21.11.2005.

Vlado Kelemen u rajskoj prirodi rijeke Mrežnice uredio je stari mlin i opremio ga električnom centralom

Stari Dabar našao je svoj mir

Vlado Kelemen u rajskoj prirodi rijeke Mrežnice uredio je stari mlin i opremio ga električnom centralom

Kad Vlado Kelemen u Mlinskoj ulici u Samoboru zapali svoju Ladu Nivu treba mu dva sata do svog 100 kilometara udaljenog posjeda na jednoj od najljepših hrvatskih rijeka - Mrežnici. Vladu Kelemena mnogi Samoborci znaju i kao oca Dade Kelemena, jednog od prvih u ratu poginulih samoborskih branitelja, koji je, zajedno sa suborcima, stradao na Trokutu. Posjed o kojem je riječ na poseban je način posvećen Dadi, u ratu nazvanog Dabar, pa se posjed tako i zove - Dabrova dolina. Velika "plajnka" koju su izradili Dadini prijatelji ponosno krasi pročelje mlina koji je centralno mjesto Kelemenovog posjeda. A da se radi o respektabilnom vlasništvu s kojim se Vlado neskriveno ponosi, svjedoči njegova veličina: radi se o 13 hektara, točnije 132.000 kvadratnih metara zemlje, unutar koje je i 900 metara obale već spomenute Mrežnice.

To je, po Vladinom mišljenju, koje nije samo njegov subjektivan sud, najljepši dio Mrežnice, na kojem se nalaze najviši i najljepši slapovi. Stari mlin, koji je Vlado vremenom preuredio u ugodno mjesto za boravak, opremeljen je malom električnom centralom i nalazi se točno 3 kilometra od slunjskog vojnog poligona u kojem je izvor Mrežnice. Njena duljina je, inače, od izvora do ušća u Koranu 64 kilometra. Rijeka se na svojem toku prelijeva preko 93 kaskade, čineći prekrasne slapove, a slap kod Kelemenovog mlina je 40. po redu, brojeći od izvora. Visok je, prema podacima iz jedne publikacije, 12 - 15 metara, što ovisi o dobu godine i količini vode koja koritom protiče. Rijeka je "ujezerena", pa ljeti, kad je vode manje, rasponi između kaskada postaju mirna jezera, idealna za uživanje u kupanju i ribolovu. Vlado je sve što zna o Mrežnici naučio i uredno zabilježio u svojim brojnim dolascima, boravku u mlinu, u svojim "špartanjima" uz Mrežnicu, ali i čitajući o tom biseru prirode.

Dok sjedimo za stolom u njegovoj kući u Mlinskoj, Vlado me nudi i vodom. Ne baš samo vodom, jer ova voda nije obična, nije iz pipe ili iz dućana. To je voda s Mrežnice, za koju, sumnjate li, Vlado tvrdi da od nje nema bolje. Navodi i neke njezine osobine: ljeti temperatura vode na prelazi 14 stupnjeva Celzijusa, a zimi je oko 8 stupnjeva.

Vlado pokazuje slike iz albuma koje svjedoče o njegovoj posvećenosti tom kraju i mlinu koji je njegovih ruku djelo. Kupio ga je još krajem osamdesetih, kad je "posao išao dobro". Izrađivao je u to vrijeme specijalne grijače za domaću industriju, a o snalaženjima jednog ambicioznog obrtnika u doba socijalizma mogao bi, kako kaže, napisati knjigu. No, to nije tema ovog napisa.

Tražeći neko mjesto "za srce i dušu" od jednog je ribiča u Generalskom Stolu saznao za mlin "negdje gore u divljini". Kupio ga je, a kasnije je pokupovao i okolnu zemlju. Mlin je, baš kao i oni u okolici, bio zapušten. Nekad se tu mljelo za okolna mjesta, ali dolaskom struje ta su zdanja izgubila svoju svrhu i smisao. Kelemen je prionuo poslu: uredio je interijer, ali i okoliš: iskrčio je i kultivirao okolicu i izgradio malu električnu centralu. Tako voda opet poslije dugo vremena služi kao pogon, ovaj put tek koliko je potrebno u kućanstvu, ali i za osnovne alate kojima se Kelemen spretno služi: brusilice, bušilice, štemerica... Sve to pogoni centrala jačine 3 KW. Za Kelemena se zbilja može reći da je "natjerao vodu na svoj mlin"!

Kad govori o centrali, Kelemen napominje da je po struci strojar, a ne električar, pa je u izgradnji dosta "lutao".

No, povoda za ovaj razgovor bilo je još.

- A pogledaj ovo - rekao je Vlado, ustao od stola i iz druge prostorije donio okamenjeni komad "nečega" uronjenog u vodu. Predmet poznatog oblika, ali od čudnog materijala, promatrao me je iz plastične posude. Muški spolni organ, falus, ili po domači - pimpek, pronašao je Kelemen radeći na kanalu za odvod vode od električne centrale na mlinu.

- Dok sam kopao oko mlina, krčio kamenje i panjeve, nalazio sam brojne kosti. Bila je to Krajina, ubijalo se tamo stoljećima - priča Kelemen. - Svojevremeno sam pronašao 3 lubanje. Odnio sam ih na policiju, ali su za njih bile prestare, preko stotinu godina. Interes nisu pokazali ni arheolozi. Za njih su pak bile premlade. Ovaj pimpek ima bar vrijednost kao zanimljivost. Pogledaj ga. Već sam spomenuo kako je Mrežnica hladna. Kad uđeš unutra, organ ti prosto nestaje, smežura se i skrije negdje među noge. A pogledaj ovoga. Mora da je turski. Dugačak je 16 centimetara i to u takvim nepovoljnim uslovima! Čak se vidi i da je obrezan - tumači Kelemen, inače poznat kao čovjek koji voli dobru priču čuti i ispričati.

