Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Šesnaestgodišnjakinja koja se ne prestaje boriti s opakom bolešću

Renatin smješak prkosi leukemiji

Renata Mišić, naizgled je sasvim obična šesnaestogodišnjakinja. Međutim, zaista samo naizgled. Naime, ona ne odlazi svakodnevno u školu, ne izlazi s prijateljicama u kino, ali zato redovno odlazi na preglede u KB Sestre milosrdnice.

Redovno pije tablete i redovno se smiješi kao da se sve što živi događa nekome drugome. Događa se doduše i drugima, ali i njoj, jer - Renata boluje od leukemije!

Nakon posljednje kemoterapije, njezina je bolest u remisiji, ali i dalje mora uzimati lijekove. Uz lijekove liječnici preporučuju oboljelima od leukemije da uzimaju nešto što će im čuvati imunološki sustav. Zato je i Renata počela piti Alou Veru Gel. Od trena kad je počela piti taj biljni pripravak osjeća se puno bolje, te ne dobiva više prehlade i viroze.

Međutim, Renata često strahuje kako te, za nju vrlo ljekovite tekućine, neće imati dovoljno. Jer, za mjesečne potrebe pripravka od kaktusa, njezina obitelj mora izdvojiti 600 kuna koje često nemaju.

Renata živi u Slanom Dolu, u kućanstvu s gluhonijemim roditeljima, mlađom sestrom i bakom Dragicom, a obiteljska primanja, na žalost, ne mogu pokriti sve troškove njezine bolesti.

Iako su do sada uvijek uspijevali riješiti materijalne probleme, jer su dobivali pomoć od Samoborke u kojoj je zaposlen njezin otac, od Grada Samobora koji je njezinoj majci, osim novčane pomoći, osigurao i pokaznu kartu za autobus, pa do pomoći cijelog sela koje je znalo sakupljati novac za nju, materijalni problem i dalje postoji. Kroz kratak smo razgovor koji smo vodili s njom i njezinom bakom saznali, kako bez obzira na bolest i probleme, ona živi puna vjere kako se u svemu može uspjeti. Marljiva da završi školu, odlučila je pobijediti i bolest.

- Koliko si godina imala kad si se razboljela?

- Razboljela sam se s četrnaest godina i tri mjeseca. Završavala sam osmi razred i bilo mi je grozno, samo sam razmišljala kako ću završiti školu. Tad su mi upravo iz moje Osnovne škole Samobor jako puno pomogli. Do sada sam liječena kemoterapijom i lijekovima. Sada mi je puno bolje, ali na žalost, još ne mogu ići redovno u školu, pa sama učim i polažem ispite u Srednjoj ekonomskoj školi. Sve sam uspjela.

- Zar ti nije teško samoj prolaziti gradivo prvog razreda srednje škole?

- Pa i nije. Malo problema imam, ali samo s matematikom, za koju dobivam pomoć preko tete. Sve ostalo mogu i želim naučiti.

- Imaš li problema s nabavom lijekova?

- Imali smo s tim puno problema. Kad je bila nestašica znali smo posuditi u bolnici, ponekad je teta nabavljala u Varaždinu, a znalo se desiti da sam i strahovala hoću li imati lijek za drugi dan. Vrlo su se teško nabavljali, ali na svu sreću, njih ne moram plaćati. Sada uvijek imam nešto lijeka u rezervi, tako da ne brinem.

- Baka Dragica te jako hvali, kaže da si vrijedna i strpljiva, da su svi i u bolnici hvalili tvoju hrabrost. Je li to istina?

