Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Poslijeizborno je vrijeme u Samoboru - doba kombinacija i dogovora

Kako do stabilne vlasti?

Izabralo se kako se izabralo. Nitko nije prezadovoljan, a neki glume da nisu razočarani. Pregovaračke seanse traju, ne danonoćno, ali svakog dana po malo.

U centru zbivanja su izborni pobjednici i lista predvođena Tonijem Filipcem, oko koje se pokušava ustrojiti vlast.

Kako se čuje, koalicija LS - HNS-LD ne odbija razgovarati ni s kime. Izmjenjuju se predstavnici DC-a, HSS-a, SDP-a, pa i HDZ-a. Svatko nudi svoje, svatko traži ono što misli da mu u određenoj kombinaciji pripada. Ima interesantnih prijedloga, neumjerenih zahtjeva, pa i neostvarivih ambicija.

Pregovarački tim pobjedničke koalicije predvode Tanja Milek i Mladen Guliš i, za sada, na početku pregovora, odišu realnim optimizmom. Jedini konkretan uvjet s kojim počinju svaki razgovor je neupitno mjesto gradonačelnika za Tonija Filipca i prihvaćanje osnova njihovog predizbornog programa. S obzirom na rezultat, nije ni mnogo. No, naše političke veličine, a i njihovi potencijalni partneri, pomalo gube realan odnos prema stvarnosti, a sudeći po nekim nekim postupcima i zdrav razum.

Neki, očito, ne mogu pojmiti gubitak vlasti i pomiriti se odlaskom s velike pozornice. Sumnjaju čak u brojanje glasova, zazivaju vraga, tj. ponovne izbore, povjerenika i slično.

Sve to truje ozračje pregovaranja, a sluti i njihov neočekivani kraj, odnosno kombinaciju vlasti koju prije izbora nitko nije najavljivao ni slutio.

Naredni bi tjedan trebao biti odlučujući. Do Tijelova bi svi partneri trebali staviti karte na stol i jasno vidjeti tko s kime i na koji način može voditi Grad, a kome je bolje da naredne godine provede u opoziciji.

Toni Filipec na nekoliko je dana otišao iz Samobora. I on shvaća da je ovo njegova posljednja velika prilika da sve svoje sposobnosti stavi na raspolaganje gradu u kojem je rođen. U punoj je snazi, spreman na potpuni angažman. Iako o politici govori nevoljko i s dosta opreza, spreman je i na neophodne kompromise. Ali, ne i one trule. Ne želi svoj zadnji mandat završiti u paklu koalicijskih podmetanja, zakulisnih igara i navlačenja.

Voditi Grad kao veliku firmu i brinuti o njemu načinom dobrog gospodara, to je njegova ideologija. Izabrati suradnike s kojima može raditi, a ne politizirati svaku situaciju, njegov je san.

Hoće li ga dosanjati?

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)

Nikolina Šoić bori se s leukemijom, a ono što joj je neophodno je odgovarajuća koštana srž

Budite i vi davatelj koštane srži!

Nakon napisa u medijima o borbi obitelji Šoić s leukemijom, posljednjih dana najveću ulogu u njoj dobiva medicina. Ono što ne možemo kupiti, a Nikolini je potrebno - to je koštana srž ili matične stanice. Na žalost, Nikolina ne može živjeti samo uz terapiju Glivecom, koju su mnogi od vas financijski pomogli. Koliko filmova smo gledali ili knjiga pročitali o ovakvim dramama... Naša zemlja, na žalost broji svega 120 davatelja koštane srži. Uz njih i njezinu obitelj kod nas nije pronađen davatelj koji bi bio kompatibilan s Nikolinom. Iako smo skloni kritiziranju HZZO-a, ono što šira javnost ne zna, to je da u ovakvim slučajevima upravo HZZO učini ono što nitko ne može. Odobri 30.000 eura, u svega nekoliko dana, za troškove nalaženja odgovarajuće koštane srži pri Svjetskoj banci davatelja. To je i učinjeno, a između 9 milijuna davatelja, pronađeno je 9 odgovarajućih za Nikolinu. Međutim, nitko ne može tvrditi da se u našoj zemlji ne bi pronašao davatelj, jer to ne znamo. Zato u ovom trenutku ne trebamo tražiti krivca, jer njega u biti nema. Bolest dođe i tu je, a pitanje lijeka je ono oko kojeg uvijek želimo nekoga okriviti. Malo je poznato da HZZO godišnje odobri puno ovakvih zahtjeva, a s druge strane vrlo je slabo ili nikako kroz medije objašnjeno što je uopće davatelj koštane srži i matičnih stanica. O svemu ćemo čitati, svakoga dana nova afera, ali rijetko ćemo se kad svi mi zapitati, što je to - što ja mogu učiniti? Ne za Vladu, zemlju ili HZZO, ne za Nikolinu, već za sebe i svoju obitelj. Posljedica toga je oskudan broj davatelja i trošak koji naša zemlja, a i svi mi imamo. Prilično apsurdno, jer bi se taj novac mogao ulagati u temelj kvalitetne banke davatelja iz koje bi mi mogli pomagati u našim, ali i svjetskim slučajevima. No, da bi se to postiglo, potrebni smo svi mi! Kako bi razjasnili što to davatelj koštane srži ili matičnih stanica mora učiniti da bi spasio život oboljelog od leukemije, razgovarali smo s pročelnicom Zavoda za tipizaciju tkiva, prof.dr.sc. Vesnom Kerhin - Brkljačić.

