Zamjenik gradonačelnika Grada Samobora Željko Stanec govori o problemu izgradnje bazena na Šmidhenu
Od Šmidhena ništa, a Hidropatsko je na sudu
Prije otprilike mjesec dana u Galeriji Prica održano je stručno predavanje o geotermalnim vodama na području bišeg samoborskog kupališta i sportskog kompleksa Šmidhen. Predavanju je nazočio velik broj naših sugrađana, među kojima su bili i naši gradski dužnosnici i djelatnici u čijem je resoru ova tematika, koji su postavljali pitanja o budućnosti Šmidhena i mogućnostima gradnje još davno obećanog vodenog parka. Nakon brojnih promjena vlasnika i pravnih zavrzlama unazad par desetljeća, o svemu nam je za Glasnik govorio zamjenik gradonačelnika Željko Stanec, dobar poznavatelj stvarnog stanja oko Šmidhena.
Nedavno predavanje o geofizičkim i geotermalnim obilježjima nekadašnjeg kupališta Šmidhen, prema riječima stručnjaka, pokazalo je kako prognoze nisu baš obećavajuće. Ako stavimo na stranu sve ostale probleme, kakva je stvarna iskoristivost prirodnih izvora termalnih voda na ovom području?
Što se tog dijela struke tiče, poznato je i potvrđeno da su se na području bivšeg Šmidhena i jezera Bobovica nalazili termalni izvori vode temerature oko 22 stupnja Celzijusa, što je po meni, kao laiku, ipak dobar preduvjet za gradnju bazena i kupališta. Jer, nije svejedno ako vodu dogrijavate od tih 22 stupnja ili krećete od nekih 7 stupnjeva. To je već velika pogodnost. No, ako znamo da izvori termalne vode, primjerice, u Zagorju ili prekoputa u Sloveniji iznose i do 50 ili 60 stupnjeva, onda je jasno da naši izvori imaju relativno nisku temperaturu. Kako sam dvije godine studirao geologiju, ne mogu reći da znam baš mnogo o tome, ali mi je ta problematika ipak nešto poznatija i jasnija nego običnom laiku. Unatoč svemu, mislim da je pravo pitanje zašto Šmidhena više nema.
Pretpostavljam da se i prije znalo kako ti naši termalni izvori nemaju dovoljno visoku temperature vode, ali su ipak iskorišteni za gradnju bazena, oko kojih je kasnije nastao cijeli centar s hotelom i zatvorenim bazenom i sve je dobro funkcioniralo još od 60-ih godina prošlog stoljeća, sve do privatizacije. Što se dogodilo?
Iz kojih razloga, s kojom namjerom i je li Šmidhen zaista kupljen zato da se na tom mjestu izgradi moderno kupalište, ja to zaista sada ne mogu reći. Činjenica je da je danas sve srušeno i ničega nema. Ono što me posebno smeta i kao građanina i kao gradskog dužnosnika je to što, kada se već išlo u privatizaciju, postojeći kompleks nije najprije obnovljen, a onda tijekom godina proširivan, dograđivan i uređivan, jer bi to bilo logično za nekoga tko investira i želi svoj uložen novac što prije vratiti i početi zarađivati. Ne ulazeći u to tko je kriv i tko je u pravu; je li to država, Grad Samobor ili investitor, jako mi je žao što Samobor nema bazene i popratne sportsko-rekreativne sadržaje koje bi naši građani mogli koristiti.
Kako je počela cijela priča oko kupnje/prodaje i privatizacije Šmidhena?
Sve je počelo prije više od 10 godina, kada je tadašnji vlasnik, tvrtka Prodex, upala u stečaj i Šmidhen se našao na javnoj dražbi. Iz te stečajne mase kupljeno je 24% Šmidhena, a 76% posto ostalo je u vlasništvu države. Kupac i investitor - tvrtka Fantasy Land, krenula je temeljem kupljenog udjela u projekt vrijednosti otprilike 200 milijuna EUR-a, pri čemu Grad Samobor nije imao nikakvih vlasničkih udjela, ali je kao jedinica lokalne samouprave morao odobravati i izdavati potrebne dozvole.
Fantasy Land je, koliko je poznato, tražio suinvestitora, no od toga nije bilo ništa, pa su dignuli kredit od Poštanske banke i cijela stvar je završila na sudu, obzirom da kredit nisu mogli vraćati.
