Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Osamnaestogodišnja Maja Fabekovac i njena obitelj iz Klaka vape za pomoći zajednice

Zaboravljena Maja iz Klaka

Maja Fabekovac je, kako to "suptilno" i umišljeno precizno voli reći medicina, mentalno retardirana osoba oboljela od cerebralne paralize.

No, Maja Fabekovac zapravo je visoka osamnaestogodišnjakinja odlučna, prodorna pogleda, brzih kretnji i lijepog osmjeha.

Maja je rođena prije skoro 18 godina, tri tjedna prije termina, pa su je liječnici odmah stavili u inkubator. No, kako kaže njena majka Marica, izgleda da nečijim nemarom nije dobivala dovoljno kisika, a mama Marica počela je sumnjati da nešto nije u redu kad je kod kuće vidjela koliko dugo beba spava. Naime, morala ju je buditi da bi je nahranila. Tada se klupko počelo odmotavati.

Od tada počinje svakodnevna cjelodnevna skrb koju joj nesebično pružaju tata Mladen i mama Marica. Minimalac koji otac Mladen dobiva od Samoborke jedini je "ozbiljni" priljev novca u kuću. Mama Marica nije stalno zaposlena, jer često je zovu iz stacionara da mora doći po kćer i u tjednu.

Maja je od 1994. do 1998. bila u Caritasovom stacionaru u Kustošiji, a od 1998. godine Maja od ponedjeljka do petka boravi u Caritasu u Brezovici, gdje pohađa fizikalnu i radnu terapiju. U petak, u 13 sati, kombijem Caritasa dolazi u Kustošiju odakle s mamom Maricom gradskim autobusom dolazi kući u Klake, iz kojih puca pogled na obližnji stari grad Okić.

No, Maju više od pogleda na Okić zanimaju televizijske slike, zapravo to je, uz TV-igrice i stari mobitel, jedino što je sada zanima. S daljinskim i telefonom u ruci veći dio dana provodi pred TV-om, energično odlazeći i vraćajući se, komentirajući i gestikulirajući na samo njoj potpuno znanom jeziku.

Iako vam njeni energični brzi, nagli, hiperaktvni pokreti mogu izgledati strano i odbojno, pogled na njene oči otkriva vam svu dubinu i puninu bića koje se u tijelu krije.

Inače zdravoj, tek joj se nedavno fizičko stanje počelo pogoršavati. Naime, u zadnje vrijeme jako je izrasla i počela je svakodnevno padati, upozorava nas mama Marica i nastavlja:

- Boli me to kaj se niko nikad nje ne sjeti. Za božićne blagdane dijelili su se po cijelom našem selu obiteljski paketi kaj je Samobor organiziral, ali nje se niko nije sjetio. A dijelili su se paketi i po bogatim kućama. Čak ni njena socijalna radnica ne nazove i ne pita kak je to dijete. Kad tražimo neku pomoć svi mi govore da je ona zbrinuta i da je smještena u stacionar. Je, to je istina, ali svi zaboravljaju da je ona skoro pola godine kod kuće sama s nama. Jedino smo na pomoć i razumijevanje naišli u Udruzi invalida i u osobi Jadranke Kufrin, a svakako moram pohvaliti i Caritas. Bez njega ne bi mogli preživjeti. Zakon za ovakve invalide, za ovakve slučajeve, ne čini mi se pravičan. Nemamo nikakva prava, osim kaj oba dve imamo pravo na besplatne autobusne karte – ogorčena je mama Marica.

Gledam još malo Maju. Govori svega par riječi: mama, tata, baba... S bližnjima se sporazumijeva očima, rukama, gestama, a s daljinskim upravljačem pokazuje izuzetnu spretnost.

Kad sam pitao mogu li je fotografirati odmah je viknula "aahhaa", iskreno mi se nasmiješila i namjestila pred svojom omiljenom igračkom.

Ovaj Majin osmjeh prenosim svim Samoborcima, a i šire, svim ljudima koji osjećaju da na neki način mogu materijalno olakšati život Majinim roditeljima i Maji. Božić je iza nas, nemojte čekati Uskrs da biste počeli darivati. Ako ste pak od onih koji trebaju povod za darivanje, evo vam ga: Maji je rođendan 18. svibnja, kada postaje punoljetna.

(kontakt telefon: 3382-566 broj računa Samoborske banke: 3251008601)

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)