- Recite nam nešto više Svjetskoj banci davatelja koštane srži i matičnih stanica i o slučaju Nikoline Šoić, ali i mnogih drugih koji žive među nama, a oboljeli su od leukemije.

- Danas u svijetu postoji mreža dobrovoljnih davatelja koštane srži i broji negdje oko 9 milijuna ljudi. Kad smo napravili odabir za Nikolinu Šoić, na toj listi kompatibilnih davatelja našlo se njih 9. Interesantno je uvidjeti da je od 9 milijuna davatelja samo njih devet kompatibilno s Nikolinom. Isto je tako interesantno znati da Nikolina nema rijetku krvnu grupu i uopće nije u tome problem. Trenutno tražimo kompatibilnog davatelja za jednu pacijenticu i do sada ga nismo našli nigdje na svijetu. Niti jednog jedinog. To je jednostavno tako. Matematički gledano, da su svi stanovnici Hrvatske davatelji, broj mogućih davatelja u Nikolininom slučaju povećao bi se za nekoliko. Međutim, na žalost, istina je da mi imamo svega 120 davatelja i zbog toga je nužna suradnja sa Svjetskom mrežom. Šansa oboljelima od leukemije, ne samo kod nas, već u cijelom svijetu je upravo povezivanje svih zemalja sa svjetskom organizacijom koja neprekidno povećava broj davatelja. U tom smislu, to bi trebala činiti i Hrvatska. Na žalost, trenutno je to daleka budućnost s ovim brojem ljudi koji to žele.

- Možete li nam objasniti razliku između donora organa i davatelja koštane srži i matičnih stanica?

- Razlika je velika. Davatelji koštane srži i matičnih stanica ne daruju organ. Oni nemaju donorske kartice, a nakon razgovora potpisanom izjavom pristupaju, naravno nakon učinjenih krvnih pretraga, Svjetskoj banci davatelja. Anonimni su i suglasni da to čine bez naknade. Po mom mišljenju, oni su definitivno motivirani čistom humanošću.

Svatko onaj tko želi biti davatelj, dolazi kod nas i daje krv iz koje se radi osnovna tipizacija. Ti podaci spremaju se i stavljaju, kako sam rekla, na raspolaganje Svjetskoj mreži davatelja. Ako netko zatreba koštanu srž jednog od naših davatelja, bilo za potrebe oboljelog iz naše zemlje ili iz Amerike, mi najprije ponovno pitamo davatelja pristaje li zaista na davanje koštane srži ili matičnih stanica. Tek tad krećemo s daljnjim laboratorijskim pretragama. Ovo što mi sada radimo, to je samo preliminarno testiranje, a završno se, dakle, odvija tek kad iz naše baze podataka netko postane potencijalni davatelj i da svoj pristanak. Na žalost, mi nemamo dovoljno financijskih sredstva za kvalitetniju bazu podataka. Ali, i s osnovnim tipizacijama mogli bi oformiti nešto kvalitetno. Do sada smo imali "traženje", dakle upite o našim davateljima, od strane Svjetske banke davatelja u tri slučaja, ali, na žalost, daljnje pretrage pokazale su da davatelji nisu zadovoljavajući. Da su bili, na dobitku bi bila naša mreža, ako tih 120 davatelja uopće možemo nazvati mrežom.

- Rekli ste da se hrvatskim pacijentima transplantira koštana srž iz Svjetske mreže. Te troškove pokriva HZZO. Imate li kad problema da HZZO odobri takve iznose, jer radi se o 30.000 eura?

