Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

3. sjednica Gradskog vijeća

Od proljeća bez asfaltne baze, a od jeseni 2006. bez kamiona u Gradu

Uz povremene reske zvuke rezanja ploča na Trgu protekla je 3. sjednica Gradskog vijeća održana 14. rujna u prostoru gradske vijećnice. Kao i uvijek počelo se aktualnim satom. Uz već standardni repertoar prepucavanja na relaciji pozicija - opozicija, a koje u svoj njihovoj važnosti i dubini izrijeka možete za desetak dana u integralnom obliku pročitati na www.glasnik-ssn.net, bilo je i konkretnih pitanja i odgovora.

Na pitanje Mislava Maroevića u vezi problema prijevoza školske djece iz zaselka Bedar, Marica Jelenić konkretno je odgovorila da prijevoz djece, koja su dosad pješačila dva kilometra, počinje za desetak dana.

Vijećnica Ljiljana Jenko pitala je gradonačelnika što se poduzima oko asfaltne baze koja nesmetano radi punom parom bez potrebnih dozvola i suglasnosti i kako je moguće da su postrojenja spojena na našu, gradsku plinsku mrežu, ako je Grad načelno protiv svih tih nelegalnih radnji.

Gradonačelnik je najavio je da će biti postignut tripartitni ugovor kojim će se sporna postrojenja izmjestiti na, već za to zamišljenu, zamjensku lokaciju od 8400 metara kvadratnih.

Dodao je i to da su stanovnici i vijećnica Jenko svoj posao dobro odradili, ali da sada puste čelne ljude Grada da izvedu pregovore do kraja, a dotad da malo potrpe.

Vijećnici Jenko učinilo se neprimjerenim da gradonačelnik traži od ugroženih stanovnika svoga grada da trpe, a da pritom čak ne znaju ni približni rok nekakvog rješenja.

Tada je gradonačelnik vrlo konkretno odgovorio da će stvar biti riješena u proljeće i dodao: – Ja ne mogu promijeniti državu, već idem linijom dogovora.

Na pitanje Žarka Adameka vezano uz izmještanje štandova gradonačelnik je bio vrlo jasan. Štandovi će se premjestiti na novu lokaciju na sajmištu, jer su na sadašnjem mjestu mimo svih urbanističkih propisa.

Poslije aktualnog sata potvrđeni su prijedlozi za dodjelu nagrada Grada Samobora (o kandidatima smo već pisali), saslušan je izvještaj o proračunu za prvu polovicu tekuće godine, a malo se više zadržalo na nezaobilaznoj temi financiranja samoborske obilaznice. Na kraju rasprave usvojen je zaključak da se prometnica zatvori za promet sve dok radovi ne stignu do ulice Bana Jelačića te je izvođaču radova, Hvaru d.o.o., dan krajnji rok završetka radova 31. kolovoz 2006. godine. Od tog bi se datuma i svim teškim kamionima trebao zabraniti promet kroz uže središte Samobora.

Zaobilaznica i sportska dvorana označeni su kao dva kapitalna objekta po kojima će se usuglašavati proračun, čiji je rebalans najavljen za mjesec dana.

Na samom kraju sjednice raspravljalo se o neiscrpnoj temi kako pokriti skoro dva milijuna duga NK Samobor. Spas je nađen u osnivanju komisije koja bi za mjesec dana trebala odlučiti što, kako, gdje, s kim i tako doći do rješenja.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

U Ulici Pušine otvoren Muzej postkapitalističke gradnje

Gradski vjećnik Zdravko Galic prijavio inspekciji sam sebe!

U neukroćenom kapitalizmu južnoameričkog tipa, kakav su si Hrvati izabrali, štošta je moguće i štošta se događa. Moguće je tako da se na nekoliko stotina metara od centra Samobora izgradi, protivno suglasnosti Grada i volji stanovnika, asfaltna baza, a moguće je i da preko noći nestanu povijesno vrijedna kovana vrata ispred kuće Maje Strozzi. Običaj da se kupi neki atraktivni samoborski prostor i na tom mjestu izgradi stambena mega-nakarada već je praktički dio folklora i tradicije, a stambeno-komunalni "nestašluci" nadležnih službi i pokapitaliziranih građana svakodnevnica su kojoj se ne vidi kraja.

O svim tim pojedinačnim slučajevima pisali smo i pišemo u Glasniku, ali ovaj put nam se ukazala prilika da na jednom mjestu, jednom kratkom šetnjom, ne dužom od sto metara, vidimo što je sve u stanju učiniti ili ne učiniti um čovjeka kojega karakterizira višak novca i manjak savjesti i brige za druge, za zajednicu.

