Darko Zornjak, dopredsjednik Hrvatskog 2cv Citroën kluba
Srca "spačekista" i njihovih domaćina bila jača od kiša i poplava
23. svjetsko okupljanje ljubitelja Spačeka održano je od 30. srpnja do 4. kolovoza u Samoboru, "glavnom gradu" Spačeka u Hrvatskoj. U Samoboru je i sjedište Hrvatskog 2cv Citroën kluba, koji je u svojih tek dvadeset godina postojanja, zahvaljujući agilnom vodstvu i članovima, zaslužio povjerenje da organizira ovaj njihov skup. U našem gradu okupili su se spačekisti iz 41 države svijeta s gotovo svih kontinenata, bilo je to, po broju vozila i sudionika, drugo takvo najveće okupljanje u povijesti svjetskih susreta Spačeka, a statistike iz Samobora govore i o brojnim ostalim rekordima ovog zanimljivog događanja.
Kako je do svega došlo i kako je sve prošlo ispričao je Darko Zornjak, dopredsjednik Hrvatskog 2cv Citroën kluba.
Nakon vrlo uspješno organiziranog svjetskog susreta spačekista u Samoboru slijedi i njegova svojevrsna rekapitulacija. Najprije, tko je sve zaslužan za ovo svjetsko događanje u našem gradu?
Samu organizaciju ovog svjetskog susreta spačekista iznijela je šestorica iskusnih sudionika i dobrih poznavatelja ovakvih skupova – Englez Louis Barbour, poznat u svijetu Spačeka po svojim 4x4 preradama ovih automobila, bio je šef volontera, Srećko Višek odradio je dizajn i sve ostalo za potrebe marketinga, tajnik kluba Slaven Lovretić pazio je da sve ide po planu, Tomislav Medved koordinirao je ugostiteljski dio u kampu i sve povezano s tim dijelom, a predsjednik kluba Goran Skrbin i ja bili smo, kao odgovorne osobe, zaduženi za ostalo, kako bi sve prošlo na razini koju su naši gosti, pristigli iz svih krajeva svijeta, očekivali. Svakako moram spomenuti i Alfija Glavica iz Slovenije, koji je dao velik doprinos organizaciji susreta.
Kako ste došli na ideju da bi se i Vi, odnosno Vaš klub, relativno mali i mlad u tim okvirima, mogli upisati na svjetsku kartu zemalja organizatora ovih popularnih susreta?
Sve je počelo 1975. u Finskoj, gdje je bio prvi svjetski susret Spačeka, a ideja za organizacijom našeg susreta je prvi put došla 1999. u Grčkoj. Nakon toga, a svjetski susreti se održavaju svake dvije godine, bili smo na većini njih, pa sam u jednom razgovoru s Tomislavom Medvedom predložio da se i mi probamo u tome okušati. Naš predsjednik Goran Skrbin se također s time složio i svoju smo kandidaturu istaknuli 2015. u Poljskoj i dobili otprve.
S kojim problemima ste se tijekom priprema ovog susreta suočavali?
Najveći problem je bila lokacija, jer to je prvo što morate imati za tako velik broj ljudi koji vam dolaze. Tijekom 2016. i kasnije prošli smo sve na obali, od Pelješca do Portoroža, a onda smo, obzirom da je u to vrijeme turistička sezona na vrhuncu i da oni imaju druge prioritete, shvatili da je Samobor zapravo najbolji izbor. Otišao sam kod zamjenika gradonačelnika Željka Stanca, koji je predložio tu veliku livadu iza Autobusnog kolodvora. Oko toga je, dakako, bilo još puno posla, jer smo, na koncu, kako to nije sve gradsko zemljište, za dozvolu morali prikupiti još 173 potpisa privatnih i pravnih vlasnika da bi objedinili prostor za sve što nam je bilo potrebno.
Koliko je na koncu Spačeka došlo u Samobor?
U Samobor je došlo 3856 automobila i u njima više od 12 000 ljudi.