- Ne, zaista nikada. Morate znati da se pretežno radi o djeci i mladim osobama i nikada nije bilo problema. Nećete vjerovati, ali oni to odobre u svega nekoliko dana. Trebate još znati da taj novac nije upućen tom stranom davatelju, on je jednostavno trošak koji ide mreži davatelja. Neke zemlje upravo tim novcem svojim davateljima plaćaju višu kategoriju zdravstvenog osiguranja tokom života, a često im se nakon davanja koštane srži uplaćuje i životno osiguranje. Rekla bih da im je to nagrada, a neki od njih, bez obzira što su na listi, neće možda nikada biti davatelji. U našem slučaju krenemo li u veće projekte i povećanje broja davatelja koštane srži, svakako bi veliku ulogu odigralo Ministarstvo zdravstva i HZZO, kao financijska podrška u početku. Važno je reći da kad bi Hrvatska imala banku davatelja koja broji od 2000 - 5000 ljudi, vrlo bi se brzo sama financirala. Tad bi netko plaćao nama, a ne mi njima. Isto tako, pronađemo li našim pacijentima davatelja ovdje, naša država nema trošak koji, složit ćete se, nije malen. HZZO godišnje potroši velike iznose novca upravo za ovakve slučajeve poput Nikolininog.

- Koji postupak davatelj koštane srži mora proći i je li to opasno, obzirom da je na to pristalo svega 120 ljudi?

- Davatelj koštane srži u principu to učini samo jednom i tad se briše s popisa. Iako, po potrebi, može biti još jednom davatelj. Istina je - to je operacijski zahvat uz anesteziju. Međutim, anestezija je jedina opasnost, ako je takvom smatrate. Davatelj ostaje u bolnici dva, tri dana. I to je to. Htjela bih vam reći da je kod davatelja matičnih stanica potpuno drugačija situacija. Nema anestezije, sve traje dva, tri sata, a matične se stanice mogu dati i više puta. Svaki davatelj može odlučiti da li je davatelj samo matičnih stanica ili jednog i drugog. U biti, koštana srž i matične stanice su jedno te isto, s tim da su matične stanice, mogli bismo reći, na periferiji, a koštana srž je "na licu mjesta". Davatelj matičnih stanica, već za tri, četiri mjeseca može ponovno biti davatelj, ako želi. U Nikolininom slučaju još ne znamo da li su davatelji koje smo pronašli davatelji koštane srži ili matičnih stanica. Jedno ili drugo njoj je nužno potrebno i pomaže joj u borbi s leukemijom. Dapače, to joj je jedino preostalo.

Ovo je tekst o Nikolini, ali može biti i o Anici, Ivici, nekome nama nepoznatom... Pravovremena edukacija o ovom načinu pomaganja potrebitima izgleda da je osnova nečega što bi se moglo nazvati kvalitetnom mrežom davatelja koštane srži i matičnih stanica. Kad se sve razjasni, ostaje pitanje zar je to tako teško i nisam li možda ja taj koji unutar sebe nosim lijek za Nikolinu i sve ostale oboljele od leukemije? Treba li netko "s naslovnica" oboljeti i uputiti apel da bi se mi pokrenuli, teško je pitanje, ali ne možemo ne postaviti ga. I vjerujem da bi na "poznato lice" mnogi reagirali. Kao što će, vjerujem, i mnogi koji poznaju ili ne poznaju Nikolinu i sve potrebite shvatiti da je spašavanje njihova života djelomično vezano sa svakim od nas. Bilo krvlju, dušom ili ljudskošću. Ne zato što to moramo, već zato što jednostavno ljubimo bližnjega svoga.

I na kraju, tko zna hoće li nekome od nas, našoj djeci, zatrebati sutra nešto što nemamo, a to je kvalitetna banka davatelja koštane srži i matičnih stanica!

I majka Snježana priključuje se donatorima koštane srži

POMOĆI BILO KOME DRUGOM

Majka Nikoline Šoić, Snježana, koja je podvrgnuta pretragama kako bi se otkrilo je li kompatibilna sa svojom kćeri, uključila se u mrežu davatelja, jer, kako sama kaže, "ne može zaboraviti trud svih liječnika i medicinskog osoblja, te svih ljudi koji su uključeni u bitku njezine kćeri". Zbog toga je odlučila da, bez obzira što ne može pomoći svojoj kćeri, postane davatelj koji bi mogao pomoći nekome drugome.

Učlanite se i vi u Hrvatski registar - banku dobrovoljnih davatelja koštane moždine i matičnih stanica iz krvi.

Adresa je: REPUBLIČKI CENTAR ZA TIPIZACIJU TKIVA,

Kišpatićeva 12, Zagreb, tel.: 2421-933, 2388-689,

E-mail: ececuk@kbc-zagreb.hr

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)