Krešo Beljak, samoborski gradonačelnik, saborski zastupnik i predsjednik HSS-a
Svaka politika mora biti na korist građanima
Naš gradonačelnik Krešo Beljak nikada nije skrivao svoje političke ambicije. Ostvarivao ih je korak po korak unutar Hrvatske seljačke stranke, koja je, nakon značajne i svijetle povijesne uloge, ali i dramatičnog pada njezinog utjecaja tijekom prošlog desetljeća, pod njegovim vodstvom danas ponovno u vrhu hrvatske politike. Kao uspješan gradonačelnik tražit će i svoj treći mandat za čelnog čovjeka Grada Samobora, a u ovom razgovoru nam otvoreno govori o svemu što donosi visoka politika, uz brigu o velikom gradu kakav je Samobor.
Iza nas, a posebno iza Vas, je uzbudljiva godina. Prošli su parlamentarni izbori, bilo je stranačkih previranja, postali ste saborski zastupnik... Kako je raditi u Saboru i jeste li čime iznenađeni?
Iznenađen sam načinom na koji Sabor funkcionira, odnosno sporošću i tromošću sustva, kao i cirkusom koji se tamo odvija. Smatram da Poslovnik nije dobar, jer dopušta određenim zastupnicima da bilo koju temu nametnu kao vijest, a koja nema nikakve veze s poslom koji bi trebali obavljati kao pravi narodni zastupnici. U ovom trenutku mi smo, rekao bih, ne baš promatrači, jer aktivno sudjelujemo u radu, no svih pet zastupnika HSS-a su novi u Saboru pa skupljamo dragocjena iskustva kao stranka i pripremamo se za puno drukčije djelovanje od siječnja sljedeće godine. Postoje mehanizmi i načini na koje se možemo izboriti za svoje lokalne sredine, a pritom mislim ponajprije na Samobor, koji nije imao svog zastupnika gotovo 20 godina. Dakle, čut će se i za Samobor i za našu stranku, jer imamo sve predispozicije i spremni smo da uskoro postanemo vrlo ozbiljna politička opcija u Saboru, za razliku od nekih koji su puno više eksponirani u medijima, a zapravo nemaju što ponuditi.
Što mislite o novom državnom proračunu, s posebnim naglaskom na demografsku politiku, oko koje ste se posebno zalagali?
Proračun nije strateški. Za razliku od gradova i općina, koji ne smiju imati veće rashode od prihoda, država već dvadeset godina u svojim proračunima ima planirani deficit, što znači da troši više od onoga što uprihoduje. Tu nema razvojne komponente, ne razmišlja se o strukturi stanovništva, demografiji i opstanku tog stanovništva, već se razmišlja jedino o tome kako pokrpati rupe za sljedeću godinu. Nazvao sam to čistim računovodstvom, a ne nikakvom politikom, jer politika bi, posebno u prvoj godini, podrazumijevala određene mjere, možda i i nepopularne, ali koje su preduvjet da Hrvatska kao nacija uopće opstane. Puno putujem po Hrvatskoj i znam da smo u ogromnim problemima, jer struktura stanovništva se bitno promijenila, postaje neodrživa i bojim se da kroz koju godinu više neće imati tko raditi za državni sektor i za mirovine. Jasno, tu su onda novi krediti, ali se pitam tko, do kada i pod kojim uvjetima će nam u budućnosti davati te kredite.
Iz proračuna je jasno da se nastoji zadovoljiti sve pomalo, dati svima koliko se najviše može, jer treba se na neki način i svidjeti svima... Ali, je li novo zaduživanje pravo rješenje?
Da, to vam je kao da obitelj s prihodima od 5 tisuća kuna planira rashode od 7 tisuća kuna kako bi se svima udovoljilo, a znaju da to dugoročno ne može opstati. U jednom momentu to mora stati, to ne može ići unedogled.