- Baka Dragica: Istina je, sve je istina, uvijek je bila dobar đak, a jako je i vrijedna. Znate, kad je 2003. završila u bolnici, bili smo u strašnim neprilikama. Njezino je stanje bilo kritično, a nakon kemoterapije morala je na hitnu operaciju radi komplikacija u trbušnoj šupljini. Imala je 38 kg, znate u kojem je stanju bila kad su i liječnici rekli da je sve u Božjim rukama. A sve to vrijeme, ona je bila tako strpljiva, hrabra, rekli su da još nisu imali takvog pacijenta. Iako, moram reći, imamo divnog liječnika, svi su vrlo dragi i sestre i svi, kao i svi ljudi koji su nam tada pomagali. Ne možete vjerovati kako su za nas skupljali novac, cijelo selo, općina, sinovo poduzeće, rodbina, svi su bili na nogama. Teško je to, bojali smo se da neće preživjeti, ali, eto, Bog je pomogao. Svi smo molili, a Renata ima duboku vjeru.

- Kako si se osjećala kad si saznala da imaš leukemiju?

- Nisam odmah znala, ali znala sam da je ozbiljno. Dok su oni razmišljali kako da mi kažu, ja sam sama shvatila što mi je. Ali, nisam bila u panici, nisam razmišljala o tome kao smrtnoj bolesti. Niti onda niti sada. Znate, neka druga djeca mojih godina u bolnici stalno ispituju sestre hoće li umrijeti. Ja to nisam nikada ispitivala, niti danas mislim o tome. Imam leukemiju i što sad? Živim.

Najgore mi je bilo što se sve dogodilo dva mjeseca prije kraja školske godine, završavala sam osmi razred, jedino sam željela sve to završiti. Brinula sam hoću li se moći upisati u srednju školu, o tome sam razmišljala, ne o leukemiji. Dva sam tjedna u bolnici samo plakala, ali samo radi škole. Prošlo je i sve sam uspjela. Znam da mi je Bog pomogao, ali znam i koliko liječnici pomažu. Sve se nekako sad sredilo, ušlo u svoj tok. Jedino me malo muči ta Aloa, jer mi zaista pomaže, a znam koliko se moji moraju namučiti da mi je kupe.

- Jesu li ti liječnici to preporučili?

- U mojoj je bolesti jako važno da budem "zdrava" od ostalih bolesti. Međutim, dok nisam uzimala Alou dolazila sam u bolnicu uvijek s grloboljom i temperaturom, a od kada nju pijem dolazim u tom smislu zdrava. Svaki liječnik preporuči svima da uzimaju još nešto što podiže imunitet. Oni vam ne kažu što morate, svako odabere, ali u savjetu s liječnikom. Obzirom da je rekao da je to dobro za mene, a i vidi kako se osjećam i da nemam temperature i prehlade, to mi je odobrio. Već jako dugo nisam bila prehlađena. Zato sam sretna.

- Zbog toga zapravo i ne ideš u školu i ne družiš se sa svojim vršnjacima?

- Da, to je jedan od razloga zašto ne mogu među veće skupine ljudi. Ali družim se ovdje u selu s prijateljicama, a i sestra je samo 15 mjeseci mlađa, tako da mi nije dosadno. Više-manje, ipak imam normalan život, najvažnije mi je završiti školu i biti zdrava. Upravo mi u tome i pomaže ta Aloa. Ne znam kako i zašto, ali kad je uzmem ujutro i navečer osjećam se dobro, puno bolje nego u vremenu kad je nisam pila. Ona me jača. Što ću, radim ono što mi čini dobro. Znate, i moj djed je mlad umro od leukemije. To je vjerojatno u obitelji, tako kažu liječnici. Ali ne treba o tome previše razmišljati. Sad sam dobro i samo želim učiti.

Pomaže joj Aloa, ali po svemu sudeći i vjera koja je u njoj. Kroz cijeli razgovor, Renata nije niti u jednom trenu ostavljala dojam zabrinutosti ili neodlučnosti, dapače, pokazala je da bez obzira na svojih 16 godina živi odlučno u borbi koju nema namjere izgubiti.

I što reći, osim da bi i nama odraslima takva hrabrost i vjera mnogo puta dobro došla.

Svi koji žele pomoći Renati mogu to učiniti uplatom na:

Ivica Mišić, Slani dol 49, JMBG 0109959391523

Samoborska banka d.d.

