Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Marijan Slakoper proglašen je za djelatnika godine na Danima hrvatskog turizma

Slakoper je "Čovjek - ključ uspjeha u turizmu"

Marijan Slakoper rođen je 1967. godine. Po struci je inženjer elektrotehnike. Radi kao nastavnik u Srednjoj strukovnoj školi, a od 2001. uređuje staru obiteljsku kuću pod Okićem, koja je danas prerasla, kroz seljačko domaćinstvo, u reprezentativan ugostiteljski objekt i izletište, u kojem se posebna pažnja posvećuje djeci. Stalan napredak urodio je i značajnim društvenim priznanjima, a posljednje mu je dodijeljeno u listopadu, u Zadru, na Danima hrvatskog turizma, kada je proglašen djelatnikom godine u akciji "Čovjek - ključ uspjeha u turizmu 2013.".

O tome, ali i o perspektivama njegovog životnog projekta, govorio je u razgovoru za Samoborske novine.

Kako je sve počelo?

Počelo je s idejom da uredim staru obiteljsku kuću, koja se nalazi na "prometnoj" planinarskoj ruti i tu su često zastajali gosti ili su nam dolazili prijatelji. Dakle, trebalo je kuću obnoviti, a onda se rodila ideja da se iz toga napravi i neka vrsta turističke destinacije. Par godina sam kuću sam uređivao, a onda sam se 2001. godine javio na natječaj Ministarstva turizma, koji se meni činio pogodnim za ono što sam želio napraviti i tako je krenulo. Htio sam posjetiteljima ponuditi domaće proizvode, urediti zavičajnu zbirku i još neke sadržaje. S tih početnih 100.000 kuna potpore uspjeli smo opremiti kuću onim najnužnijim za registraciju seljačkog domaćinstva 2003. godine. Doduše, tada nisam bio svjestan da je to tek početak ulaganja, no od tada je posao krenuo i cijela ideja je polako zaokružena, odnosno bilo nam je jasnije što želimo i što žele naši gosti. Danas k nama dolaze i djeca, imamo igralište i radionice, zavičajnu zbirku povezujemo s pričama i legendama iz našega kraja, a tu je i ugostiteljska ponuda, jer dolaze kod nas slaviti obljetnice, godišnjice, a sve je kroz različite sadržaje ukomponirano u, recimo to tako, neku vrstu dnevnog boravka u našem izletištu. Od 2009. pružamo i smještaj gostiju u obnovljenom potkrovlju kuće. S vremenom se pojavila i potreba iznajmljivanja, jer ljudi vole biti u ovom kraju i ponekad si i sami nešto spremiti. Sada je pri kraju i registracija kampa, za koji se nadamo da će ga prepoznati i stranci na svojim putovanjima kroz našu zemlju.

Tko sve brine o gospodarstvu, imate li zaposlenih?

Veći dio svega je na mojim leđima i leđima supruge. Do prije par godina i baka je puno doprinosila, ali godine ipak čine svoje i jasno je da je njoj sve teže pratiti taj ritam. Dobro surađujemo sa susjedima pa putem "otkupnih blokova" od njih otkupljujemo hranu koju mi ne možemo proizvesti, a isto tako nam pomažu u radu, pripremi hrane i održavanju objekata. Sve to je moguće zato što smo najprije bili registrirani kao seljačko domaćinstvo s pružanjem ugostiteljskih usluga, sada smo registrirani kao izletište, a doregistrirat ćemo se i kao kamp.

Osjećate li aktualnu krizu i kakva je perspektiva Vašeg domaćinstva?

Moram reći da je sve to najprije krenulo iz čistog entuzijazma, a i danas se neki segmenti poslovanja baziraju na toj čistoj volji i hrabrosti da se upustite u nešto novo. Radimo mali broj dana u godini, a postoje i razlozi za to. Naša sezona je zapravo vrlo kratka i mi u zimsko vrijeme, koje traje i po 6 mjeseci, ne možemo privući klijentelu koju bismo željeli. Naši su objekti tradicijskog tipa, gdje je kuhinja dislocirana, nemamo jedan zatvoreni prostor u kojem bi se sve odvijalo, pa je teško po zimi za mećave osigurati sve što gostima treba. Ljeti, kada očekujemo najviše posjeta, većina naših gostiju je vjerojatno negdje na moru pa su nam srpanj i kolovoz uglavnom prazni. Osjeća se i kriza, ponajviše u potrošnji gostiju i konzumaciji hrane, no dobro nam idu programi i sadržaji koje nudimo djeci, kao i najam. No, znamo svi da se premalo ulaže u kontinentalni turizam što se njegove promocije tiče, jer tu prednost ima naša obala. S druge strane, da u svemu ovome ne vidim nekakvu perspektivu vjerojatno bih već odustao. Naravno, tu je i financijska strana. Polako se s godinama rješavamo kredita i obaveza pa očekujemo da će se pravi financijski efekt vidjeti tek kada krenemo iz čiste pozicije. Za sada ni supruga ni ja još uvijek si ne možemo priuštiti da živimo samo od toga, ne možemo ostaviti svoje "prave" poslove, jer prihod od našeg izletišta ne možemo raporediti tako da izdrži 12 mjeseci u godini.

Dobitnik ste nagrade Hrvatske turističke zajednice "Čovjek - ključ uspjeha u turizmu". Što Vam ona znači?

Svaka nagrada ili priznanje čovjeku laska i godi. Do sada smo ih dobili nekoliko. Ove godine slavimo desetu obljetnicu rada i naravno da nam godi to priznanje da smo najbolji domaćini u seoskom turizmu, jer kad unatrag pogledam sav taj konstantan rad i trud, shvaćam da sam to i zaslužio, da je ta nagrada "sjela" u pravom trenutku. Za nagradu smo predloženi od strane naše Turističke zajednice grada Samobora i direktorice Zdravke Škugor Ferdebar, koja je prepoznala naš rad, na čemu smo joj vrlo zahvalni.

S.N.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)