbe i cipele. Naravno, uvijek je nešto na sniženju, jer su prošla vremena kada su sniženja bila samo sezonska.

- Što je s konkurencijom, posebno shopping centrima?

- Nekima su oni "napeti"; meni baš i ne. To je sve individualno. Neki se tamo dolaze grijati. Da se naplaćuje parking trećina ne bi niti došla. No, tamo svira glazba, toplo je, možda se sretne netko i sve izgleda baš lijepo na prvi pogled, ali je u stvari tragedija, jer je došlo doba kad će nas veliki centri pomesti. Nažalost, to se događa sve češće. Ima dosta primjera onih koji su se preselili u shopping centar, a morali su na koncu zatvoriti. Osobno to nikad ne bih napravila, otišla iz svojeg u tuđe - to bi za mene bilo poslovno samoubojstvo.

- Kakvi su planovi s butikom?

- Nemam velikih planova. Bit će dobro ako opstanemo ovako kako je. Možda malo opet uzet kakve dobre vanjske brandove da još malo privučemo ljude. Voljela bih i te nedjelje "gurati" dok budem imala snage, jer Zagrepčani dolaze i time si pokrijemo troškove koji nam se stvore kroz tjedan. Ogromni planovi ne postoje. Treba samo raditi na kvaliteti izbora robe i s dobrim robnim dobavljačima. Problem je, na primjer, kada od dobavljača uzmete robu, a oni sami naprave nakon par dana totalno sniženje te iste robe koju ste od njih kupili. U zapadnom svijetu je to nešto nezamislivo, a kod nas sve češće.

Kruno Solenički

Cjeloživotno obrazovanje

- Kad sam došao u butik vidio sam da ste nešto učili?

- Upisala sam fakultet, jer nikad se ne zna. Studiram menadžerstvo za kulturu, umjetnost i turizam u Zaprešiću. Jako su kvalitetni predavači i profesori i mogu vam reći da se strašno puno uči; i noću i za vrijeme posla, jer nikad se ne zna. Danas-sutra, možda završim u turizmu, malo promijenim profesiju. Uče nas da moramo učiti dok smo živi, došlo je vrijeme cjeloživotnog obrazovanja. To je nešto u meni, volim znati puno toga, iz takve sam obitelji.

Bal obrtnika

- Kao članici Nadzornog odbora Udruženja obrtnika Samobor stigla vas je ove godine i jedna zanimljiva dužnost?

- Što se Nadzornog odbora tiče dobili smo ponudu, odnosno zadužena sam da organiziram Bal obrtnika. Bal bi se trebao održati u novoj sportskoj dvorani i trebala bih napraviti modnu reviju koja bi uključivala sve moguće privatnike što se tiče mode, frizere... Želja je da se svi dobro uklopimo, predstavimo i napravimo zajednički happening, a cilj je akcije prikupiti sredstva za vozilo za hitnu pomoć ili neku drugu donaciju koju ćemo još dogovoriti. Najbolje bi možda to bilo napraviti na Trgu pod šatorom, jer ima privatnika koji bi nam u tome mogli pomoći, no, za sada je to zamišljeno u dvorani. Bal bi se trebao održati u travnju ili najkasnije u svibnju, prije nego ljudi odu na godišnje odmore.

 

Blagoslovom stojdraškog župnika počela gradnja novog lovačkog doma na Žumberku

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Maja Beran vlasnica je butika Saramassi

Arhiva 2008

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002