Poslovnica 500 centrala

Telefon: 3362-530

Žiro račun banke: 2403009-1011111116

Broj štednog računa: 1551013025

ALOE VERA GEL

100% stabilizid

proizvođač FOREVER LIVING, UVOZNIK FLP - Zagreb, Ulica Grada Mainza 21

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Nastavlja se bitka za spašavanje posjeda Allnoch i okolnog zemljišta

Građani za jednu cestu i to "slijepu"

U prošlom smo broju pisali o nevoljama vlasnika posjeda Allnoch u Starogradskoj ulici, kojima bi nekretnine, koje su im konačno vraćene, trebale biti devastirane novim Generalnim urbanističkim planom. Prema najnovijem prijedlogu GUP-a zemljište bi im trebalo biti presječeno dvjema cestama, čime bi značajno izgubilo na vrijednosti. Problem je i u tome što se vlasnici, koje predstavlja Aleksandrina Hock, o tom prijedlogu nisu stigli očitovati, pa je cijeli slučaj završio nadzorom urbanističke inspekcije. Rezultati još nisu poznati, ali Aleksandrina Hock nije skrštenih ruku čekala moguće usvajanje GUP-a u Gradskom vijeću Grada Samobora.

U Hotelu Lavica u nekoliko su se navrata okupili građani neposredno dirnuti prijedlogom GUP-a, odnosno vlasnici zemljišta povrh Starogradske ulice, ali i oni nezadovoljni načinom urbanizacije Samobora. Među njima su, uz Aleksandrinu Hock, bili Mirjana i Milan Žegarac, Vesna Bratić, bračni par Jelenić, Boris Šver, Antun Dubravko Filipec, Miran Šoić, Miroslav Ivanščak i predsjednik samoborskog HNS-a Mladen Guliš. Sročena je i potpisana predstavka kojoj su se vremenom pridružili i drugi građani.

U predstavci se traži ukidanje predloženog rješenja s dvije ceste koje sijeku zemljište Allnoch, te izgradnja jedne, na koridoru produžene Uli-ce A. Šenoe, kao slijepe ulice, po sjevernom obodu čestice.

Traži se i da se dio zemljišta (k.č.br. 1679, 1673/19–34, 1674, 1634/2-9), koji se prema prijedlogu GUP-a nalazi u zoni kultiviranog krajobraza, vrati u zonu stanovanja u perivojnom zelenilu, kao što je bilo planirano u prvom prijedlogu plana za javnu raspravu. Za gradnju u perivojnom zelenilu treba odrediti uvjete koji su jednakovrijedni postojećim uvjetima iz važećeg Generalnog urbanističkog plana Grada Samobora, a određeni su najmanjom građevnom česticom od 3000 m2 i najvećom ukupnom bruto razvijenom površinom građevine od 500 m2.

Osim toga, traži se i da se južni dio tog zemljišta zadrži u zoni mješovite namjene.

Spomenuti građani, okupljeni povodom ovog slučaja, i inače su nezadovoljni načinom donošenja strateških odluka u Gradu Samoboru, pogotovo onih koje zadiru u prostor i koje zauvijek mogu devastirati naslijeđene vrednote. Zato je za očekivati da će se i ubuduće jav-ljati raznim inicijativama kojima je cilj poboljšanje stanja u tom segmentu upravljanja Gradom i njegovim prirodnim i urbanim vrijednostima.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Poduzetnički centar Samobor

Uzroci i posljedice nastalog stanja i moguće perspektive

UZROCI

Poduzetnički centar Samobor je u nezavidnom položaju. Zašto?

Direktor PCS-a Miljenko Bošković stvorio je gubitak u poslovanju od oko 1 milijun kuna. Kada je ustanovljeno da nešto nije u, redu Poglavarstvo Grada Samobora donijelo je sljedeće odluke:

• razrješenje direktora

• pokretanje postupka koji treba ustanoviti stvarno stanje

• postavljeni su v.d. direktori PCS-a Ivan Kumar i Poduzetničkog inkubatora Petar Radovanić

• izabran je novi Nadzorni odbor.

