Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Redatelj Stanislav Tomić upravo snima dokumentarni film o Samoborčeku

Vlak uz koji su svi emotivno vezani

Gostovanje redatelja Stanislava Tomića na početku ciklusa Samoborske premijere hrvatskih filmova bilo je idealna prigoda i za razgovor o njegovu novom projektu – dokumentarnom filmu o Samoborčeku.

Za Samoborce je svakako zanimljiv podatak da radite dokumentarni film o našem Samoborčeku. Kako je do toga došlo?

Radimo dokumentarac o Samoborčeku, i to ponovno ekipa koja je radila i film Josef – scenarist Mario Marko Krce, koje je sada i snimatelj i koautor. Samoborček je specifična tema, jer svima kada ga spomenete izmamite uzdah, svi su za njega emotivno vezani, čak i ljudi koji se s njim nikada nisu vozili. Zato nam se učinilo kao jako dobra tema i za otvaranje jednog serijala o željeznicama koje su zatvorene ili više ne postoje. To nam se učinilo vrlo zanimljivim pa na početku radimo upravo Samoborček. Dokumentarac još snimamo, razgovarali smo s nekoliko ljudi, snimali smo već i u Samoboru, planiramo tako i dalje, pa se nadamo da ćemo film što prije završiti i da će on ubrzo ugledati svjetlo dana. Za sada smo dobili sredstva na natječaju Zagrebačke županije i time za sada raspolažemo, uz naša privatna sredstva. Ali, nadamo se da će se još poneko uključiti tko će prepoznati ovaj projekt. Snimanja planiramo dovršiti u drugom mjesecu, a onda slijede dosnimavanja pa montaža. Znači, čim sve to dovršimo planiramo ga pustiti van i ponuditi ga televizijama. Ako nas pozovu, doći ćemo ponovno i u samoborsko kino.

Na kojim ste lokacijama bili u Samoboru?

Snimali smo staru kompoziciju vlaka, u Samoborskom muzeju arhivsku građu, razgovarali s ljudima, a planiramo opet doći. Kada smo najavili da ćemo ovo raditi, veliku ulogu u pripremi filma ima Vanja Radovanović, koji je zaljubljenik u stvari vezane uz Zagreb i okolicu te u Samoborček. Ima i svoj blog pa je upravo na njemu objavio da mi radimo dokumentarac o Samoborčeku i tada nam se puno ljudi počelo samoinicijativno javljati, htjeli su doprinijeti filmu. Tako imamo puno zanimljivih priča – od vozača lokomotiva i putnika koji su se vozili u njemu pa do ljudi koji proučavaju trasu i dalje se bave tim fenomenom.

Želite li Vi filmom doprinijeti povratku Samoborčeka?

Ideja o ponovnoj gradnji pruge je stalno prisutna i o njoj se stalno govori, ali hoće li se to dogoditi zaista ne znam, kao ni to hoće li film u tome pomoći. Meni je kod ove teme bilo zanimljivo upravo to što to nije priča samo o vlaku i željeznici, nego u svemu postoji velika emotivna komponenta, što se osjećalo kod svih koji su o tome pričali. Zato smo željeli doznati i pokazati zašto je upravo sve to toliko važno i zašto je prisutna ta velika emotivna komponenta, čak i kod ljudi koji se u njemu nisu mogli voziti.

Koji su najzanimljiviji detalji do kojih ste došli?

Sudjelujući u projektu sada sam i ja doznao puno toga što nisam znao, ali mi nismo inzistirali na povijesnim detaljima, već na događanjima i anegdotama koje bi pokazale kakvo je to bilo vrijeme, kako su se ljudi vozili i što je sve uz njega povezano, jer Samoborček je bio i izletnički vlak.

Znači, priča o vlaku je i pričao o tom vremenu?

Tako je, nužno će ona to i biti, a Samoborček je već imao svoju ulogu u filmu Tko pjeva zlo ne misli, gdje je oslikan taj dio vremena, koji budi nostalgiju, pa se i tih vremena sjećamo kao ljepših i boljih. Pamtimo ih i kao vrijeme izleta i druženja, vlak se veže uz putovanja iz Samobora u Zagreb u školu i fakultet te iz Zagreba u Samobor vikendima, uz neka sretnija vremena za većinu tih ljudi.

Je li teško, zbog sjećanja koja postoje i vežu se i uz film Tko pjeva zlo ne misli, snimiti film o Samoborčeku? Hoće li Vaš film biti dijelom povezan s Golikovim?

Upravo se dogovaramo s Reljom Bašićem kao, nažalost, jednim još od rijetkih iz te fenomenalne glumačke ekipe i glumcem kojeg je taj film zapravo obilježio, unatoč bogatoj glumačkoj karijeri. On bi nam bio bitan za taj dio i mogu reći da je sreća što imamo takav film kao što je Tko pjeva zlo ne misli, koji je na svoj način dokument tog vremena. Nadam se da će i ovaj naš film, iako posve drugačije forme, ostati u lijepom sjećanju i kod ljudi pobuditi pozitivne emocije.

Iako je to teška tema, moramo i o krizi, koja se reflektira i na kinematografiju. Očekujete li da nova ministrica napravi pomak?

To je teška tema i pitanje. I film, i kultura uopće, nešto su što prvo strada u trenucima krize, jer se smatra da to nije nešto nužno za goli život. Mislim da i film i sve kulturne djelatnosti mogu doprinijeti optimizmu, koji bi bio barem prvi korak na tom putu prema izlasku iz krize.

M. Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)