HSS za otprilike mjesec dana čeka izborna skupština. Kakvo je, nakon poznatih i burnih događanja, stanje u stranci prije izbora?
Da ponovim - HSS je 2003. imao 17 saborskih zatupnika, a 2011. samo jednog. Politike koje su se vodile u zadnjih 15 godina nisu bile dobre, što se i matematički može potvrditi, jer HSS je u tom razdoblju pao na najniže grane. Delegati su u ožujku između 3 kandidata dali povjerenje meni, jer po njihovom mišljenju mogu donijeti zaokret u politici HSS-a. Vrlo brzo nakon toga došli su i izvanredni parlamentarni izbori, a određeni problemi s kojima se HSS već duže vremena suočava nisu mogli doći na dnevni red prije izbora, jer smo morali ući u kampanju kako bi ostvarili što bolji rezultat. Zahvaljujući ulasku u kampanju i dobrim pregovorima s Narodnom koalicijiom dobili smo 5 saborskih mandata, što govori o tome da nas biračko tijelo nije kaznilo zbog promjene koalicijskog partnera. Doduše, i to je za sada samo matematika, ali nam daje mogućnost da se vratimo u politiku kroz dobru sinergiju koju smo ostvarili s našim partnerima, unatoč financijskim i svim ostalim problemima unutar stranke prije samih izbora, a koje su nam priskrbili bivši čelnici stranke. Problemi su, naravno, ponovno isplivali nakon izbora, a bune se bivši predsjednici, potpredsjednici i dio članstva kojima se novi način rada stranke nije dopao. Obzirom da se bavimo politikom, a i želimo se baviti politikom te na taj način mijenjati sliku Hrvatske, moramo te stvari raščistiti. HSS ima puno kvalitetnih članova, s kojima ćemo u sljedećim mjesecima dobro posložiti i ustrojiti stranku za predstojeće lokalne izbore, koji će pokazati da je HSS jaka stranka s kojom treba računati.
Što očekujete na ovoj izbornoj skupštini, obzirom na udare koji su u zadnje vrijeme dolazili s različitih strana?
Od prvog dana kad sam postao predsjednik stranke primam udare i udarce, a vjerujem da će se oni nastaviti sve do naših unutarstranačkih izbora. To je tako, jer tu se radi o novoj budućnosti stranke, borbi za njezin prosperitet, pri čemu postoji jedinstvo nas petorice saborskih zastupnika, župana Kožića i velikog dijela članstva koje želi to isto. To je bitka između budućnosti, koju predstavljamo mi iz užeg vodstva HSS-a, i prošlosti, koju predstavlja u medijima jako glasno staro vodstvo, a koja zapravo nema alternative. Budućnost uvijek pobjeđuje.
Spomenuli ste župana Zagrebačke županije Kožića, koji je na toj razini u koaliciji s HDZ-om. Kako to funkcionira?
Lokalna i regionalna razina su, što se toga tiče, druga tema. Postoje primjeri u Hrvatskoj u kojima na nižim razinama možete naći i koalicije SDP-a i HDZ-a pa nitko ne postavlja to pitanje kao problem. Politika poznaje koalicije, partnerstva i dogovore. Na državnoj razini su to dogovori velikih stranaka oko sudaca Ustavnog suda, različitih odbora i slično. Sve stranke se dogovaraju pa ne znam zašto bi se to HSS-u uzimalo za zlo. Obično se radi o ljudima i imenima s kojima želite raditi, što se vidi i na partnerstvu HSS-a i SDP-a u Samoboru, s kojima smo već skoro 20 godina, bilo u opoziciji ili sada na čelu grada, tako da ti odnosi ne samo da su politički korektni, već su prerasli u zdrave prijateljske odnose.
Vratimo se malo na proračun, ovaj puta naš lokalni. Proračun Grada Samobora donesen je gotovo jednoglasno, što znači da ga je prihvatila i opozicija. Kako to tumačite?
