Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ispovijed Franje Sine Gluščića nakon oslobođenja od optužbi u policijskoj istrazi

Sada znam tko su mi pravi prijatelji

Ni kriv, ni dužan, naš svima znani sugrađanin Franjo Sina Gluščić našao se na meti policijske istrage o dječjoj pornografiji. U tih desetak dana život mu se potpuno promijenio zbog brojnih neugodnosti koje je doživio kao i zbog stresa koji je proživio. Za Glasnik govori o svim detaljima slučaja.

U našem gradu, kada se pojedincu nešto dogodi, brzo se sve sazna i odmah se stvore razne priče. Vama se dogodila prava mala golgota, koju sigurno nikomu ne bismo poželjeli. Krenimo od početka. Kako je sve počelo?

Tvrtku Komunalac 16. siječnja su posjetili inspektori krim policije iz Zagreba, koji su došli zbog prijave Interpola iz Kraljevine Luksemburg, jer se otkrilo da, između ostalih gradova, i u Samoboru postoje neki elementi za istragu vezanu uz dječju pornografiju na mreži i uz korištenje te dječje pornografije u drugim aktivnostima (distribucija, op.n.). Tom prilikom oduzeto je računalo kojim sam se koristio kao voditelj Tržnice i Sajmišta te je dobiven nalog da se zbog, rečeno je, osnovane sumnje izvrši i pretres moje obiteljske kuće, gdje bi se trebali naći kompromitirajući i neprimjereni materijali na CD-ima, DVD-ima, kao i na mom kućnom računalu. Sve to, jasno uz naloge koji su inspektori i policijski službenici imali, odneseno je u policiju u Zagreb i na temelju naloga istražnog suca Županijskog suda 27. siječnja je izvršen uviđaj i kompletna pretraga svih tih uređaja – dakle, računala tvrtke Komunalac, mojeg privatnog računala, CD-a, DVD-a, svih predmeta koji su nađeni kod mene doma, kao i mobitela, zbog eventualnog fotografiranja maloljetnika u nekim situacijama koje nisu primjerene. Provedena je istraga gdje su bili pravnica Komunalca, službenik koji održava naš informativni sustav i ja. Bili smo u sjedištu policije u Heinzelovoj, proveli smo tamo dosta sati i nakon pretraga, koje su zaista bile detaljne, nakon što je sve pregledano i provjereno, došlo se do zaključka da ne postoji niti jedan jedini element koji bi bio kompromotirajući po mene i koji bi zahtijevao da se istraga i dalje vrši. Zapisnici koji postoje riješeni su na taj način da se oslobađa krivnje i tvrtka i moja malenkost u vezi sa spornim slučajevima koji su bili predmetom istrage.

Bilo je priča da ste se opirali uhićenju i da je došlo do fizičke intervencije policije prilikom privođenja?

Moram naglasiti da su se policijski službenici PU Zagrebačke, a i krim policije, jednako kao i djelatnici samoborske postaje, izuzetno korektno odnosili prema meni tijekom istražnih radnji i same pretrage. Dakle, kružila je priča gradom da me policija u Samoboru prebila, da su mi potrgali rebra, da su mi nanijeli teške ozljede, da su me spremili na 10 dana u Remetinec, da nisam dopustio pretragu svoje kuće, a sve su to laži i neistine, koje su gradski "dušebrižnici" širili Samoborom.

Ipak, bilo je valjda i onih koji se nisu naslađivali vašom nesrećom?

