Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Na sjednici Gradskog poglavarstva bilo je riječi i o objavi natječaja i oglasa u lokalnim novinama

Nesposobni i lijeni našli se u "neravnopravnoj poziciji"!

Na sjednici Gradskog poglavarstva Grada Samobora pod točkom Razno se vodila interesantna rasprava vezana uz objavljivanje javnih natječaja, oglasa i drugih službenih priopćenja Grada Samobora u lokalnim sredstvima priopćavanja. Tanja Milek prisutne je upoznala s objavom Javnog natječaja za prikupljanje pismenih ponuda za prodaju nekretnine u vlasništvu Grada Samobora u Našem Samoboru. Podsjetivši na činjenicu da je Grad Samobor odredio cijenu objavljivanja oglašavanja i s njome upoznao samoborske izdavače, te da po njoj, primjerice, objava na cijeloj stranici Grad košta 1.800 kn + PDV, Tanja Milek članovima Poglavarstva pokazala je gore spomenuti natječaj koji se protegao preko cijele stranice Našeg Samobora. Naravno, slovima veličine dječje šake. Time je sadržaj koji bi stao na 1/4 stranice novina koje držite u ruci i koji bi Grad koštao 630 kn, u jednom trenutku olakšao gradsku blagajnu za 1.170 kuna. Tanja Milek tražila je da se zbog ovakvih primjera uvede reda u oglašavanje u tiskanim medijima i da Grad, prema Zakonu o javnoj nabavi, odabere najpovoljnijeg nakladnika i s njime sklopi godišnji ugovor o objavljivanju svojih potreba.

Naravno, to nije naišlo na potporu članova Gradskog poglavarstva, a s obrazloženjem da bi se time neke tiskovine našle u "neravnopravnoj poziciji". To je, naravno, točno. Natječaj koji je Tanja Milek predložila bio bi zasnovan na kriterijima i preferirao bi najbolje, a prema tržišnim kriterijima: cijeni, nakladi, učestalosti izlaženja, dostupnosti, mogućnosti oglašavanja putem interneta itd. Time bi se zaista većina samoborskih izdavača našla u "neravnopravnoj poziciji". Onako kako je to i u životu. Netko ima, netko nema. Netko nema ni za ljetovanje, a netko ima lanac hotela, netko je direktor Ine, a netko pomeće ceste, netko bez posla sjedi doma i kopa nos, a netko se dobro uhljebio državnoj firmi... Sve prema sposobnostima, znanju i... Dobro, treba imati i malo sreće i političkog njuha.

No, jedna od stvari koja će nas podsjećati na zlatno doba socijalističkog samoupravljanja i vrijeme kad smo svi imali "iste želuce" i kad se svakom davalo "prema potrebama" ostat će, evo, raspodjela gradskih javnih natječaja i oglasa samoborskim tiskovinama.

Robert Škiljan

Mjesečnik Naš Samobor, koji izlazi svaka dva mjeseca, vapi za kompletnom abecedom

Tko to može platit!?

Naš Samobor, tiskovina koju je na sjednici Gradskog poglavarstva spomenula Tanja Milek, krasi se epitetom Samoborski nezavisni mjesečnik, iako, u skladu s kreativnim i radnim potencijalima njegovog autora Milivoja Martona izlazi svaka dva mjeseca. Prije ovog posljednjeg, na kojem jasno piše da je to broj za rujan i listopad, izašao je onaj za srpanj i kolovoz. I tako dalje.

U nadnaravnim naporima da svaka dva mjeseca, zajedno sa svojim polupismenim suradnicima sklepa kakav - takav uradak, u toj nesmiljenoj bitci s vremenom, događaju se i greške.

Primjerice, u spomenutom Natječaju za prodaju nekretnine - stare škole u Grabru, a koji je Marton Gradu zaračunao 1.800 kuna, nema slova đ. To, inače lijepo slovo hrvatske abecede, Marton ili intenzivno prezire ili se u strahovitoj hitnji (svaka dva mjeseca novine, ej, nije to mala stvar!) negdje pogubilo.

Tako će Samoborci, koji se diče višestoljetnom pismenošću konačno saznati da je nekretnina izgraena, da su uvjeti zakonom predvieni, da će se na natječaj javiti ponuači, a da se Upravni odjel koji mu je naručio posao zove Upravni odjel za prostorno ureenje itd.

Ako ste pomislili da se Marton nakon obavljenog posla malo zamislio nad sobom i svratio k liječniku, prevarili ste se. S još friškim dvomjesečnikom Naš Samobor i računom na 1.800 kuna + PDV dojurio je u Poglavarstvo i tražio nofce.

Tak se to kod nas radi.

A najgore je to što će mu račun i platiti.

R.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)