Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nastavlja se drama obitelji Vrbnjak

Božo ipak ne može raditi

Obitelj Vrbnjak u Novu je godinu zakoračila u svjetlu. Ponovno imaju struju! Mnogo je njih za ovo zaslužno, a ovim se putem Božo Vrbnjak svima iskreno zahvaljuje. Osim građana Samobora, pomogli su gradski vijećnici odrekavši se dnevnice, a veliku podršku pružio je i Radio Samobor, te apeli u našim novinama.

Pomoć je stizala čak i iz daleke Malezije. Samoborka Biserka Plevko, koja je preko web portala Glasnika www.glasnik-ssn.net pročitala tekst o žalosnoj sudbini Vrbnjakovih, prisjetila se da joj je upravo Božo jednom prilikom, kad je s automobilom ostala u kvaru u Zagrebu, pomogao kad joj nitko drugi u pomoć nije htio doći. Na devizni račun, čije je otvaranje potakao Glasnik, Biserka je uplatila početnih 700 eura.

Kako se osjeća čovjek koji je cijelog života radio, imao gostionu, znao popraviti svaki auto, a mnogima je to činio i besplatno? Što je proživljavao u trenucima kad mu je život odjednom krenuo nizbrdo? U razgovoru s njim, stječe se dojam da bi najradije šutio i prepustio sve vremenu. No, vrijeme, na žalost, ne plaća zaostale račune, a operacija na kojoj je bio nije dala rezultat koji bi Boži dozvoljavao ponovni rad.

Posjetili smo Božu, a uz njega smo zatekli i kći Petru i susjedu Dušanku Dubić koja ne odustaje od namjere da im i dalje pomaže.

U našoj je zemlji sasvim normalno pomagati oko blagdana Božića, tada to svi čine, a onda kad nova godina krene, kao da sve stane i čeka se neki novi Božić. Obitelji Vrbnjak sljedeći je Božić daleko, a oni nas još uvijek trebaju – sada!

- Božo, kako ste se osjećali kad ste shvatili da ćete ponovno imati struju i da su se ljudi odazvali pozivu da vam pomognu?

- Znate, iskreno, nisam se nadao pomoći. Danas je to problem, jer mnogi nemaju. U cijeloj ovoj situaciji najviše me boli što dug za struju koji je nastao nije moja krivnja. Boli me što je to teško dokazati. Dobili smo pomoć sa svih strana i ovim putem svima zahvaljujem.

- Operirani ste. Kakve su prognoze i jeste li do bolnice stigli redovnim putem?

- Sada treba čekati. Nisam do bolnice stigao redovnim putem, pomogla mi je liječnica iz Splita. Srećom, imao sam vezu preko susjede Duške. Znate, puno toga ja niti ne znam, ona sve obavlja. Znam samo da moram strogo mirovati. Znate, teško je to, do prije pet godina imao sam gostionu koju sam iznajmio. I jednostavno sam prevaren. Onda je nastradao sin, pa je umrla žena i sve je krenulo nizbrdo.

- Jeste li ikad pomislili da bi se mogli naći u ovakvoj situaciji?

- Ne. Sve se događalo jedno za drugim. Samo je dolazilo.

- Imate li kakvih želja i planova, znate li uopće kako ćete dalje?

- Iskreno, nemam pojma.

- Znate li tko vam je uplatio deviznu uplatu?

- Čuo sam da je to Samoborka Biserka Plevko koja živi u Maleziji. Uplatila je oko 700 eura. Znate, kad sam pomagao ljudima kroz svoj život, nisam nikada razmišljao o svojoj koristi. Tako mi se sada i vratilo. Poštujem ljude koji pomažu.

- Imate još puno neplaćenih računa?

- Da, nešto od kuće, pa jedno 6 tisuća kuna računa za vodu, ima svega. Budemo to nekak platili.

Tako govori Božo, obzirno ne namećući ništa, ostajući zatvoren u svojoj tuzi i nemoći.

Što na sve kaže kći Petra, učenica 7. razreda OŠ Samobor.