Državna revizija i inventura ustanovljavaju gubitak od oko 1.100.000 kuna, nakon čega Poglavarstvo donosi nove odluke:

• o podnošenju kaznene prijave protiv Uprave koja je dovela do tog stanja (Miljenko Bošković)

• o saniranju gubitaka, kako bi PCS mogao nastaviti djelovati, te o

• "gašenju" Poduzetničkog inkubatora.

Nakon nekog vremena Poglavarstvo mijenja stav, pa:

• odustaje od saniranja gubitka

• zahtijeva od Uprave PCS-a da iz redovnog poslovanja namiri gubitke i to u jednoj godini.

Poglavarstvo ponovno mijenja stav, pa zahtijeva:

• zaduživanje PCS-a kod poslovne banke i namirivanje gubitka kreditom, i otplatu kredita iz redovnog poslovanja

• smanjenje broja zaposlenih.

Grad svoje obaveze prema PCS-u podmiruje nakon iscrpljujućeg cjenjkanja s velikim zakašnjenjem. Grad u isto vrijeme ne odgovara na prijedloge PCS-a za financiranjem projekata koji su ugrađeni u Strategiju razvitka Samobora od 2002. do 2012, u kojima je predviđeno da izvršitelj bude PCS.

Istovremeno, Poglavarstvo blokira i sredstva predviđena za redovno poslovanje u 2005. godini (oko 760.00 kuna) i traži izmjene u Poslovnom planu za 2005. godinu.

POSLJEDICE:

• PCS je dva puta doveden u blokadu računa, druga blokada je u tijeku, traje već više od 21 dan, što je preduvjet za pokretanje stečajnog postupka

• direktor I. Kumar zbog neracionalnih postupaka podnosi ostavku

• novi direktor M. Oršanić nakon 7 dana također podnosi ostavku, jer ga je zatekla druga blokada i zahtjev Poglavarstva da probleme rješava na neracionalan način

• Poglavarstvo traži novo rješenje za Upravu

• istovremeno je PCS doveden u poziciju da nije prihvatljiv partner niti izvođač za projekte koje je pokrenuo i u kojima se očekuje sufinanciranje EU programa CARDS.

Svi predviđeni projekti imaju za cilj potaknuti razvoj gospodarstva Samobora kroz povezivanje s drugim subjektima i sredinama i prekograničnim partnerima. Većina iniciranih projekata imala je izgled za financiranje iz izvora izvan Samobora (županija, država i EU CARDS program).

Usporedo s navedenim aktivnostima Grada, PCS je stekao respektabilnu reputaciju kod institucija županije, države i prekograničnih partnera.

Zbog navedene situacije počinje akcija "spašavanja" projekata:

1.) PROJEKT GLAŽUTA, koji je dio programa Selektivni turizam iz Strategije razvitka Samobora, prepušta se Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Projekt je Zagrebačka županija podržala s 50.000 kuna za inicijalne aktivnosti – idejni projekt. Prihvaćaju ga i Hrvatske šume, te Park prirode.

Jedino Grad Samobor nije niti odgovorio na prijedlog za sudjelovanje u projektu (2004. godine).

Znanstveno istraživački centar Bistra iz Ptuja pokrenuo je projekt "2.000 godina staklarstva u pograničnom području Hrvatske i Slovenije", koji je kandidiran za financiranje od strane CARDS programa. S Hrvatske strane predviđeno je da u projektu sudjeluju Varaždinski muzej, Regionalna razvojna agencija SJEVER iz Varaždina, a pošto PCS više nije prihvatljiv partner, predloženo je da s naše strane partner bude Park prirode. Projektom je predviđeno ulaganje 50.000 € za podprojekt GLAŽUTA.

