Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Koletić – Grba po povratku iz Karaševa, gdje je dostavljena prva tura pomoći u knjigama

Sada treba napuniti kombi dječjom lektirom

Još sredinom rujna smo najavili inicijativu poznatog samoborskog moto-avanturista Roberta Koletića-Grbe da, u suradnji s Gradskom knjižnicom Samobor, poveže Samobor i karaševske Hrvate u Rumunjskoj. Ideja je bila opremiti tamošnju knjižnicu, a krajem rujna sedmeročlana bajkerska ekipa uzela je 300-tinjak knjiga i po kratkom postupku ih dostavila u Karaševo. Kako napomnje Koletić, to je tek prvi korak u akciji koja bi se trebala protegnuti i kroz čitavu zimu, jer ne kane stati samo na opremanju knjižnice nužno potrebnom školskom lektirom.

Dosta brzo je organizirana akcija pomoći karaševskim Hrvatima, jer od najave do realizacije prošlo je nešto manje od dva tjedna.

Prvo smo planirali da u Karaševo idemo samo Medo (Tomislav Medved) i ja, međutim, kako se priča razglasila tako se ekipa okupljala pa nas je na kraju išlo ukupno sedam, uključujući i dva Splićana (Medo, Ivan, Mika, Renči, Dražen, Joke i Grba). Ovaj puta smo, za prvu ruku, odnijeli u Karaševo početnih 300-tinjak knjiga, što je bilo i više od očekivanog. Išli smo motorima, spavali smo prvi dan u Vinkovcima, a već drugi dan stigli u Karaševo. Veselje je tamo bilo veliko, jer u karaševskoj knjižnici ima možda 100-tinjak knjiga i to većinom starih ili uglavnom rumunjskih naslova. Sama knjižnica je jako mala, nalazi se na gornjem katu općinske zgrade, pored škole, i otprilike podsjeća na staru samoborsku knjižnicu dok je bila iznad kina, samo je dosta manja.

Ovo putovanje je u stvari bilo tek prvi dio akcije. Što slijedi?

Tako je. Sada čekamo potvrdu Ministarstva kulture da bismo im mogli dostaviti veću donaciju, koju bismo vozili kombijem. Najviše im treba školska lektira, pogotovo radi edukacije djece. Na to ćemo se sada fokusirati, da napunimo kombi dječjom lektirom, jer na tom području su 3 škole. Jedna je u Karaševu, s otprilike 400-tinjak djece, i dvije manje u Klokotiću i Lupaku. Tamo djeca, što me jako iznenadilo, do 7. godine uopće ne znaju rumunjski. Njihovi roditelji većinom rade u inozemstvu, jer je 90-ih godina ugašena čeličana u kojoj je većina radila pa su svi sezonski po inozemstvu, u Gradišću, Francuskoj, Hrvatskoj, a djecu uglavnom čuvaju djedovi i bake pa onda djeca od njih uče arhaičan hrvatski jezik. Međutim, knjiga nemaju i to im je velik problem.

Kakav je uopće status karaševskih Hrvata u Rumunjskoj?

Imaju staus manjine, a Rumunji su jako dobri prema njima i jako poštuju njihovo porijeklo. Vjerojatno je to zato što u Karaševu kažu da članovima svoje zajednice mogu oprostiti da je netko nevjernik, preljubnik ili nešto treće, ali preko toga da je netko neradnik ne prelaze. Stvarno su svi radišni i to se vidi, jer Karaševo i okolna mjesta s Hrvatima, koliko god bila siromašna, ipak odskaču od okolnih rumunjskih sela. Sve stare kuće su uredne, a i nove se pomalo grade. Inače, okruženje je dosta slično Žumberku, samo još veće. Nije ni Karaševo baš malo mjesto; ima više od 2000 stanovnika i sve je dvojezično - škola, općina, vatrogasci. Na tabli na ulasku u mjesto piše na hrvatskom jeziku "Dobro došli u Karaševo", a u centru je napravljen veliki Hrvatski dom na kojem stoji velika tabla "Zajednica Hrvata u Rumunjskoj".

Koliko su povezani s Hrvatskom?

Oni nisu imali apsolutno nikakav doticaj s Hrvatskom do 19. stoljeća, osim preko katoličke crkve. A onda je u vrijeme Kraljevine SHS s Rumunjskom dogovoreno da im se iz Hrvatske pošalje 5 učitelja u njihove škole i tu se počela razvijati veza koja je trajala do 1945. godine. Tu nas je "željezna zavjesa" odvojila i sve je gotovo zamrlo, da bi se 1991. opet uspostavila komunikacija i suradnja s Hrvatskom. Dobili su naše putovnice, a puno su im pomogli i gradišćanski Hrvati. Kao što sam rekao, puno karaševskih Hrvata ide raditi u Gradišće, a sada su pomalo počeli gradišćanski Hrvati i Austrijanci kupovati nekretnine u Karaševu, koji je smješten u nacionalnom parku i priroda je nedirnuta, a cijene zemljišta i nekretnina su njima jako povoljne.

Pretpostavljam da donacija knjiga nije i kraj planovima?

Prvo ćemo novoprikupljene knjige voziti kombijem kojeg će nam posuditi g. Mogulić, a u suradnji s Gradskom knjižnicom Samobor organiziramo akciju u kojoj bismo i građane zamolili da poklone lektiru za karaševske Hrvate. Planirao sam također vidjeti što im još treba i preko zime pokušati organizirati nabavu možda kompjutora ili nečeg drugog što im nedostaje pa im na proljeće to dostaviti. Osim toga, u planu je pokušati dogovoriti i možda neko gostovanje njihovog KUD-a Karaševska zora u Samoboru, i obratno, jer bi ih zanimljivo bilo vidjeti kako nastupaju. Jako je zanimljivo i čuti taj jezik koji oni njeguju, jer to je nekakva kombinacija ekavice i ikavice, a čak sam i neke kajkavske kombinacije čuo. Doduše, stariji se trude govoriti književni, štokavski, ali kada razgovaraju međusobno, onda se morate koncentrirati da bi ih pratili.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)