Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Svjedočanstvo jedne obične lopate iz Uskočkog muzeja

Političari su me primili v ruku i bludno skoristili!

Obilazeći muzeje, ma kako god oni bili skromni, možete naći vrlo interesantnih eksponata. Evo odmah jednog primjera: posjetitelj Žumberačkog uskočkog muzeja u Stojdragi iznenadit će lik žumberačkog uskoka u vojnoj odori koji u ruci drži najobičniju lopatu iz ne tako davnih vremena. Ako domaćina muzeja Milu Vranešića zapitate nešto o ovoj enigmatskoj činjenici, čut ćete jednu suvremenu, istinitu i neobičnu priču iz svakodnevnog života.

Slobodni smo je prepričati prema kazivanjima vlč. Vranešića.

Dakle, godine Gospodnje 2003., u mjesecu rujnu, upriličeno je veliko slavlje u Gornjoj Vasi, a prigodom otvaranja radova na Žumberačkom vodovodu (ovo je samo uvjetno rečeno, jer velik dio općine Žumberak ima riješenu vodoopskrbu). Radilo se o početku radova na magistralnom vodu kojim bi se dio Žumberka prikopčao na već izgrađeni rezervoar i vodovodnu cijev koja dolazi iz općine Žumberak i ulazi u sela na području Grada Samobora. Svečanost bijaše velika: bili su tu čelni ljudi Gradskog poglavarstva Grada Samobora, čelnici Zagrebačke županije, "veliki gazde" iz Hrvatskih voda... Televizijske ekipe, novinari iz svih medija... Veliki i obećavajući govori... Kratki domjenak u Gornjoj Vasi, uz nešto jači zalogaj u jednom poznatom izletištu...

Bio je tu i jedan domaći zajebant, dobar poznavatelj situacije, pa se dosjetio od prisutnih radnika uzeti jednu običnu lopatu te ju ponudio svim prisutnim uzvanicima da svoja velika obećanja vlastoručnim potpisom na njoj i potvrde. Veselo se odazvaše svi te na lopatu uredno staviše svoje mile potpise, a sve uz datum 24.10.2005., kada su radovi na vodovodu trebali biti gotovi (bio je to i još uvijek jest i rođendan jednog od potpisnika).

I doista, radovi na magistralnom vodovodu po istočnom Žumberku počeše. Kopalo se polako (nije žumberački kamen baš mekan), a pijesak za zatrpavanje jaraka se dovozio iz Smerovišća, vjerojatno zato jer je jeftiniji i bolji nego žumberački. I tako godinu, pa drugu. Cijevi magistralnog voda dođoše do Novih Sela, ali nitko od mještana nije prikopčan na taj vod. To bijaše godina 2005. Do Stojdrage je ostalo još deset kilometara, a o selima odmaknutim od glavnog voda da ne pričamo. Cijena obavljenih radova je oko 7 milijuna kuna. Toliki novci doslovno su ukopani u zemlju, a da nikome ne koriste.

Došlo je do promjene vlasti i ništa se ne radi već drugu godinu. Na upit zašto su radovi stali, u Poglavarstvu odgovaraju da su gradski službenici zaboravili poslati prijavu Hrvatskim vodama. I - nikome ništa - pojeo vuk magare.

Od žumberačko - samoborskog vodovoda ostale su zakopane skupo plaćene cijevi magistralnog vodovoda, a u Uskočkom muzeju jedna najobičnija lopata svjedoči o lažnim obećanjima.

Ivica Horvat

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)