Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Predstavljamo samoborske obrtnike - Renata Kruhan vlasnica Pekarnice Zemljič

Kruh je cijela nauka

Renatu Kruhan većini naših čitatelja ne treba posebno predstavljati. Tko jede kruh, voli peciva ili si tu i tamo život zasladi kojom slasticom sigurno je više puta zakoračio u Pekarnice Zemljič koje Renata Kruhan vodi više od 20 godina. Bilo u Bregani ili u Samoboru, kvaliteta onoga što nudi popularna Kruhanica i njeni zaposlenici odskače od standardne pekarske ponude ne samo kvalitetom nego i specifičnim okusima od kojih mnogi predstavljaju prava mala pekarska remek-djela. Ne čudi stoga što su rad Renate Kruhan prepoznali i u hrvatskom ogranku Richemont kluba (Svjetske organizacije pekara i slastičara) pa je tako ona trener hrvatske pekarske reprezentacije. Također, Renata Kruhan je i dopredsjednica Udruženja obrtnika Samobor.

- Ljubav prema poslu naslijedili ste od tate Alojza?

- Da, ove će godine biti ukupno 55 godina Pekarnice Zemljič, a dosta se toga u međuvremenu promijenilo. Kad sam se ja 1981. godine pojavila u školi bila sam valjda jedini ženski pekar, a kasnije i jedini ženski majstor pekarstva u Hrvatskoj. To je tada bilo svima jako čudno, jer je smatrano da je pekarstvo muški posao. Danas je situacija drugačija i, koliko vidim po seminarima, sada je omjer otprilike 60 posto žena i 40 posto muških pekara. Tvrtku sam naslijedila od oca i nadam se da će ju preuzeti sin i da će ostati ovako uspješna. Velike nade polažem u njega, a tu su i dvije kćeri koje su jako predane svom poslu i potpuno me razumiju. Vrlo sam ponosna na njih i na posao kojim se bavim, jer sam mu potpuno predana.

- Težak posao?

- Radi se o poslu koji je svakodnevni izazov. Kruh treba njegovati kao da je nekakva beba, on stalno treba biti pod kontrolom. Jer, mi imamo pekarnu, a ne opekarnu. Opekarna radi s ciglama; nabubaš zemlju, ide traka i sve bude isto. A razlika je između malih pekara i velikih upravo u tome da smo mi pekarne, a oni opekarne. Puno držim do odnosa sa zaposlenicima, imam majčinske odnose, jer je zaposleno puno mladih ljudi, što mi je jako drago. U našem poslu se svaki dan vidi rezultat našeg rada, umješnosti i volje. Jer, kruh, kao i svaka hrana, osjeti ako ga je čovjek radio ljut i preko volje. Zato, kad čovjek gleda, ispada da su pekari uvijek veseli i nasmiješeni. Takvi i moramo biti, jer nema bolje stvari nego ponuditi nekome kruh.

- Koristite najmoderniju opremu. Kako je s ljudima?

- Problem je malo u školstvu. Pekarska škola je daleko od Samobora, u Dubravi, i tamo je čak popunjeno samo pola razreda. Mi manjak izučenih pekara zato rješavamo prekvalifikacijom. Sada u svojoj pekari imam jednog tehnologa, ja sam majstor pekarstva, a tu su još tri kovinotokara. Ali njih troje imaju odličan osjećaj za nježno, jer dosta stvari treba rukom opipati kako bi se ocijenilo je li tijesto OK, i kad bih nekome rekla da su oni završili za kovinotokare (jer im je to bila najbliža škola), ne bi mi vjerovali, jer rade stvarno vrhunski sve ono što smo ih naučili. Inače, primjera radi, u Splitu je upisano 5 pekara, u Zadru niti jedan, u Šibeniku njih 10, Istra ima nešto malo više, a u Zagrebu ne mogu popuniti niti jedan razred. O mlinarima da i ne pričam - niti jedan nije upisan u Zagrebu već tri godine. No, nije to samo problem u tom zanimanju, jer nama nedostaju konobari, kuhari...

- Ipak, uvijek idete naprijed, uveli ste i HACCP?

- Radi se o kontroli namirnica. Ljudi misle da je HACCP bauk, ali kad bi se malo bolje pogledalo vidjelo bi se da mi dosta toga već odavno imamo. Srećom, imali smo našeg Andriju Štampara koji je davno već udario temelje i naši sanitarni inspektori već su te stvari kod nas kontrolirali prije HACCP-a. No, dobra je stvar kod HACCP-a i nešto što se nadovezuje na novi zakon o zaštiti potrošača, a to je određivanje roka valjanosti, evidencija kada je što napravljeno i jasno određivanje do kada sam ja odgovorna za svoj proizvod. To sve je papirnato riješeno.