Moram reći da je bilo onih koji su mi pružili potporu da sve to ipak uspijem nekako izdržati, koji mi nisu okrenuli leđa i koji su se pokazali kao istinski prijatelji u tom izuzetno teškom trenutku, u tih 12 dana pakla, neprospavanih noći, sedativa, okretanja glava ljudi s kojima sam nekad pio kavu i kleli su se kao prijatelji, a sada odjednom im se "jako žurilo" kad bi se vidjeli. Moram navesti one koji su mi bili podrška, prije svega to je "moja bolja polovica" Nives, tu je bio i Darko Šimunec, a moram zahvaliti i vašoj redakciji i radiju, koji nisu htjeli bez provjerenih podataka izlaziti van ako se nešto nije dokazalo, iako me se lako moglo ocrniti i "između redaka". To se nije dogodilo i svaka vam čast na tome. Ovom prilikom zahvaljujem direktoru Borisu Kuštu, Marku Tandariću i pravnici Ana-Mariji Šebek-Horvat što su mi pružili podršku u tim za mene teškim trenucima. Moram istaknuti i Davora Dretara Drelea, Vida Baloga, Vladimira Grubišića Mrvicu i još neke koji su mi se javili, dali mi podršku uz nevjerovanje da mi se ovaj slučaj doista dogodio. Zbog njih mi je isto drago da se pokazalo da sa čitavom ovom stvari nemamo nikakve veze ni ja, a niti Komunalac.

Je li bilo prijetnji u tih 12 dana koliko je trajala istraga?

Moram reći da su me najviše zaboljeli anonimni telefonski pozivi, među kojima je bilo katastrofalnih izjava i prijetnji. Neću ništu poduzeti po pitanju tih prijetnji, ali moram reći čitateljima, za slučaj da se netko, ne daj Bože, nađe u situaciji u kakvoj sam se ja našao, da nije lako kad vam zazvoni telefon, vi se javite, i čujete nekoga da vam kaže "tebe treba objesiti umjesto Fašnika na Trgu" i spusti slušalicu. Pa nakon toga vulgarni pozivi "treba ti odrezati k.... i j..., jer je to jedino primjereno onome kaj si napravil". Sve to kada se niti ne zna je li optužba stvarna i nije, jesam li to napravio ili sam nevin, a prijetnje dolaze sa svih strana, i pozivima i porukama. Stvarno ružno. Ima ona pjesma "... što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote...". Nakon svega jedino mogu zaključiti da će biti mnogo "dušebrižnika" koji će biti razočarani što nisam zavšio u zatvoru.

Rekli ste mi kako su vam u policiji objasnili da se ovako nešto, dakle hakiranje računala, svakome moglo dogoditi?

Bilo mi je fenomenalno kad mi je inspektor objašnjavao da ako je moguće (hakerski) prodrijeti u Pentagon, kako se onda ne bi moglo bilo kome drugome. Na dva, tri slova vam mogu ući "unutra" u računalo, a "majstori" iz Luksemburga su u tome stručnjaci. To se stvarno može dogoditi bilo kojem čovjeku; danas vama, sutra nekom drugom, rekao mi je taj inspektor. Ali, policija mora raditi svoj posao, mora provjeriti ima li nešto od tih neprimjerenih sadržaja zbog kojih je provedena istraga. Vrlo je značajno da su sustavi, koliko sam mogao shvatiti, toliko izraubani da možete na neko vrijeme programom zaštiti svoj kompjutor, ali hakeri to riješe za par dana i vi ste opet jednako izloženi kao i prije. Konačno, primjera imamo svaki dan, od računa, žiro računa, kartica i sličnih stvari, koje hakeri probiju i otuđuju novac.

Ili zagorčavaju život, kao u vašem slučaju. Što nakon "golgote", spava li se mirno?

To je bilo 12 dana bez sna, smršavio sam 5 kila, a da ne pričam koliko mi je stradao živčani sustav. Sad sam na godišnjem odmoru neko vrijeme, jer moram to nekako probati maknuti iz glave. Koliko će to biti moguće, o tom-potom, ali moram nekako probati. Nažalost, bilo je predviđeno da u siječnju i veljači imam puno toga, dosta koncerata i ostalih nastupa, ali ništa od mene ni na Fašniku, niti na koncertima najmanje do travnja ili svibnja, jer jednostavno nisam psihički sposoban odraditi koncerte i biti na traženoj razini. Jednostavno ne bi išlo.

Na kraju, možemo samo još jednom sve upozoriti da internet ima brojne prednosti, ali isto tako krije i brojne opasnosti. Koliko smo uspjeli saznati, s hakerima je u posljednje vrijem problema imalo još pet-šest Samoboraca te više od 400 osoba u Hrvatskoj. Druga pouka koju možemo izvući iz cijele priče je – ne osuđujte bez dokaza.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)