Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborski Vatrogasni dom bilježi 41. godišnjicu otvorenja

Od "Filipčevog štagla" do vatrogasnog stožera

Vatrogastvo u našim krajevima ima dugu tradiciju. U neka druga vremena okupljanje oko dobrovoljnih vatrogasnih društava bio je, osim pomaganja u nevolji, i način druženja i nezaobilazni dio društvenog života. Vatrogasni su domovi u manjim sredinama bili mjesta okupljanja, druženja i stvaranja brojnih amaterskih društava i sportskih klubova.

Biti vatrogasac značilo je prije svega biti dobar, nesebičan i požrtvovan čovjek, uvijek spreman pomoći u nevolji, ali i biti pripravan na neobavezna druženja, zabave i izlete.

Poticaj ovom tekstu je obljetnica izgradnje samoborskog Vatrogasnog doma na mjestu bivšeg "Filipčevog štagla" na Stražniku, koji je bio svečano otvoren 5. studenog 1965. godine.

Redale su se godine vatrogasnih aktivnosti ispunjenih spašavanjem ljudi i dobara od vatre i iz vode, natjecanjima i druženjima, a sačuvane su i brojne fotografije koje potkrepljuju sjećanja i bude emocije kod sudionika svih tih događanja.

Dugogodišnji aktivni član DVD-a Samobor bio je i Josip Fresl-Roc. I on je, kao i njegovi prijatelji vatrogasci, sudjelovao u izgradnji Doma, jer su članovi društva sve svoje snage i slobodno vrijeme davali u nakani da "Filipčev štagel" čim prije postane Vatrogasni dom.

U studenom 1965., kad je bilo svečano otvorenje, Josip Fresl se nalazio na liječenju u Varaždinskim Toplicama te nije mogao biti prisutan velikom događaju. No, duhovit i vedar kao i uvijek, našao je načina da putem pisma u obliku prigodne, duhovite pjesme čestita svima i pozdravi svoje prijatelje vatrogasce. Na samoj svečanosti otvorenja njegovo je pismo - pjesma pročitano uz odobravanje i smijeh pa je tako odani vatrogasac Joža Roc ipak u mislima bio sa svojim prijateljima.

Danas, kao osamdesetogodišnjak, nažalost bolestan i potpuno vezan za krevet, Josip se rado sjeća mladih dana i, sa suzom u oku, mnogih prijatelja vatrogasaca. Radostan je i sretan kad ga ponekad netko od njih posjeti. Zadnji su ga u njegovom domu obradovali prijatelji Josip Hudek i Vlado Domin, a mi smo od njegove kćeri Linice na korištenje dobili brojne fotografije iz tih vremena.

Joži, kojem kao da u oku još uvijek titra stih "Al' kaj me ni tu med vami, nikak nemrem da prežalim", želimo oporavak i dane ispunjene mirom i lijepim sjećanjima.

Al' kaj me ni tu med vami,

nikak nemrem da prežalim

Sad imamo novi Dom

Ponos našeg dragog grada

Već smo ga i zaslužili

Tokom dugogodišnjega rada.

Posel oko toga Doma

Bil je težek, ne prenagel

Sad Dom ipak lepše zgleda

Nek je zgledal kakti štagel.

Sad denimo ruku k srcu

Zgrada je to krasna, lepa

Al' kaj nam to sada hasni

Kad nam društvo malo šepa.

Nisem ja s tem štel vam reći

Da vu društvu ni baš sloge

Nek je jedna druga stvar

Potrgane su nam noge!

Da vam dugo ne nabrajam

Bi mi rekli da sem baba

To su: Sinek, Miško, Franc i Roc

Iz operativnog našeg štaba.

Ima još tu dost šepacov

Al' ih neću ja spominjat

Jer se ne zna, "vrag je črn"

Mogli bi me izbatinat.

Zato imam jedan predlog

I to saki nek prešaca

Mesto vatrogasnog društva

Nek bu društvo šepavaca.

No sad kakvi jesmo, nek smo

Mi delamo kakti crvi

Osobito pri pijači

Tu smo si kak jedan, prvi.

Zato na vas apeliram

Prigodom te veselice

Od vina se nazaj držite

A ne žreti kak prasice.

Ak' se koji prenaždere

Najte se vi nikaj bunit

Pustite ga na friški zrak

Jer on mora jače plunit.

Najte mi to za zlo zeti

Kaj se z vami malo šalim

Al' kaj me ni tu med vami

Nikak nemrem da prežalim.

Ak' me nekče hoče videt

Nek on dojde k meni sim

I kod otvorenja Doma

Sve najlepše vam želim!

Kad poližete tanjure

Pa kad bude prazna voža

Živeli, braćo vatrogasci

Puno vas pozdravla

Joža

Varaždinske Toplice,

5.XI.1965.

FOTO: Vlado Domin slomio je nogu kod probne vožnje vatrogasnog automobila te je i on također jedan od "šepavaca" iz pjesme. Fotografija je snimljena za vrijeme posjete vatrogasaca i prijatelja Stanka Hercega, Josipa Fresla i Duška Brkljačića, a tu su i djeca: Vlado i Jurica Domin i Bruno Buntić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)