23.01.2006.

Ivan Protuđer predložio da se Levičarov prečac nazove po njemu

Hoću Ulicu hrvatskog viteza Ivana Protuđera!

Ivan Protuđer predložio da se Levičarov prečac nazove po njemu

Da nam vitezova koji se čak i sami nude da samoborske ulice dobiju njihova skromna imena ne manjka, možete vidjeti i iz zahtjeva za preimenovanjem ulice koje je Samoborac Ivan Protuđer uputio Gradu Samoboru.

Naime, taj je vitalni osamdesetšestogodišnjak, rođen u Tomislavgradu, predao 4. studenog zahtjev da se Levičarov prečac preimenuje u ulicu koja bi nosila njegovo ime. Tako bi novo ime te samoborske ulice glasilo, prema prijedlogu Ivana Protuđera, Ulica hrvatskog viteza Ivana Protuđera. Nije skromno, ali je od srca.

U kratkom razgovoru koji smo vodili s Ivanom i pokušaju da saznamo u čemu je tajna ovog zahtjeva, rekao nam je da je na tu neskromnu ideju došao zato što je puno toga proživio, a on sam je od 1971. godine, kada je došao u Samobor, obnovio staru i izgradio novu kuću kraj koje prolazi Levičarov prečac te bi ga vrlo usrećilo da još za svog života vidi kako ulica na koju mu gledaju prozori nosi njegovo ime.

Ozbiljno je počeo razmišljati da to predloži Gradu prije dvije godine. Svoj je naum u desetom mjesecu 2005. godine povjerio i gradonačelniku Filipcu, koji mu je savjetovao da preda zahtjev za preimenovanjem ulice.

Rečeno – učinjeno. Zahtjev je u kolovozu uredno urudžbiran i predan gradskim službama pa bi se na jednoj od narednih sjednica Poglavarstva trebalo odlučiti hoće li u Gradu Samoboru Ivan Protuđer moći prošetati ulicom koja nosi njegovo ime.

Njegov je zahtjev za preimenovanjem ulice kratak i viteški jasan:

"Poštovani!

Bio sam u Drugom svjetskom ratu kao hrvatski domobran u činu zastavnika od 1941. do 1945. U studenom 1942. godine bio sam ranjen nedaleko Knina. Metak mi je prošao kroz donju vilicu. Liječio sam se u Zagrebu pola godine. Kad sam se zaliječio, ponovno sam otišao na bojište. Kao hrvatski vitezovi pjevali smo vitešku koračnicu:

Viteška borba uvijek će biti,

Naše će puške pobjedu slaviti.

Ne plači majko ja ljubim tebe,

Ljubim slobodu i narod svoj.

Bio sam na križnom putu u Bleiburgu i u Mariboru u logoru. Kasnije sam određen za radni bataljun iz Zagreba u Bosanski Šamac.

Kao hrvatski branitelj, ja, Ivan Protuđer, rođen 29.07.1920. godine u Tomislavgradu, predlažem da se Levičarov prečac promjeni u novi naziv, a to bi bio: Ulica hrvatskog Viteza Ivana Protuđera. Bilo bi mi drago da prihvatite ovaj prijedlog."

Što o tome misli Ivan Levičar nismo uspjeli saznati, jer je davnašnji gradonačelnik Samobora i mecena samostana Družbe sestara služavki malog Isusa, po kojem ova kratka uličica i nosi ime – umro. I to 67 godina prije nego što mu je Samobor 2002. godine poklonio ulicu.

Možda da je tražio dok je još bio živ...

Nenad Kobasić

 
23.01.2006.

Još se ne zna gdje će biti postavljen spomenik Sudniku

Fontana ostaje, Sudnik dolazi?

Još se ne zna gdje će biti postavljen spomenik Sudniku

Pomalo se bliži dan kada će Ivica Sudnik, jedan od najzaslužnijih i najpoznatijih Samoboraca dobiti svoj spomenik. Trebao je on, prema nekim predlagačima, stajati na križanju Perkovčeve i Langove, ispred svoje rodne kuće, ali se vremenom od te lokacije odustalo i Sudnik će, umjesto automobila koji špartaju centrom grada, promatrati šetače i posjetitelje Samoborskog muzeja.