Naime, Zdravko Galic, gradski vijećnik i član LS-a, pozvao nas je da prošećemo Ulicom Pušine u kojoj već dugo živi, a 1998. napravio je u njoj i novu kuću. Poziv na razgledavanje ulice u elitnom dijelu Samobora, na Gizniku, pretvorio se u šetnju prvim Muzejom postkapitalističke gradnje.

Već na ulazu dočekuje vas asfaltno rešeto: potpuno pokidan i ulegnut asfalt ispod kojega su, naravno, plinske i sve druge instalacije. Autori novonastale vozačke atrakcije su teški šleperi koji svakodnevno voze materijal za izgradnju stambenog objekta koji niče na vrhu ulice i vrlo je upitno kako je uopće dobio dozvole za gradnju, obzirom da se veličinom ne uklapa u postojeći ambijent obiteljskih kuća. Uz to, Ulica Pušine vodi se kao put četvrtog reda, a daljnim razgledom, dragi čitaoče - gledaoče, vidjet ćemo da bi taj rang trebao biti i niži.

Dakle, odmah po ulasku u ulicu, u ljetnim mjesecima, kad sretni što ste prošli asfaltno ulegnuće otvorite prozor da vidite gdje vam je ratkapa, možete osjetiti sve mirisne čari nezatvorene septičke jame - cijevi, koja zatrpana gomilom starudije mami i oko na suicid. Jama tako živi i radi, evo, već pet godina ispred vikendice Ivin Lovre.

Ovako osvježeni idemo dalje. Nailazimo na bogato uređenu kuću s urednim dvorištem u kojem je parkiran terenac. Na suprotnoj strani ulice posve druga slika: stara željezna vrata obrasla u gustiš koji prijeti da nadre na cestu. Naš vodič nas upućuje da je to zemlja istog vlasnika kojem pripada i uredna kuća, Degmečić Božidara, koji već tri godine taj dio nije ni pokosio.

Prije nego se stigne do vrha ulice, gdje se u visine diže kuća s početka priče, nailazimo i na još jedan vrijedan izložak postkapitalizma. U ogromnoj količini ambrozije, ispred neke opskurne garaže, šepure se odbačeni buba i stojadin. Kako saznajemo, nalaze se na zemljištu na kojem se planira zgrada s devet stanova.

Zdravko Galic nam pokazuje i primjer kako su građani samoinicijativno bušili i betonirali po asfaltu ulice, a sam se uvjeravam kako su stanovnici dvije luksuzne kuće napravili islaske na ulicu Pušine. Krasni izlošci, ali prilično opasni.

A tada, nedaleko toga, ugledao sam vjerojatno glavni izložak ove ogledne ulice - muzeja postkapitalizma. Negdje oko sredine ulice, ispred lijepe bijele obiteljske kuće, napravljen je zid od tri reda betonskih blokova. Pravo remek djelo novopečenih kapitalista. Takve ograde, doduše nešto više, vidio sam zadnji put u Strumici. Pitam gospodina Galica, našeg vodiča, što je to. Tko je to sagradio ovaj zidić, gotovo jedan metar izbočen na ulicu? Odgovor je bio neočekivan.

– Ja sam sagradio ovaj zid kao protest i kako bih potaknuo nadležne službe da učine nešto i naprave reda u ulici. Kako inspekcije, kada smo ih zvali, nisu htjele izaći, ja sam odlučio napraviti taj zid i potom sam pozvao Vlatku Fabić, inspektoricu iz samoborske ispostave Zagrebačke županije. Želio sam joj ukazati na to da sam ja jedini koji se pridržavao zakona i ostavio dovoljno prostora za izgradnju ulice. Nitko se drugi nije toga pridržavao. Sve je rađeno protivno zakonu i zdravoj pameti. Sve bi bilo u redu da je svatko ostavio dio za ulicu. Rekao sam da ću ja to i maknuti, ali da to učine i drugi.

- Kakva je bila reakcija inspektorice i što vam je savjetovala?

- Reakcija je bila slaba, indiferentna, rekla je da se put treba formirati i nije mi dala nikakav naputak što činiti ili koga pitati za savjet ili pomoć.

- Kako ostali ljudi u ulici reagiraju?

- Ljudi koji su se držali pravila i zakona su za to da se sve to sredi. Potpisali smo i peticiju da se sankcioniraju i više ne dozvoljavaju sve ove nedopuštene samoinicijativne radnje. Ja sam to dao na Poglavarstvo i pročitao sam tekst na Gradskom vijeću. Za sada smo uspjeli barem malo "prištopati" izgradnju ovih devet stanova - rekao nam je Zdravko Galic.

Mi iz Glasnika predlažemo da se Ulica Pušine uvrsti u turističku ponudu Samobora kao prvi Muzej podivljale postkapitalističke gradnje.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)