Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ema Prohić, dobitnica stipendije Foruma za slobodu odgoja

Odmalena sam htjela ići u SAD

Naša sugrađanka Ema Prohić ušla je u odabrano društvo stipendista Foruma za slobodu odgoja (u suradnji s American Secondary Schools for International Students and Teachers i Headmasters'' and Headmistresses'' Conference) te joj se tako otvorila mogućnost školovanja u SAD-u.

Koliko smo vidjeli, kriteriji su za ove stipendije bili rigorozni, a konkurencija velika – više od 50 prijavljenih i samo osam odabranih. Pojasni nam što se sve tražilo i što te motiviralo da se prijaviš?

Prijavila sam se zato jer sam odmalena željeli ići u SAD. Još od osnovne škole to mi je bio životni san i znala sam da želim tamo studirati. Već i prije sam se interesirala za mogućnosti razmjene učenika i studenata, ali uglavnom je to bila razmjena u javnim školama, u kojima zapravo i ne treba dobro predznanje jezika. Sada u srednjoj školi nastavila sam tražiti te došla do Foruma za slobodu odgoja i vidjela natječaj za ove stipendije za privatne škole, koje su najkvalitetnije u SAD-u. To su odlične škole, s kojih su kasnije otvorena sva vrata prema fakultetima, a stipendija pokriva i sve troškove pa sam se prijavila na natječaj. Trebale su mi potom tri preporuke, tražio se odličan uspjeh u svim razredima te odlično poznavanje engleskog jezika. Sve razrede OŠ Bogumila Tonija završila sam s prosjekom 5.0 i s odličnim uspjehom nastavila u jezičnoj gimnaziji u Zagrebu pa tu nije bilo problema, a uspješno sam položila i test iz engleskog jezika te razgovor, nakon kojeg su nam javili rezultate i ja sam zaista zaplakala od sreće kada mi je mama javila da sam prošla.

Zna li se u koju školu ideš?

To još nije određeno, ali znam samo da se škole nalaze u velikim gradovima pa mi je svejedno.

To još nije određeno, ali znam samo da se škole nalaze u velikim gradovima pa mi je svejedno.

Ljetujem na Susku, na kojem ima puno kuća u koje dolaze Hrvati iz Amerike, koji su tamo odselili pa se onda tu vraćaju. No, oni uglavnom slabo poznaju hrvatski jezik ili govore svoje narječje, koje je mješavina talijanskog i susačkog, pa sam s njima pričala engleski, sprijateljila se i stekla ponajbolje prijatelje. Često sam slušala njihove priče o Americi, koje su me oduševljavale. Izgleda da imam i jako dobar sluh pa sam već odmalena dobro naučila engleski. Kako sam koju novu riječ čula preko medija, tako sam je zapamtila, a posebno su mi pomogli ti razgovori svako ljeto s njima. Veseli me i sada kada s nekim mogu govoriti engleski.

Očito ti talentirana za strane jezike. Koliko jezika govoriš i poznaješ?

Još govorim njemački i španjolski, a s engleskim sam išla i na natjecanja, kao i na ona iz fizike. U osnovnoj školi sam išla i na cheerleading, gdje smo imali američkog trenera pa mi je to bilo super. Trenirala sam i odbojku, koju kanim nastaviti trenirati i u Americi. Zapravo, jako mi se sviđa ta velika mogućnost izbora koju pružaju njihove škole pa planiram ići na keramiku, fotografiju, dramsku sekciju, zbor (jer sam u glazbenoj četiri godine svirala klavir). Što više mogu, to ću uzeti. Prijateljica mi je bila u Darlington school u Georgiji i rekla da je sklopila brojna prijateljstva koja i sada traju te da je to iskustvo koje nikad neće zaboraviti. Mnogi su me upozoravali i da ću se razočarati, ali već sam bila u SAD-u kod jedne obitelji, zavoljela sam ih i uživala sam. Svjesna sam toga da nigdje nije uvijek savršeno, ali zbilja mogu reći da se meni ništa ružno nije dogodilo.

Što planiraš dalje?

Htjela bih zapravo studirati stomatologiju, iako znam da je to tamo teško i da košta. Trudit ću se i vidjeti mogu li dobiti stipendiju, jer se nakon trećeg razreda tamo može prijaviti na fakultete. Raspitat ću se za sve mogućnosti. No, tamo mogu boraviti jednu školsku godinu, a nakon toga se vraćam u Hrvatsku i ovdje moram završiti srednju školu.

Ako ti se ukaže prilika i završiš fakultet u Sjedinjenim Američkim Državama, hoćeš li onda i ostati tamo i tražiti posao?

To mi je želja, ako ću zaista tamo studirati, jer tamo imam veću šansu za posao nego ovdje. Tamo se može dobiti i studentski kredit, a da bi ga se vratilo država pomaže u zapošljavanju. Imat ću dobru podlogu za to, jer sve te privatne škole su vrlo kvalitetne, imaju jake akademske programe, puno izbornih predmeta i morat ću se potruditi da sve svladam.

Koliko ti sada pada teško ovo iščekivanje i završetak nastave?

Zapravo sam bolja u školi, jer sam sretnija. Više nisam toliko napeta kad znam da je sve dobro završilo pa mi je lakše učiti. U travnju me čeka orijentacijski dan, kada ću saznati i točnu školu u koju ću ići te razgovor s bivšim stipendistima koji su boravili u tim školama. Planirano je da se u SAD kreće sredinom kolovoza. Tamo nas čeka orijentacijski tjedan u okolici Bostona, gdje će biti svi stipendisti iz Europe, a nakon toga slijedi odlazak u škole.

Kako su reagirali tvoji prijatelji u sadašnjem razredu?

Svi su mi čestitali, kao i profesori, koji su se iznenadili, jer mnogi nisu ni znali da sam se prijavila. Čestitali su mi i razrednik i ravnateljica, koja je članak iz novina stavila i na oglasnu ploču. I moji roditelji su sretni. Tugu ne pokazuju, a obećali su i da će dolaziti te mi donositi hrvatske i samoborske suvenire kako bih ih mogla tamo podijeliti svojim novim prijateljima.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)