Od koga ste imali najveću podršku za ovaj projekt?
Od Grada Samobora. Bez ikakve sumnje i podilaženja, jer bilo je zaista puno problema, sve smo s Gradom uspijevali rješavati na vrijeme, a po potrebi i na licu mjesta. Stoga im zaista zahvaljujemo.
Koliko je koštala cijela ova priča?
Proračun troškova bio je nešto više od 5 milijuna kuna. Točan iznos znat ćemo nakon obračuna poreza, od kojih nas neki čekaju i u sljedećoj godini.
Kako ste namaknuli ta sredstva?
Kad smo pokrenuli cijelu ovu priču, sve tamo do kraja 2017. financirali smo sve potrebno predsjednik Goran Skrbin, Tomislav Medved i ja iz vlastitih izvora, privatno. Tada smo počeli skupljati predprijave po cijenama koje su uobičajene za ove susrete, sve to je preuzeo klub, koji je obavezan i za sva plaćanja te mu ostaje i eventualna dobit.
Jeste li se financijski pokrili i hoće li od toga nešto ostati klubu?
Kako sam rekao, to ćemo tek vidjeti, a nadam se da će nešto i ostati. Ako bude tako, povest ćemo se za primjerom Slovenaca, kod kojih je 1995. godine bio svjetski susret Spačeka, nakon kojeg su sav prihod pametno oročili i još i danas im to donosi određeni prihod za klub. Posavjetovat ćemo se svakako i s njima.
Kakve su povratne informacije gostiju? Jesu li bili zadovoljni?
Unatoč tome što smo unutar tih tjedan dana čak 6 dana imali puno kiše, pa čak i poplavu, reakcije svih su bile iznimno pozitivne. Trebalo je jako puno truda od strane nas organizatora da sve to na kraju prođe bezbolno, jer na vremenske prilike nismo mogli utjecati, i to su ljudi prepoznali. Velika većina njih potvrdila je kako je ovaj susret u Samoboru, u odnosu na dosadašnje, bio najbolje organiziran. Na to smo jako ponosni.
Ima li još koja zanimljivost koju biste istaknuli?
Ima ih još puno, jer ove godine poklopilo se i 100 godina obilježavanje marke Citroën pa smo se dodatno, u suradnji s našom krovnom organizacijom ACI, potrudili da to dostojno obilježimo. Nakon susreta u Samoboru održani su Adriatic i Continental ture po Hrvatskoj, napravljene su i dvije povijesne fotografije sa 100 Spačeka, jedna na samoborskom Sajmištu i druga u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, puno spačekista ostalo je još danima u Hrvatskoj obilazeći našu zemlju u privatnim aranžmanima, a sve je to nemjerljiv doprinos samoborskom i hrvatskom turizmu. Ponavljam, u povijesti ovih susreta ovo je po broju vozila i sudionika bio drugi najveći susret spačekista do sada. Primat, naravno, drže Francuzi. Dakle, imamo puno razloga za zadovoljstvo.
Jeste li imali potporu i iz samog Citroëna?
Oni biraju projekte koje će podržati i obično je to onaj najvažniji, "event of the year". Mi smo, eto, u godini 100. obljetnice Citroëna, ušli u taj krug i dobili njihovu potporu u vidu djelomičnog sufinanciranja ovog susreta u Hrvatskoj.
Biste li se opet upustili u organizaciju nekog tako velikog događanja?
Naravno. Dobro smo to odradili i stekli veliko iskustvo.
Što dalje? Kuda idu dalje spačeki i nastavljaju li i Samoborci s njima?
Za dvije godine spačekisti će se okupiti na svjetskom susretu u Švicarskoj, a nakon toga u Sloveniji. To nam je sve blizu pa ćemo i mi sigurno sudjelovati, a u međuvremenu ćemo, kao i do sada, biti aktivni unutar kluba i predstavljati se na ostalim susretima u Hrvatskoj i Europi.
(Samoborske novine)
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)