- Pekarnice Zemljič poznate su po širokoj i specifičnoj ponudi svojih proizvoda?

- Uvijek radimo na poboljšavanju ponude i dosta gledamo na to da kruh bude, između ostalog, i zdrav. Tako radimo kruh s omega 3 kiselinama, vitaminima, medom, slanutkom, kestenima, koprivama, s manje soli... Također, kada se govori o hrani uvijek se govori o tome koje vino paše uz što, ali isto tako se može napraviti i s kruhom, jer je danas ponuda stvarno raznolika, puno je novih spoznaja na kojima radimo. Nije kruh samo kruh. Kruh je cijela nauka, to je jedna posebna namirnica i treba je njegovati, da nam bude draga i zdrava, a ne zazirati od toga da ćemo se od kruha udebljati. Mi smo spremni, kao pekari, da se kruh prilagodi svakom čovjeku i da svi mogu uživati u njemu.

- Dio inovacija u proizvodnji i ponudi je jedan od efekata inozemnog iskustva po sajmovima?

- Nastojimo na tim sajmovima čim više sudjelovati, jer se na sajmovima sve vidi na jednom mjestu i tamo se svi žele pokazati s onime na čemu su možda radili i godinama. Mora se pratiti situacija kako bi se ljudima uvijek moglo ponuditi nešto novo i drugačije, jer naši kupci to stvarno vole. U travnju tako idemo u Pariz, to je organizirala Hrvatska obrtnička komora, na Europain sajam. Od tamo nam je poslan upit, mi smo iskazali interes i odradili smo već prve sastanke gdje smo se upoznali s novim trendovima. Europain ima specijalizirane sajmove samo za kruh, samo za slastice, ambalažu, marketning ili svijetleće reklame, naravno, sve vezano uz prehrambenu industriju. Slično je i u Italiji gdje postoji niz sajmova - Verona, Rimini, Napulj, a njih skoro uvijek posjetimo i to nam je zgodno, jer možemo sve "obaviti" u jednom danu. Isto je i s Budimpeštom.

- Što je s pekarskim natjecanjima? Koliko ste tu aktivni?

- Imamo juniorsku i seniorsku pekarsku reprezentaciju. Mi smo Dream Team Croatia, a ja sam mentor, odnosno trener. Najmlađa smo država u Richemont klubu, međunarodnoj udruzi pekara i slastičara. Tek 5 godina smo članica te organizacije koja priređuje i svjetska natjecanja. Prošle godine je bilo 37. svjetsko natjecanje, a ja sam članica i tog svjetskog žirija. Na natjecanjima se dodjeljuju nagrade samo za prva tri mjesta. Mi za sada još uvijek tek ispitujemo teren. Prve godine u Luxemburgu predstavili smo se bijelim kruhom, jer svaka zemlja se mora predstaviti nekim svojim specifičnim proizvodom. Prošle godine smo prikazali raženi kruh, a ove godine ćemo se predstaviti kukuruznim kruhom, jer ga vani ne poznaju kao pekarsku namirnicu.

- I, za kraj, kakvi su planovi u 55. godini Pekarnice Zemljič?

- Ovu godinu sam sebi našla novo radno mjesto – bit ću savjetnik. To znači da ću putovati svijetom, skupljati nova iskustva dok djeca rade. Doći ću samo kada ću imati nove ideje i nova saznanja. Prezentirat ću tvrtku prema van, a oni neka preuzmu posao. Također, zbog upita kupaca, trebali bismo otvoriti i dućan u Zagrebu. Vikendima se događa da puno ljudi dolazi iz Zagreba u Samobor u našu pekaru i kupuju si kruh skoro za cijeli tjedan. To me jako veseli, jer je to još jedan dokaz da moj kruh stvarno vrijedi.

Još i dopredsjednica!

- Dopredsjednica ste Udruženja obrtnika Samobor. Kako ste zadovoljni u tom segmentu?

- Jako sam zadovoljna, jer puno je toga što se radi. Najbitnije je da se sve naše aktivnosti mogu vidjeti na našoj web stranici. Ove godine trebalo bi je doradili na način da svaka od naših 8 sekcija ima svoje posebne linkove. Tako bi te srodne struke na jednom mjestu mogle odmah doći do onoga što im je zanimljivo i tiče se njihovog posla. Jer, mi "spuštamo" i informacije iz Hrvatske obrtničke komore, uvijek smo u žiži zbivanja i dosta pazimo da popratimo sve nove propise, proslijedimo sve obavijesti i budemo informativni našim obrtnicima.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)