Tko je koga tužio i tko od koga što potražuje, riješit će sudovi. No, obzirom na spomenutu visinu investicije, svaki ozbiljan investitor očekuje u dogledno vrijeme i povrat svojih ulaganja pa ostaje nejasno kako su oni sve to zamislili i kanili ostvariti.
Samobor ipak ima bazene na Hidropatskom, kojih je koncesionar tvrtka Nakus. I tu je bilo nekih problema pa nas zanima što možemo očekivati ovog ljeta?
Došlo je do određenih problema, ali moram napomenuti da oni nisu proizašli iz gradskih struktura, jer Grad Samobor uvijek teži rješavanju problema, naravno, u skladu sa zakonom. Tvrtka Nakus uložila je u infrastrukturu, održavanje i opremanje bazena na Vugrinščaku, a obzirom na opću ekonomsku situaciju i njihovu neisplativost htjeli smo u dogovoru s koncesionarom riješiti tu zavrzlamu. Smatramo da bi Grad Samobor, odnosno Ustanova Sportski objekti Samobor, lakše upravljala bazenima, obzirom da Grad Samobor ima mogućnosti i kapacitete da u svakom trenutku stane iza svoje ustanove. Stoga smo krenuli u pregovore temeljem kojih bi se, nakon procjene sudskog vještaka o do sada uloženom od strane koncesionara, bazeni vratili na upravljanje Gradu Samoboru. Oko te procjene smo se razišli pa će krajnje rješenje biti odluka nadležnog suda. Mi ne sporimo ta ulaganja i Grad Samobor će Nakusu isplatiti uloženo, ali tek nakon službene procjene i temeljem priložene dokumentacije, a visinu uloženih sredstava odredit će nadležan sud.
Tko je koga tužio?
Grad Samobor jednostrano je raskinuo ovaj ugovor o koncesiji za bazene na Vugrinščaku, čime se otvara mogućnost sudskog spora, jer tražimo da se dokažu sva ulaganja koncesionara.
Je li počeo taj sudski proces i što to znači za građane Samobora, posebno za djecu i školarce koji su bazene koristili tijekom ljeta?
Bez obzira na pravni ishod, a u tom smislu još ništa nije ni započeto, Grad Samobor će za svoje učenike, ako to neće moći na Vugrinščaku, ovog ljeta organizirati kupanje na nekim drugim bazenima u okolici, bilo da je to Tuhelj, Stubičke ili Jezerčica, s besplatnim prijevozom. Dakle, ljetni Odmorko ide dalje.
Znamo da Grad Samobor financijski dobro stoji. Zašto nakon svih ovih problema, koji nisu "od jučer", pogotovo ako se prisjetimo neostvarenog projekta gradnje bazena u sklopu nove sportske dvorane u Hebrangovoj, grad nema svoj bazen?
Veliki i dobrostojeći grad kao što je Samobor može si priuštiti bazen i o tome se već duže vrijeme razmišlja. Spomenuli ste bazen u sklopu nove sportske dvorane, za koji je već dio opreme bio kupljen, ali je tada to za neke bilo preskupo. Ozbiljno razmišljamo o gradnji bazena u sklopu bivše Vojarne Taborec i, ako ne dođe do rješenja s Nakusom, vrlo brzo ćemo ići u tu investiciju.
Govorim o gradnji jednog zatvorenog bazena.
Bilo bi neozbiljno govoriti odmah o zatvorenom bazenu, jer su oni vrlo skupi. U prvoj fazi bi bio otvoreni bazen, nakon čega bi se stvorili i preduvjeti da se taj bazen natkrije, kako bi se mogao koristiti cijele godine. Morate znati da su zapravo najveći troškovi jednog takvog bazena njegovo kasnije održavanje. Obzirom da već imamo ustanovu za održavanje sportskih objekata, ne bi bio problem da se u njezinom budžetu onda osiguraju i sredstva za održavanje takvog bazena. No, tu moram napomenuti da nijedna sportska dvorana ili bazen, ne samo u Samoboru, već i u cijeloj Hrvatskoj, nisu ekonomski ni komercijalno isplativi pa tako trošak njihovog održavanja snose gradovi i općine u čijem su vlasništvu. Zato treba planirati pažljivo i u skladu s mogućnostima.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (2)