Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Josip Horvat skućio je vrijednu zbirku fotografija Samobora i ostatka svijeta s početka 20. stoljeća

Spašena Bahovčeva zbirka fotografija

Samozatajni umirovljenik Josip Horvat živi miran samoborski život sa svim njegovim malim, ali važnim ritualima. Tako smo ga bez greške i našli na njegovoj redovitoj kavici u pola deset na placu, u društvu uvijek prisutnog pekinezera Tončeka. Povod našem interesu za ovog tihog Samoborca bila je nedavna izložba fotografija u samoborskoj knjižnici pod nazivom Stare samoborske razglednice, koja je u potpunosti sastavljena od fotografija koje je od 1903. do 1907. godine snimio Marko Bahovec, poznati samoborski advokat.

Josip nas je ljubazno pozvao u svoj dom u Mlinskoj ulici kako bi nam pokazao kolekciju od dvjestotinjak starih staklenih stereoskopskih foto ploča iz kojih su fotografije izrađene, a koje je Bahovec snimao diljem svijeta.

Cijeli kofer pun foto pozitiva i nešto negativa na staklenim pločama, zajedno s originalnim stereoskopskim aparatom za pregledavanje snimaka, Josip je otkupio od Marka Bahovca, praunuka već spomenutog advokata Marka Bahovca, i tako ih spasio od zaborava. Na upit za koliko je otkupio to malo kolekcionarsko blago poziva se na kolekcionarsku diskreciju te ističe da nije dao baš malo novca, ali da mu je jedino bilo važno da se ta zbirka spasi od propadanja.

A Josip, osim što ima zlatne ruke, stvarno je i rođeni kolekcionar. Jedna podrumska prostorija kuće u Mlinskoj, u kojoj živi sa suprugom Ljubicom i obitelji, njegovo je carstvo koje resi stotinjak starinskih satova koje je, ne uvijek s odobravanjem okoline, desetljećima sakupljao. Danas je ljubav za stare satove uspio prenijeti na cijelu svoju obitelj, a naročito na sina koji je zdušno krenuo očevim stopama.

Okruženi satovima dali smo se na pregledavanje vremena koje je davno prošlo. Nižu se fotografije s početka dvadesetog stoljeća iz Beča, Zagreba, Londona, mnogih krajeva i gradova Hrvatske i, naravno, Samobora, na kojeg otpada veliki dio zbirke.

Ispod svih fotografija Josip je običnom olovkom uredno zabilježio komentare ako je utvrđena lokacija ili osoba na fotografiji ili pak pretpostavke gdje bi to moglo biti ako su mjesto i osoba još uvijek nepoznati. A Bahovec je, vidi se, bio pasionirani putnik i nije lako sve prepoznati. Ima još mnogo upitnika.

– Uvijek kad mi netko svrati, pregleda album i, ako prepozna što je gdje, iz svijeta ili iz Samobora, odmah to zapišem. Meni nema većega užitka nego satima listati album i proučavati fotografije. Uvijek otkrijem nešto novo – kaže Josip i pokazuje nam i obiteljske, ne manje zanimljive albume obitelji Bahovec koje je našao na smetlištu i također spasio od zaborava pa sada čine jedinstvenu zbirku.

Na zidu čitamo veliku zahvalnicu Muzeja grada Splita koju su Ljubica i Stjepan Horvat dobili za vrijednu donaciju starih fotografija Grada Splita.

- Bili su oduševljeni fotografijama koje sam im poklonio i rekli su mi da su to jedne od najvrjednijih koje imaju.

- Jeste li možda cijelu zbirku ponudili nekoj samoborskoj instituciji?

- Komunicirali smo i družili se, znaju sve o zbirci, ali nitko nije izrazio interes i želju da čuva i prezentira zbirku, a ja se nisam nudio, pa će zbirka, odlučio sam, ostati kod mene – rekao nam je Josip.

Isprobavamo i stereoskopsku napravu koja je sastavni dio zbirke. Umećemo ploče u utor, okrećemo prema svjetlu i čarolija stereoskopije oživi. Prava i ispravna preteča već također umirovljenih i prije vrlo rasprostranjenih dijapozitiva.

Fotografije iz staklenih ploča na izložbi i u albumu koji smo listali napravio je Josipu Foto studio Badrov iz Zagreba, uz uvjet da oni imaju pravo napraviti jednu veliku izložbu radova iz ostavštine Bahovec. A čuvanje, promocija i javni uvid sve većem broju ljudi upravo i jest ono što zanima Josipa Horvata.

- Važno mi je da ljudi znaju da zbirka postoji i da ju mogu vidjeti. Ipak, kad bih vidio da se to radi iz neke želje za zaradom, neću ju nikome davati na korištenje. Zbirka će ostati kod mene. Ako ja ne zarađujem od toga, niti mi je to namjera, ne želim ni da to drugi iskorištavaju. Sve to radim zbog ovog našeg lijepog Samobora.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)