Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Četrnaesteročlana obitelj pretežno živi od prodaje sira i mlijeka, a planira se i obnova starog seoskog gospodarstva.

Skladna "družina" iz Kladja

Samobor više nije samo "lepa varoš" već je dobio i službeni status velikoga grada. Samoborska varijanta velegrada specifična je za hrvatske prilike, jer veći dio Samobora čine naselja i sela razasuta po bregima koji okružuju sam grad. Tamo pak pretežno žive ljudi koji se poljoprivredom nisu nikad bavili ili oni domaći koji su odavno motike objesili o klin i kruh potražili drugdje, pretežno u trgovini.

Posjetili smo stoga jednu obitelj koja je još uvijek najvećim dijelom vezana za ono što sama proizvede na vlastitom gospodarstvu.

U Kladju u Samoborskoj 28 živi četrnaesteročlana obitelj Devunić. Stjepan i Tereza, glave obitelji, spustili su se s Devunić brega 1969. godine i od tada je obitelj prerasla u pravu "družinu", što bi rekli naši stari. Danas na gospodarstvu živi 14 ljudskih duša, 3 zavađena psa, 6 krava, 11 svinja i prilično nestalan broj kokoši.

Obitelj proizvodi sir koji prodaje, zajedno s mlijekom, na samoborskom placu, a rade i 1000 litara domaćeg vina godišnje. Ostala poljoprivredno - seoska proizvodnja, kao što je sadnja povrtnih kultura, voća, pečenje rakije i slično, služi obitelji isključivo za podmirenje prehrambenih potreba ukućana i za poklone prijateljima. Pitali smo Mirka Devunića, glavu ove velike obitelji, kako to sve funkcionira.

– Za sada sve funkcionira, ali kad mi odemo ne znam da li bu to sve klapalo ili se budu deca razišla. Jer, kad odraste ova nova generacija, to više ne bu to. Znam iz iskustva da dok je u kući prva generacija i kad si ti šef, to nekak sve klapa dobro, ali kad budu najmlađi počeli sami za sebe to ne bu išlo. A ima tu još puno stvari kao, na primjer, budu li se snahe slagale, deca... Prije je bilo i to da je žena poštivala muža, jer je muž jedini u kući zarađival, a sada ženske imaju isto novce ko i muški i veliju: ma zakaj bi ja trebe trebala. I ima prav, jer više ne ovisi o mužu. Vidiš da se svi ovi kaj imaju velike novce rastaju svakih četrnaest dan, kaj po meni ne valja. Ljudi se rastaju sa 70 godina. Koga buš tad našel!? Evo, u novinam čitam da ju muž tuče, a ona govori da ga još voli. Ma kakva je to ljubav, odi proč od njega! Ne tuče te zato kaj te rad ima, tuče zato kaj te nima rad – lucidno je Mirko komentirao današnje rastakanje obitelji, a potom me proveo po velikom gospodarstvu koje najvećim dijelom hrani obitelj Devunić.

Stjepan Devunić, jedan od dva Mirkova sina i jedini zaposleni član "družine", odvezao nas je potom na Devunić breg gdje se, na samom kraju asfalta, nalazi stara kuća i cijelo gospodarstvo Devunića. Najstariji dio kuće izgrađen je prije dvije stotine godina. Gospodarstvo je smješteno pred sam vrh brijega, s tri strane okruženo je šumom, a s jedne puca pogled na Samobor. Samo desetak minuta hoda dalje nalazi se Sveta Nedelja. Stjepan nam je pokazao imanje i ukratko nam iznio planove koje s njim ima. Naime, kako tim putem prolazi dosta izletnika, a imanje se nalazi na zaista atraktivnom mjestu, nakanio je tu napraviti malo svratiše – odmorište gdje bi putnici namjernici mogli odmoriti dušu, utažiti žeđ i počastiti nepce domaćom hranom i pićem. Stara bi se kuća i sve gospodarske zgrade uredile i predstavljale bi vrijedan etnografski izložak. Stjepan nam je pokazao i podrum s "pecarom" za raditi rakiju, gdje je svoju uspješnu proizvodnju domaćih rakija započeo i Božo Franceković.

Ovakva "pecara", koja je danas još u funkciji, u Europskoj će uniji, koja nas pomalo steže, biti moguća samo kao muzejski eksponat pa bi se mogla dobro uklopiti u etnografsko-ugostiteljski ambijent kakvim ga je zamislio Stjepan Devunić.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)