Sjedili smo tako za stolom, pili vodu iz Mrežnice i razgovarali o mogućem vlasniku okamenjenog pimpeka. Konstatacija da je to bio Turčin u pohodu na Ogulin ili Slunj, koji je zaglavio od krajiške ruke, ipak se pokazala kao najvjerojatnijom. Kelemen me podsjetio i na članak s jednog internetskog portala, prema kojem su arheolozi u Baden-Würtenbergu na jugu Njemačke rekonstruirali kameni falus star 28.000 godina koji je pronađen u jednoj pećini. Bio je dugačak 20, širok 3 centimetra, a radilo se, ne o okamini, već o artefaktu. Dakle, o umjetnom pimpeku. - Naš je ipak skoro pravi, pa bi bilo red da javnost bude s njime upoznata i da da svoj sud - u šali završava svoju priču Vlado Kelemen.

Robert Škiljan

FOTO: Radeći na starom mlinu na Mrežnici Vlado Kelemen pronašao je i ovaj okamenjeni falus

Vladi Kelemenu u požarima su izgorjele četiri drvene kuće, ali straha od susjeda nema

Suživot na Mrežnici

Činjenica da mu je sin poginuo u Domovinskom ratu, a da je on vlasnik imanja i mlina usred nekadašnje Krajine, nije za cijelu priču nevažna. Kelemenov prvi susjed, udaljen oko kilometar, je Srbin. No, ni s njim, ni s bilo kime drugim, nema posebnih problema. Ipak, četiri drvene kuće koje je kupio krajem devedesetih godina izgorjele su u požarima. Ukupno oko 30 kubnih metara hrastovog drveta, tvrdi Kelemen. Napominje da ljudi u tom kraju često pale travu, a gusta paprat idealna je za širenje požara. No, postoji i sumnja u namjerno podmetanje požara. Kelemen se obratio policiji, ali je ona uobičajeno bespomoćna. - Dok se srpskim povratnicima obnavljaju kuće, moje gore. Za koju se to državu borio i pao moj sin? - ogorčen je Kelemen, koji bi ipak radije da se radi o paljevinama uzrokovanim nespretnim rukovanjem vatrom.

Do mlina i Mrežnice odlazi kad god može. U boravcima tamo ne osjeća nikakav strah, za razliku od supruge Jelice kojoj kuća na osami i okruženje ne pobuđuju nimalo ugodne osjećaje, pa Mrežnicu izbjegava.

Pomalo čudno zvuči i činjenica da mlin nije devastiran od lutajućih vandala ili zlonamjernih susjeda. - Ponekad dođu izletnici, ispeku roštilj ili okrenu ražanj, ali osim porazbijanih flaša drugih šteta nema - tvrdi Vlado Kelemen.

 
21.11.2005.

U Samoborskoj pivnici održana tradicionalna Skijaška noć Ski kluba Samobor

Skije su podmazane, kondicije ne fali!

U Samoborskoj pivnici održana tradicionalna Skijaška noć Ski kluba Samobor

I ove je godine, ovaj put u ugodnom ambijentu Samoborske pivnice, održana već tradicionalna Skijaška noć Ski kluba Samobor, okupljanje svih naraštaja samoborskih skijaša. Jednom na godinu okupe se svi - oni mlađi, koji čine natjecateljski pogon, ali i oni kojima je skijanje i boravak na snijegu isključivo užitak i zabava. Prilika je to, ujedno, da se kroz nagradne igre i tombolu prikupe sredstva za financiranje sportskog pogona, jer, poznato je, natjecateljsko skijanje iziskuje iznimno velika sredstva.

Vrhunac večeri bilo je, kako je već uobičajeno, izvlačenje tombole. Nagrade su bile raznolike, a onu najvrjedniju, sedam dana boravka za dvije osobe u Sućuraju na Hvaru, koju je dodijelila agencija EDA, dobila je Ljiljana Embreuš Vrbetić.

Nažalost, ni ove godine na skijaškoj zabavi nije bilo onih najboljih - Nike Fleiss i Ivana Olivarija, koji se spremaju za nastupajuću sezonu koja počinje utrkama u SAD-u, a očekuje ih i veliki središnji događaj sezone: Olimpijske igre u Torinu.

Zima je pred vratima, prve pahulje snijega već su zabijelile grad i selo. Dolazi vrijeme skijanja, a do sljedećeg okupljanja veselih članova Ski kluba Samobor valjda neće trebati čekati još cijelu godinu. Ove je godine zabava, naravno onih članova kluba starijeg uzrasta - rekreativaca, trajala do 3 sata u jutro. Kondiciju za stolom i na plesnom podiju su dokazali, a hoće li je biti dovoljno i za skijašku sezonu koja je pred vratima, vidjet će se uskoro.

Robert Škiljan

FOTO: Gospođa Franjko za svoje je skijaše spremila prigodnu tortu. Od velike pomoći bio joj je tajnik kluba Slavko Rudolf

 

Vlado Kelemen u rajskoj prirodi rijeke Mrežnice uredio je stari mlin i opremio ga električnom centralom

U Samoborskoj pivnici održana tradicionalna Skijaška noć Ski kluba Samobor

Arhiva 2005

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002