2.) PROJEKT BAZA I BURZA PODUZETNIKA, ROBA I USLUGA iniciran je iz PCS-a. Ministarstvo gospodarstva RH ocijenilo ga je kvalitetnim i inicijalno financiralo u 2004. godini s 35.000 kuna. Za suradnju u provedbi ovog projekta i njegovo sufinanciranje zainteresirani su Regionalna razvojna agencija Zagrebačke županije, velikogorički i drugi poduzetnički centri u županiji. Vodeću ulogu u ovom projektu PCS prepušta PC Velika Gorica, jer u njemu ne može sudjelovati niti kao partner. Grad Samobor se do sada nije službeno očitovao o tom projektu.

Za projekt će grupa zainteresiranih razvojnih subjekata tražiti sudjelovanje CARDS programa u visini od 400.000 €. Prekogranični partner je PC Krško.

3.) PROJEKT VIKENDICE – APARTMANI, koji je također imao zainteresiranog partnera u Sloveniji, vodit će Turistička zadruga branitelja, koja se osniva kako bi spašavanjem ovog projekta inicirala pozitivne promjene u Žumberku.

4.) PROGRAM INTENZIVNI TURIZAM, odnosno projekti Šmidhen I. i Šmidhen II. odgađaju se, jer Grad nije pokazao interes, niti je odgovorio na prijedloge iz PCS-a. Za to vrijeme Grad je pregovarao s Nogometnim savezom, iako se zna da nema niti program ni sredstva, već samo ima namjeru profitirati u ulozi posrednika.

5.) PROJEKT MREŽA POSTAJA ZA AUTODOMOVE je prihvaćen od Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka i Regionalne razvojne agencije Zagrebačke županije. Provodit će se kao pilot projekt u 10 županija (HR) i 7 statističkih regija (SLO), u formi zajedničkog projekta. U Hrvatskoj će ga prijaviti CARDS programu RRA Zagrebačke županije, nacionalni partner će biti Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Operativnu provedbu ne može provoditi PCS, iako je inicijator, pa je u tijeku traženje subjekta koji je prihvatljiv normama EU (da nije u gubicima, a poželjno je i da je neprofitabilan).

U Sloveniji je prihvaćen od Republike Slovenije, a projekt će provoditi PC Krško.

Projekt predviđa aktiviranje oko 1.000.000 € od strane CARDS i INTERREG IIIa programa i nacionalnih partnera. Od toga će se u Hrvatskoj "potrošiti" 600.000 €.

6.) PROJEKT PREKOGRANIČNI TURISTIČKI CLUSTER u Turističkoj zoni Po Sutli i Žumberku za koji je CARDS program odobrio oko 100.000 € 2004. godine, a Zagrebačka županija sufinancira s oko 20.000 €, gdje je bilo predviđeno da PCS bude operacionalizator, a koji sada nije prihvatljiv, vjerojatno će provoditi netko drugi.

7.) GRUPA PROJEKATA vezanih uz AGROTURIZAM, koje na Hrvatskoj strani predvodi Zagrebačka županija, Odjel za poljoprivredu (pročelnik Kraljičković), također će se, kao zajednički projekt, kandidirati za sredstva CARDS i INTERREG IIIa programa EU. Definiran je zanimljiv skup zainteresiranih s obje strane, koji reflektiraju na ukupno 1.000.000 € ukupnih financijskih subvencija. PCS ni u ovom projektu ne može sudjelovati, iako je bio pozvan i sudjelovao je kao moderator među različitim subjektima iz Hrvatske i Slovenije.

8.) GRUPU PROJEKATA vezanih uz OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE, predvodi u Hrvatskoj Krunoslav Pilko, pročelnik za gospodarstvo Zagrebačke županije, koja će biti i prijavitelj. Partneri iz Hrvatske i Slovenije reflektiraju na ukupno oko 1.000.000 €. PCS ne može više sudjelovati niti u ovim aktivnostima.

9.) Zaposlenici PCS-a koji čine "turističku razvojnu inicijativu" jedini u Hrvatskoj mogu provoditi projekt Mreža postaja za autodomove.

10.) PCS će se na ovaj način vjerojatno riješiti "viška" radnika, ali se time neće popraviti kadrovska struktura. Osim toga, ostat će bez razvojnih projekata s kojima je prednjačio u Zagrebačkoj županiji, postigao visok rejting u državnim institucijama, te zainteresiranost prekograničnih partnera za suradnju.