Slično se dogodilo i u Zagrebačkoj županiji prilikom izglasavanja proračuna. Naši vijećnici su svjesni da je naš lokalni proračun jedan od najjačih u Hrvatskoj po glavi stanovnika, da se permanentno puni, da je dobro isplaniran i strukturiran, štedljiv i razvojan, što je vidljivo iz svega što se napravilo unazad par godina, a radit će se i dalje. Tako da, bez obzira iz koje stranke dolazili, neke stvari ne možete osporiti, a svako opozicijsko ili neko drugo političko protivljenje takvom proračunu je zapravo kontraproduktivno za njih same i toga su naši vijećnici iz opozicijskih stranaka svjesni.
Ipak, svjedoci smo, primjerice u Dubrovniku, da je borba za proračun zapravo i borba za vlast pa su svi spremni na sve. Je li u tom smislu Samobor politički naprednija, razumnija i smirenija lokalna sredina?
To govori o tome da su naši građani odgovorno birali svoje predstavnike i vijećnike u Gradu. Najnoviji primjer je odbijanje svih oporbenih amandmana u Saboru, dok mi u Gradu ozbiljno razmatramo primjedbe i amandmane oporbenih vijećnika pa se nikad nije dogodilo da smo ih redom odbijali, već smo ih i dobrim dijelom podržali kada su bili na boljitak zajednice. Na tome im zahvaljujem.
Čime ste kao gradonačelnik zadovoljni, a čime možda niste, u ovoj godini koja je na izmaku?
Zadovoljan sam radom gradske uprave i posebno suradnjom i radom gradskih poduzeća i institucija, za koje, nakon više godina i problema koji su se pojavljivali u nekima od njih, mogu reći da rade na zadovoljavajući način. Nisam zadovoljan birokracijom, koja je velik problem, a za koju mi nismo odgovorni i ne možemo na nju puno utjecati. Taj državni sustav nas jako usporava i stoga se nisu ostvarili određeni projekti koje smo planirali.
Koji?
Evo, planirali smo napraviti veliko dječje igralište u Južnom naselju, u parku gdje je vlakić. Sve je bilo isplanirano, projektirano i postoje sredstva, a nije napravljeno zbog spore državne birokracije. Iz istog razloga nisu završeni rotori u Bobovici i na križanju Ulice grada Wirgesa i Hebrangove, jer nismo uspjeli dobiti papire, unatoč tome što smo sve drugo kao Grad osigurali. Tu je i ulaz u Samobor s istočne strane, čuveni ipsilon. Radi se o mjestima na kojima je promet općenito opasan i njihovom izgradnjom riješili bismo uvelike sigurnost svih sudionika u prometu, a ujedno dobili reprezentativan ulaz u sam grad i s istočne i zapadne strane. Poseban problem su neriješeni vlasnički odnosi, čije rješavanje dodatno usporavaju državna birokracija i tvrtke u vlasništvu države.
Hoćete li te probleme moći riješiti u sljedećoj godini?
I dalje pregovaramo s privatnim vlasnicima, koji postavljaju nerealne uvjete, kao i s državom. Nudimo razumne cijene, ali nemamo instrumente i mogućnosti kojima bismo to tako i riješili. Zaboravio sam spomenuti i biciklističku stazu prema Svetoj Nedelji, koja isto zapinje radi pojedinaca, koji, da tako kažem, sprečavaju razvoj Grada. Kod ovako velikih projekata postoji i institut izvlaštenja, no on je toliko dugotrajan i mučan da prije toga pokušavamo iscrpiti sve druge mogućnosti. U vremenu koje dolazi morat ćemo razmisliti i o tome.
Što još se u Samoboru od velikih projekata planira u sljedećoj godini?