- Ti si jedina žena u kući i mlada domaćica. Je li ti teško?

- Nije, sve stignem. Ne kuham, čistim, ali svi sve radimo, a mnogi nam i pomažu. Često nam dođe i bratova punica koja nam pomaže. Naravno, uz tetu Dušku.

Tamara Vrančić Sokač

Teta Duška nije se umorila pomagati:

Božo i obitelj moraju čvrsto stati na svoje noge!

Tko je teta Duška? Teta Duška je prva susjeda koja se u pomoć obitelji Vrbnjak uključila odmah kad je gospođa Vrbnjak preminula. Do danas ne odustaje, dapače, dojam koji ostavlja stvara osjećaj koji nas sve tjera da se zapitamo jesmo li zaista dobri susjedi čovjeku koji živi do nas. Kroz razgovor Duška nam je otkrila mukotrpan put koji je do sada prošla.

- Duška, vi ste susjeda koja ne odustaje od traženja rješenja nevolje u kojoj se obitelj Vrbnjak našla. Zašto?

- Nisam mogla ne pomoći kad sam kao prva susjeda shvatila u kakvoj su nevolji. Od samoga početka nisam nikada razmišljala pronaći im pomoć tako da ih nahranim za sljedećih deset godina. Tražim samo da se učini koliko se može. Ali morate znati da, kad pomažete u ovakvim slučajevima, vi ih ne napuštate nakon mjesec dana. Mi ih moramo dovesti do toga da čvrsto stoje ponovno na nogama. Ja znam da susjedu treba pomoć i pažnja, pa on je u postoperativnom toku.

- Božo je rekao da ste upravo vi svojim zalaganjem pomogli da bude operiran?

- Da, morate znati da on uopće nije imao nikakvo osiguranje. Pokušavala sam to "papirnato srediti" i tada se pojavio dr. Hrvoje Raguž, vlasnik Očne poliklinike u Zagrebu, koji je besplatno pregledao Božu. Tada je u igru ušla i dr. Jadranka Tocilj iz Splitske bolnice, poslavši 300 kuna za ultrazvuk, a onda nam je već i općina izašla u susret s papirima za zdravstveno osiguranje sljedećih godinu dana dok traje liječenje.

- Što vas motivira na takav angažman?

- Ja samo želim da Božo, koji je već izgubio jedno dijete i ženu, uspije ostati zajedno sa svojom obitelji. Znam kako to izgleda, jer i sama sam majka koja je izgubila dijete. Stvar vam je samo u tome da se Božo nema snage boriti. On je pomirljiv i ne zna kucati i vikati na vratima raznih institucija, ali ja znam.

- Kako dalje?

- Dio duga je riješen, ali ostao je dug preko 6000 kuna Elektri, zatim voda, ima toga. Sva sreća, nema nikakvih opomena i prijetnji tužbom. Akciju koju sam sama nazvala "Solidarnost susjeda" za mene će biti završena kad svi računi budu na nuli. On od socijalne pomoći ne može platiti račune. A što će jesti? Što da jedu Božo i njegova djeca, ako od socijalne pomoći moraju plaćati dugove? Sin mu završava za godinu i pol školu. Treba do tada izdržati. Nije mi jasno zašto nisu ušli na spisak pomoći da dobivaju topli obrok, ali vidjet ćemo. Puno se toga može učiniti, samo ako svi to želimo.

I, za kraj, nemojte se uljuljkati u osjećaj dobrog raspoloženja kad im pomognete, jer, na žalost, ovakvih je obitelji i sudbina daleko više no što uopće možete zamisliti. Zasigurno većina nas rijetko pomisli može li ikako pomoći. Dovoljno je željeti i prošetati do Crvenog križa, socijalnog ili jednostavno prestati biti gluh i slijep na tuđu patnju i nesreću. Dobro se dobrim plaća. To nije samo izreka, jer bi nam svima upravo ta rečenica trebala biti i smjernica u godini koja je nastupila.

T.V.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)