Čast da izradi spomenik Sudniku pripala je Josipu Poljanu, kiparu iz Zagreba. Od većih i poznatijih spomenika istaknimo da je autor dva spomenika kardinalu Stepincu, onoga u Krašiću i onoga u Maloj Mlaki, a autor je i spomenika Anti Starčeviću na istoimenom zagrebačkom trgu. Radio je i sakralne motive pa su brojne crkve ukrašene njegovim radovima.

Diplomirao je 1951. godine i od tada je profesor na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu gdje predaje do 1961. godine, kada prelazi na Pedagošku akademiju, na katedru za likovne umjetnosti. Od 1978. predaje na Likovnoj akademiji na pedagoškom odjelu. Od 1985. do 1987. na dužnosti je prodekana, a 1987. postaje dekan ALU, što ostaje sve do 1991. godine. U mirovinu odlazi 1996. godine, ali i danas ima mali atelje u prizemlju zgrade akademije na Jabukovcu, gdje radno provodi svoje umirovljeničke dane. Tamo smo i porazgovarali s njim povodom njegovog izbora za kipara koji će Samoborcima napraviti kip Ivice Sudnika, utemeljitelja Samoborskog muzeja.

- Kako je došlo do vašeg angažiranja za rad na spomeniku?

- Nazvala me u jesen 2005. gospođa Ivanka Brekalo iz Samoborskog muzeja i ponudila mi da radim spomenik Sudniku. Otišao sam u Samobor, prošetali smo po lokacijama, bio sam kod Sudnikove kćeri od koje sam dobio puno fotografija i tako je to krenulo.

- U kojoj su fazi danas radovi?

- Evo, u ruci držim gipsani patinirani model budućeg spomenika.

- Koje veličine će biti spomenik?

- Nešto viši od dva metra, da bi izgledao kao da je naravne veličine. Ako napravite broncu naravne veličine, onda ona izgleda kao igračka. Bronca zahtijeva veće dimenzije.

- Jeste li pokazali model Sudnika gradskim čelnicima?

- Jesam, svidio im se. I gradonačelniku se sviđa, s tim da je imao primjedbu da je on bio malo više pogrbljen. Nema, po meni, smisla raditi figuru nekakavog pogrbljenog oronulog starca, jer on to nije bio.

- Gdje će spomenik biti postavljen?

- O tome se još dogovaramo. Ima nekoliko prijedloga. Uglavnom, to će biti na prostoru oko Muzeja.

- Vi ste i autor fontane ispred Muzeja. Ide li ona na neku drugu lokaciju?

- Ne. Franjo Kodrić, koji je bio moj student na Pedagoškoj akademiji, a onda je diplomirao na Akademiji kiparstvo kod profesora Janeša, nagovorio me je da ne dozvolim da se makne fontana ispred Muzeja. Rekao mi je da ako je jednom maknu, da je više nigdje ne budu postavili, a to bi bila jako velika šteta, jer se ona već nekako uklopila u Samobor, postala je na neki način znak Samobora. Fontana je tamo od šezdesetih godina.

- Ivicu Sudnika ste i osobno poznavali?

- Sudnika sam znao kao direktora Samoborskog muzeja. Kako je moja pokojna supruga bila Samoborka, tamo smo se upoznali, družili i puno razgovarali. Sudnik je bio velika ličnost, samouki muzealac koji je s doktorom i advokatom Oreškovićem osnovao Samoborski muzej. On je za taj Muzej živio, a poslije i sve poklonio Samoboru pa zaslužuje da ispred svog životnog djela ima spomenik.

- Kada planirate početi radove na odljevu spomenika?

- Počet ću raditi kad malo zatopli. Treba mi otprilike dva mjeseca intenzivnog rada da sve završim. Moram, naravno, uzeti i suradnike da mi naprave "gris", da mi nabacaju glinu pa da ja mogu početi modelirati. Radit ću ga u Voćarskoj i prvo što ću napraviti je jedan Sudnikov portret.

Spomenik Ivici Sudniku odliven u patiniranu broncu i postavljen na kamenu ploču bit će svečano otkriven za ovogodišnji Dan grada, a o tome kada će se ove godine slaviti Dan grada obavijestit ćemo vas na vrijeme.

Nenad Kobasić

 

Ivan Protuđer predložio da se Levičarov prečac nazove po njemu

Još se ne zna gdje će biti postavljen spomenik Sudniku

Arhiva 2006

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002