ZAKLJUČAK

Da nije doveden u nezavidnu situaciju neodgovornim ponašanjem dijela "političara" u Samoboru PCS bi:

• postao najkvalitetniji PC ne samo u županiji i Hrvatskoj nego i u prekograničnom području

• svojim inicijativama i aktivnostima "otvorio bi vrata" PCS-u i Samoboru ka fondovima EU i pritom angažirano sudjelovao u razvitku Samobora i povratku njegovog rejtinga (zbog toga je uostalom i osnovan)

• pritom ne samo da bi zadržao postojeću zaposlenost, nego bi povećao broj angažiranih stručnjaka

• uz to, obnovio bi opremu i proširio poslovni prostor u PCS-u, a sve bi to bilo financirano većinom sredstvima EU i drugih partnera u provedbi projekata!

Mladen Noršić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Nezadovoljstvo građana javnim prijevozom urodilo peticijom koja je izazvala burnu reakciju braće Grgurić - vlasnika Autoturista i Samoborčeka

Kupnja Lavice nema veze s kvalitetom javnog prijevoza!

Nezadovoljstvo građana koji su prisiljeni koristiti javni gradski prijevoz općepoznata je činjenica. Već sama činjenica da se do posla, fakulteta ili škole ne voze udobnim automobilima, u društvu onih koje su sami izabrali, dovoljna je da se čovjek u autobusima ne osjeća najbolje, a kad se tome pridodaju i uvjeti prijevoza - rezultat je jasan: nezadovoljstvo koje često kulminira pravim provalama bijesa.

Jedna od posljednjih, ali ovaj put kanalizirana kroz peticiju građana, dešavala se proteklih tjedana, kad su se nezadovoljnici, pobrajanjem nedostataka u radu koncesionara Autoturista i Samoborčeka, obratili svim nadležnim institucijama i instancama.

U peticiji je spomenuto sve ono što javni prijevoz na ovom području čini, prema mišljenju sastavljača i potpisnika peticije - nesnosnim! Pobrojano je sve: od nepoštivanja voznog reda, preko neispravnih autobusa, neispravnog grijanja, nedostatku noćnih linija do Zagreba, gužvi, kašnjenja, nevoljama s kupnjom i važenjem mjesečnih markica, nemogućnosti kupnje karnet karata, prorijeđenog reda vožnje subotom, nedjeljom i u ljetnim mjesecima, pa do neugodne činjenice da u autobusima - smrdi.

Peticija je sročena sočnim jezikom, s prepričanim anegdotama iz života putnika - nesretnika, ali i primjedbama koje, na prvi pogled, namaju veze s javnim prijevozom, a odnose se na poslovno širenje koncesionara: kupnju Hotela Lavica, širenje komercijalnih turističkih linija, turističku agenciju itd.

Braća Božo i Franjo Grgurić, vlasnici Autoturista i Samoborčeka reagirala su burno, i u odgovoru odbacila sve primjedbe iz peticije. Sve je u skladu sa zakonima, normama i standardima, a za moguće nedostatke okrivili su splet nesretnih objektivnih oklonosti.

Ustanovili su i falsificirane potpise, a zbog "blaćenja i krnjenja ugleda direktora" pokrenuli su i tužbeni zahtjev za naknadu štete.

Održano je i nekoliko sastanaka u Gradskom poglavarstvu Grada Samobora, u kojima se pokušalo doći do nekog rješenja koje bi zadovoljilo korisnike javnog prijevoza i koncesionare. No, nikakav dogovor nije postignut, a predstavnici Grada Željko Koščica i Željko Kovačić jasno su, prema mišljenju sastavljača peticije, stali na stranu Samoborčeka i Autoturista. Da se ništa i ne želi promijeniti jasno je iz činjenice da je kraju osnovana i radna grupa koja bi trebala predložiti neka konkretna i provediva rješenja.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)