Ostaje nam obnova zadnje zgrade na prostoru bivše vojarne, gdje smo u zadnjih pet godina u funkciju stavili ili su pri kraju završetka obnove svi ostali objekti. To je ujedno i najveća zgrada tamo, a u njoj smo planirali dodatne školske kapacitete. Kao gradonačelnik sam pisao potpredsjedniku Vlade Stieru, koji je također Samoborac, da za taj naš projekt lobira, jer, osim što bi nam tu država mogla pomoći i novcem, moramo dobiti dozvolu Ministarstva obrazovanja da uopće možemo krenuti u adaptaciju, unatoč tome što je zgrada u boljem stanju od brojnih drugih u Hrvatskoj u kojima se sada redovito odvija nastava. Bio bi to dodatni kapacitet OŠ Bogumila Tonija s 18 novih učionica, gdje bismo mogli smjestiti sve učenike nižih razreda ove naše škole, a k tome bi bilo jeftinije od gradnje nove, za koju vjerojatno ionako ne bismo dobili zeleno svjetlo niti potrebna sredstva od države. Za sada imamo samo diplomatski odgovor države.
Prostor bivše vojarne i oko nje postaje novi urbani dio grada s brojnim sadržajima. Jedan od važnijih je Centar za mlade, kojem će u startu podršku i upravljanje dati Pučko otvoreno učilište. Može li se to ostvariti bez novog zapošljavanja u POU?
Centar za mlade zamišljen je kao izdvojeni objekt, a tko će na kraju njime upravljati to ćemo još vidjeti. Bitna je stvar da je to gotovo, da su od početka u cijeli projekt bili uključeni mladi, odnosno Savjet mladih i sve udruge koje brinu o mladima, sve kako bismo dobili prostor namijenjen isključivo mladima, kao dodatan poticaj njihovom djelovanju. Vremena su se promijenila i danas nam je puno lakše prepustiti im inicijativu, nego što je to bilo prije 20 i više godina, kada su bili prepušteni uglavnom tek vlastitom entuzijazmu.
U svibnju sljedeće godine čekaju nas lokalni izbori. Što očekujete od njih? Nastavljate li suradnju s SDP-om?
Pričekat ćemo da prođu božićni i novogodišnji praznici pa ćemo onda sjesti s koalicijskim partnerima i vidjeti što i kako ponuditi za predstojeće izbore. Moram reći da je naša suradnja sa samoborskim SDP-om izuzetno dobra i, što se mene osobno tiče, ne vidim nikakve zapreke da se ta suradnja ne nastavi. Ona je ujedno i potvrda stabilnosti vlasti u Samoboru, jer nakon vremena kada su se u kratkom roku mijenjale stranke i gradonačelnici, već 8 godina zaredom imamo period stabilne koalicije, koja je omogućila da naš grad napreduje i kada je cijela država bila u krizi. Vjerujem da će i u novom mandatu, uz ovakvo punjenje proračuna, biti ostvareno još puno projekata.
Hoćete li se i po treći puta kandidirati za gradonačelnika Grada Samobora?
O tome će odlučiti Gradski odbor stranke, a za sada ne vidim razloga da se moja kandidatura ne potvrdi. Osobno mi je ova godina bila jako naporna i turbulentna, odradio sam nekoliko kampanji i zbilja mi je potrebno malo odmora. U svemu su mi puno pomogli moji zamjenici Sanja Horvat Iveković i Željko Stanec, koji su vrlo sposobni i itekako zaslužni za sve uspjehe kojima se Samobor ponosi. Nakon Nove godine ćemo donijeti sve odluke vezane uz lokalne izbore.
Što na vaše brojne obaveze i stalna izbivanja iz doma kaže Vaša obitelj, odnosno žena i djeca?
Moja obitelj razumije moj posao i politički angažman, a supruga je trenutno na porodiljnom i brine da sve doma funkcionira. No, bez njihove podrške i tolerancije sasvim sigurno se ne bih mogao baviti politikom čak niti na najnižoj razini, a kamoli državnoj.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)